{"id":1569,"date":"2020-08-30T16:26:50","date_gmt":"2020-08-30T16:26:50","guid":{"rendered":"http:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/?p=1569"},"modified":"2020-12-25T21:19:04","modified_gmt":"2020-12-25T21:19:04","slug":"catania","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/?p=1569","title":{"rendered":"Catania, Sicilija"},"content":{"rendered":"

Kad Venera s Marsom zapo\u010dne ljubavnu igru iz dubina Etne protutnji\u00a0Vulkanova\u00a0bol i tad\u00a0se budi\u00a0Lioutru\u00a0\u2013 \u010darobni slon koji od pamtivijeka bdije nad svojim gradom, tim crnim biserom\u00a0\u2013 neuni\u0161tivom\u00a0Catanijom.<\/p><\/blockquote>\n

Catania, crna\u00a0Catania, crni biser Sicilije grad je koji osvaja na drugi pogled. Na prvi pogled to je samo jedan obi\u010dan velegrad\u00a0koji zbog svoje sivo-crne koprene ne djeluje toliko privla\u010dno, me\u0111utim kada\u00a0ga se po\u010dne upoznavati vrlo brzo se u njemu po\u017eeli ostati koji dan du\u017ee. Objasnimo najprije za\u0161to crna\u00a0Catania? Odmah treba re\u0107i da epitet crnila kod\u00a0Catanije\u00a0nema neke negativne konotacije. On je tu zbog \u010deste sivo-crne boje fasada nastale kori\u0161tenjem vulkanskog kamena s obronaka obli\u017enje Etne. \u0160tovi\u0161e, svi oni pozitivni epiteti koji se ve\u017eu uz crnu boju mogu se povezati s\u00a0Catanijom.\u00a0Catanija\u00a0je mo\u0107na, jaka,\u00a0sofisticirana, elegantna, \u2026 \u010cesto puta su je kroz povijest temeljito uzdrmali potresi i vulkanske erupcije, ali\u00a0Catania\u00a0se nikad nije dala ve\u0107 se svaki puta kao feniks izdigla jo\u0161 ljep\u0161a i mo\u0107nija. Stolje\u0107e kojeg se grad zasigurno sa strepnjom sje\u0107a je 17. stolje\u0107e u kojem se dogodio i stravi\u010dan potres i jaka erupcija Etne, no iz ru\u0161evina i pepela rodio se barokni crni biser u \u010dijim arhitektonskim ljepotama i danas mo\u017eemo u\u017eivati.<\/p>\n

Me\u0111utim,\u00a0Catanija\u00a0nije samo arhitektura. Ljepotu\u00a0Catanije\u00a0\u010dine i njeni ljudi. Spomenimo samo jednog od najve\u0107ih skladatelja\u00a0belkantisti\u010dke\u00a0opere –\u00a0Vicenza\u00a0Bellinija ili pak svjetski poznatog kipara Emilija\u00a0Greca\u00a0koji su ovdje ro\u0111eni. No tu su i tzv. mali ljudi, ljudi svakodnevice koji gradu daju du\u0161u \u2013 ribari, prodava\u010di, umjetnici, policajci \u2026 U\u00a0Cataniji\u00a0nema nervoze, sve je nekako opu\u0161teno, veselo, sigurno. Jednostavno re\u010deno tu se \u017eivi \u017eivot i vrlo je te\u0161ko taj osje\u0107aj prenijeti na papir.\u00a0Dovoljno je re\u0107i da svega nekoliko minuta provedenih na staroj ribarnici pokazuje svu bezbri\u017enost nekih minulih vremena koja su ovdje uspjela opstati.<\/p>\n

Catania je nakon Palerma drugi grad po veli\u010dini na Siciliji te me\u0111u deset najve\u0107ih gradova \u010ditave Italije. Po\u010dela se razvijati kao gr\u010dka kolonija u 8. stolje\u0107u prije Krista na mjestu starog sikulskog naselja Katane. Sikulska rije\u010d \u201ekatane\u201c mo\u017ee se povezati s opisom konfiguracije okolnog terena \u0161to obja\u0161njava etimologiju naziva grada. Grad se vrlo brzo po\u010deo razvijati i nametnuo se kao va\u017ena izvozna luka. Smatra se da je Catania zadr\u017eala svoju neovisnost sve do vladavine despota Hierona iz Sirakuze, koji je 476. godine prije Krista protjerao sve stanovnike i zamjenio ih sebi odanim stanovni\u0161tvom. Tada za grad nastupa prili\u010dno turbulentno razdoblje i na vlasti se izmjenjuju Atenjani i Feni\u010dani sve dok se 338. godine prije Krista Catania nije ponovno izborila za svoju nezavisnost. U prvom Punskom ratu 263. godine prije Krista grad se dobrovoljno predao rimskoj vlasti.<\/p>\n

Unato\u010d povremenim razaranjima zbog erupcije Etne, pod vla\u0161\u0107u Rimljana grad se nastavio razvijati te ga i poznati rimski govornik Ciceron u svojim zapisima spominje kao bogat\u00a0i va\u017ean\u00a0grad. Nakon Rimljana, kao i u ostatku Sicilije, u 5. stolje\u0107u gradom su vladali Vandali, zatim u 6. stolje\u0107u na vlast dolazi Bizant, pa Arapi i u 11. stolje\u0107u Normani.\u00a0Srednji vijek za \u010ditavu Siciliju bio je obilje\u017een ratovima dinastija od kojih je za\u00a0Cataniju\u00a0posebno zna\u010dajna bila borba izme\u0111u An\u017euvinaca i Aragonaca iz 13. stolje\u0107a nakon koje je\u00a0Catania\u00a0postala prijestolnica kralja Frederika III.\u00a0Status prijestolnice izgubila je po\u010detkom 15. stolje\u0107a kad Sicilija postaje dio \u0160panjolskog carstva pod Aragonskom krunom.\u00a0Nakon toga za\u00a0Cataniju\u00a0u politi\u010dkom smislu nastupa relativno mirno razdoblje uzdrmano jedino ve\u0107 spomenutim prirodnim katastrofama\u00a0iz\u00a017. stolje\u0107a.<\/p>\n

No vratimo se mi u sada\u0161njost, to\u010dnije u prvi dan drugog desetlje\u0107a 21. stolje\u0107a. Iako se na prvi dan nove godine obi\u010dno du\u017ee spava, ovaj puta za to nema vremena. Nakon brzog doru\u010dka u 8.30 ve\u0107 me \u010deka hotelski mini bus kojim \u0107u do\u0107i do centra grada. Praznik je i neki alternativni na\u010dini prijevoza, posebice javnog tipa, prakti\u010dki ne postoji. No cijena hotelskog prijevoza je u razini karte gradskog autobusa, a s druge strane direktna, pouzdana i brza te zaista nema potrebe za tra\u017eenjem drugih rje\u0161enja. Tako sam ve\u0107 oko devet sati stigao u jednu od glavnih ulica sredi\u0161nje Catanije \u2013 Via Etnea.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Via Etnea – detalj<\/figcaption><\/figure>\n

Via\u00a0Etnea\u00a0je \u017eila kucavica\u00a0Catanije, duga\u010dka oko 3 km\u00a0\u00a0i svojim je velikim dijelom pretvorena u pje\u0161a\u010dku zonu. Spaja glavni gradski trg\u00a0Piazza\u00a0Duomo s parkom\u00a0Gioeni, a usmjerena je prema vulkanu Etni po kojem je i dobila ime. Ova je ulica danas glavna \u0161oping ulica, prepuna razli\u010ditih trgovina i poslovnih prostora, a njena povijest se\u017ee u 18. stolje\u0107e u vrijeme kada se\u00a0Catania\u00a0obnavljala nakon razornog\u00a0potresa. Stajali\u0161te hotelskog autobusa u Via Etnei nalazi se na trgu\u00a0Largo del\u00a0Rinazzo\u00a0kojim dominira kip\u00a0Giuseppea\u00a0Garibaldija.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Kip\u00a0Giuseppea\u00a0Garibaldija na trgu Largo del\u00a0Rinazzo<\/figcaption><\/figure>\n

Na trgu Largo del\u00a0Rinazzo\u00a0nalazi se i ulaz u\u00a0glavno zeleno plu\u0107no krilo povijesne jezgre\u00a0\u2013 park Villa Bellini.\u00a0Povijest ovog parka po\u010dinje jo\u0161 u 18. stolje\u0107a kroz privatni vrtove plemi\u0107a\u00a0Ignazia\u00a0Patern\u00f2\u00a0Castello\u00a0di\u00a0Biscarija\u00a0koji ih je oformio kao zeleni labirint s brojnim kipovima i fontanama. Nakon njegove smrti 1786. godine vrtovi po\u010dinju propadati sve dok ih sredinom 19. stolje\u0107a nije otkupio grad i 1875. preure\u0111ene otvorio za javnu upotrebu. 1932. godine napravljen je i ovaj monumentalni ulaz iz Via\u00a0Etneae.\u00a0U parku je postavljena i bista Vincenza Bellinija po kojemu je park i dobio ime.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Villa Bellini<\/figcaption><\/figure>\n

Parkom dominira kineski paviljon koji se nalazi na jednom od bre\u017euljaka, a tu je i niz mosti\u0107a i stubi\u0161ta, kao i avenija slavnih koji parku daju nevjerojatnu estetsku vrijednost. U sklopu parka odr\u017eavaju se i brojne umjetni\u010dke izvedbe. Moram priznati da mi je \u017eao da nisam imao vi\u0161e vremena za detaljnije razgledavanje parka i to \u0107e mi zasigurno biti jedna od prvih stvari u idu\u0107oj posjeti gradu, jer Siciliji se definitivno planiram vratiti.<\/p>\n

Poslije kratkog\u00a0razgleda Ville Bellini krenuo sam\u00a0pje\u0161ice\u00a0kroz Via\u00a0Etneu\u00a0prema katedrali\u00a0i nakon 500 metara dolazim do\u00a0monumentalnog\u00a0trga\u00a0Piazza\u00a0Stesicoro, nazvanog prema starogr\u010dkom pjesniku\u00a0Stesihoru.\u00a0Stesihor\u00a0je\u00a0poznat i pod imenom\u00a0Tizija, a\u00a0zadnji dio svojeg \u017eivota proveo u\u00a0Cataniji\u00a0te se vjeruje da mu je na mjestu ovog trga bio grob. Povjesni\u010dari knji\u017eevnosti smatraju ga tvorcem juna\u010dke himne i pripisuju mu zna\u010dajan utjecaj na pjesnike renesanse i baroka.\u00a0Via\u00a0Etnea\u00a0dijeli Piazzu\u00a0Stesicoro na dva dijela i svaki dio ima povijesno razli\u010dita obilje\u017eja.<\/p>\n

Isto\u010dnim dijelom trga dominira kip\u00a0posve\u0107en skladatelju Vincenzu Belliniju iz 1882. godine. Autor kipa, kipar\u00a0Giulio\u00a0Monteverde\u00a0osmislio je djelo koje svojom veli\u010dinom i sofisticirano\u0161\u0107u u potpunosti reflektira\u00a0Bellinijev\u00a0maestralni\u00a0opus. Visok je petnaest metara i u potpunosti napravljen od bijelog mramora. Na\u00a0piramidalnoj bazi postavljen je stup \u010detvrtastog oblika na \u010dijem se\u00a0vrhu nalazi kip skladatelja koji sjedi na stolici. Sa svake strane stupa nalaze se \u010detiri alegorijska kipa koji simboliziraju\u00a0Bellinijeve\u00a0najpoznatije opere: Norma, I\u00a0puritani, La\u00a0sonnambula\u00a0i Il pirata. Kip okru\u017euje niska ograda od kovanog \u017eeljeza.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Bellinijev kip na Piazza Stesicoro<\/figcaption><\/figure>\n

Vincenzo Bellini jedno je od najve\u0107ih imena operne povijesti devetnaestog stolje\u0107a, ali i opere uop\u0107e. \u017divio je svega 34 godine, no i u tom kratkom \u017eivotnom putu napisao je deset opera koje se i danas\u00a0\u010desto\u00a0izvode, a sve karakterizira\u00a0belkantisti\u010dki\u00a0stil (karakteristi\u010dan\u00a0talijanski operni stil koji naglasak stavlja na ljepoti tona i kvaliteti izvedbe, a ne na dramati\u010dnost).\u00a0Njegova\u00a0najpoznatija\u00a0opera je opera Norma \u010dija se glavna arija\u00a0Casta\u00a0diva smatra jednom od najte\u017eih\u00a0sopranisti\u010dkih\u00a0arija uop\u0107e. U gastronomskoj kulturi Sicilije opera Norma dala je i ime jelu od tjestenine baziranom na patlid\u017eanima i raj\u010dici u kojem sam i ovu ve\u010der ponovno u\u017eivao.<\/p>\n

Na isto\u010dnom dijelu\u00a0trg se otvara prema Corso\u00a0Sicilia, modernoj ulici \u0161irokoj vi\u0161e od 20 m sagra\u0111enoj pedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a. Gradnja ove ulice\u00a0koja trg povezuje s \u017eeljezni\u010dkom stanicom\u00a0uklju\u010divala je djelomi\u010dno ru\u0161enje povijesne \u010detvrti San\u00a0Berillo, a\u00a0okru\u017eena\u00a0je\u00a0nizom zgrada nove generacije, uglavnom namijenjenih bankama i osiguravaju\u0107im dru\u0161tvima.<\/p>\n

Na zapadnom dijelu trga nalazi se\u00a0dio rimskog amfiteatra koji je otkriven u ranom dvadesetom stolje\u0107u, a smatra se da je nastao u drugom stolje\u0107u poslije Krista.\u00a0Amfiteatar je uglavnom bio izgra\u0111en od vulkanskog kamena \u0161to mu daje karakteristi\u010dnu boju, dok su neki dijelovi gra\u0111eni crvenom opekom te kombinacijom vapnenca i mramora. Arena amfiteatra je bila elipti\u010dnog oblika veli\u010dine 70 x 50 metara, a sama zgrada bila je bogato ukra\u0161ena stupovima, kipovima i bareljefima. Ovo je bio najve\u0107i amfiteatar na Siciliji i jedan od najve\u0107ih na podru\u010dju \u010ditave Italije, a mogao je primiti vi\u0161e od 15 000 posjetitelja.\u00a0U petom stolje\u0107u poslije Krista u\u00a0Cataniji\u00a0su na vlasti bili Vandali koji su dozvolili ru\u0161enje amfiteatra te iskori\u0161tavanje njegova materijala za gra\u0111enje i ta je praksa kroz povijest nastavljena zbog \u010dega je danas sa\u010duvan samo maleni dio izvorne gra\u0111evine. Veliki dio amfiteatra ugra\u0111en je u katedralu Sv. Agate.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a>
Rimski amfiteatar<\/figcaption><\/figure>\n

Sa zapadne\u00a0strane trg obrubljuje crkva\u00a0San\u00a0Biagio\u00a0poznata i pod nazivom\u00a0Sant’Agata\u00a0alla\u00a0Fornace.\u00a0Crkva je sagra\u0111ena u 18. stolje\u0107u na lokaciji na kojoj je\u00a0bila pe\u0107 u kojoj je\u00a0mu\u010dena\u00a0za\u0161titnica grada\u00a0Sv. Agata\u00a0ali i na mjestu crkve San\u00a0Biagio\u00a0koja je u potpunosti uni\u0161tena u potresu iz 1693. godine.\u00a0Fasadu\u00a0dana\u0161nje\u00a0crkve izradio je arhitekt\u00a0Antonino\u00a0Battaglia\u00a0u\u00a0neoklasicisti\u010dkom\u00a0stilu s uparenim stupovima koji podupiru trokutasti timpan, a\u00a0na krovu crkve nalazi se nekoliko kipova svetaca.\u00a0Iz ove crkve kre\u0107e i poznata procesija Sv. Agate koja se odr\u017eava svake godine 3. velja\u010de u kojoj se nose velike svije\u0107a u pozla\u0107enim baroknim \u010dahurama. Te se svije\u0107e nazivaju\u00a0Cannalori, a svaka simbolizira jedan od srednjovjekovnih cehova.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Fasada crkve Sant’Agata\u00a0alla\u00a0Fornace<\/figcaption><\/figure>\n

Dok s ju\u017ene strane trga nema nekih povijesno zna\u010dajnih gra\u0111evina, na sjevernoj strani trga smje\u0161tene su \u010detiri velike i povijesno zanimljive pala\u010de. Od zapadnoj prema istoku to su Palazzo\u00a0Borsa, Palazzo\u00a0Tezzano,\u00a0Pallazo\u00a0del Toscano i Palazzo\u00a0Benvetano.<\/p>\n

Palazzo\u00a0Borsa\u00a0sagra\u0111ena 1930-ih kao sjedi\u0161te Burze\u00a0na mjestu nekada\u0161nje\u00a0crkve\u00a0Santa Maria\u00a0della\u00a0Speranza\u00a0i kapucinskog samostana stradalih u po\u017earu 1921. godine.\u00a0Nakon ukidanja\u00a0burze\u00a0zgrada\u00a0postaje sjedi\u0161te Gospodarske komore.\u00a0Pala\u010du\u00a0\u00a0je dizajnirao arhitekt Vincenzo\u00a0Patane, a posebno je zanimljivo njeno pro\u010delje koje gleda na\u00a0Piazza\u00a0Stesicoro. Pristupno stubi\u0161te napravljeno je od vulkanskog kamena, a glavno pro\u010delje je u potpunosti prekriveno lokalnim bijelim kamenom i ukra\u0161eno arhitektonskim\u00a0dekorativnim\u00a0elementima. Glavni ulaz okru\u017een je s dva stupa koji podupiru balkon na prvom katu, a svi otvori u prizemlju za\u0161ti\u0107eni su umjetni\u010dkim kovanim ogradama.<\/p>\n

Gradnja Palazzo\u00a0Tezzano\u00a0zapo\u010dela je 1709. godine na zemlji\u0161tu grofa\u00a0Tezzana\u00a0koji ju je kasnije darovao gradu za potrebe smje\u0161taja bolnice San Marco. U 19. stolje\u0107u nakon \u0161to bolnica zapada u financijske pote\u0161ko\u0107e dijelovi zgrade se iznajmljuju za potrebe arhiva i suda. Krajem 19. stolje\u0107a bolnica se u potpunosti iseljava iz zgrade i pala\u010da postaje sjedi\u0161te suda. 1953. godine sjedi\u0161te suda seli se u novu zgradu, a Palazzo\u00a0Tezzano\u00a0postaje\u00a0keramografski\u00a0arhiv Sveu\u010dili\u0161ta u\u00a0Cataniji.\u00a0Arhitektonski gledano, Palazzo\u00a0Tezzano\u00a0je velika pala\u010da \u010detverokutnog oblika s unutra\u0161njim dvori\u0161tem.\u00a0Pristupa joj se\u00a0s\u00a0Piazze\u00a0Stesicoro\u00a0kroz velika vrata, smje\u0161tena u sredi\u0161tu glavnog pro\u010delja\u00a0kojim dominira monumentalni balkon iznad kojeg se nadvija sat. Fasada je simetri\u010dna,\u00a0razdijeljena la\u017enim stupovima od svijetlog kamena koji\u00a0su\u00a0u\u00a0kontrastu s bazaltno sivim tonom \u017ebuke.<\/p>\n

Palazzo del Toscano\u00a0izgra\u0111ena je oko 1870. godine kao gradska rezidencija markize\u00a0Patern\u00f2\u00a0del Toscano projektu milanskog arhitekta\u00a0Errica\u00a0Alvina\u00a0iako se njena gradnja zapo\u010dela po\u010detkom 18. stolje\u0107a prema projektu\u00a0slavnog arhitekta\u00a0Vaccarinija.\u00a0Alvini\u00a0je stvorio kompaktnu i ozbiljnu neorenesansnu arhitekturu\u00a0s jakim\u00a0utjecajem eklekticizma\u00a0tipi\u010dnim\u00a0za napuljske pala\u010de.\u00a0Alvinov\u00a0projekt ubrzo je\u00a0postao\u00a0inspiracija za druge zgrade u\u00a0Cataniji.\u00a0Unutra\u0161njosti pala\u010de dominira grandiozno stubi\u0161te s brojim freskama i mramornim premazima i taj dio pala\u010de ostao je netaknut te ga je danas mogu\u0107e iznajmiti za razli\u010dite evente. Ostatak pala\u010de podijeljen je u niz neovisnih privatnih stanova.<\/p>\n

Palazzo\u00a0Beneventano\u00a0della\u00a0Corte\u00a0izgra\u0111ena je izme\u0111u sedamdesetih i osamdesetih godina 19. stolje\u0107a, u stilu nadahnutim\u00a0susjednom Palazzo del Toscano. 1950. godine kupila ju Banco di\u00a0Sicilia, a 1983. vra\u0107ena je u privatno vlasni\u0161tvo i danas se u njoj nalazi niz stanova i apartmana s originalnim namje\u0161tajem koji se mogu unajmiti.<\/p>\n

\u0160etnju nastavljam kroz ulicu Via\u00a0Etnea\u00a0i nakon stotinjak metara dolazim do pala\u010de\u00a0Palazzo\u00a0Minoriti\u00a0sa crkvom\u00a0Chiesa\u00a0di San Michele\u00a0Arcangelo\u00a0ai\u00a0Minoriti.\u00a0Palazzo\u00a0Minoriti\u00a0je biv\u0161i samostan\u00a0minoritskog\u00a0reda iz 18. stolje\u0107a, sagra\u0111en u kasnobaroknom stilu pod vodstvom arhitekta Francesca\u00a0Battaglie. Pro\u010delje koje gleda na ulicu Via\u00a0Etnea\u00a0krase lukovi i stupovi. 1866. godine samostan je oduzet redovnicima te zgrada postaje sredi\u0161te uprave provincije i kraljevske prefekture.\u00a0Osim ureda regionalne uprave, povijesnog arhiva i knji\u017enice u pala\u010di se danas nalaze i brojni izlo\u017ebeni prostori koji se posebno koriste u bo\u017ei\u0107no doba.<\/p>\n

Chiesa\u00a0di San Michele\u00a0Arcangelo\u00a0ai\u00a0Minoriti\u00a0sagra\u0111ena je krajem 18. stolje\u0107a i pripadala je\u00a0minoritskom\u00a0samostanu. Arhitektonski se radi o trobrodnoj bazilici s kupolom, a karakterizira ju ravna nedekorativna fasada od bijelog vapnenca \u0161to pru\u017ea kontrast ulici poplo\u010denoj vulkanskim kamenom. Unutra\u0161njost crkve krasi nekoliko vrijednih umjetni\u010dkih dijela sakralne tematike. U crkvi se nalaze i predivne potpuno funkcionalne orgulje iz 1858. godine.<\/p>\n

Malo ju\u017enije od Palazzo\u00a0Minoriti\u00a0nalazi se jo\u0161 jedan zna\u010dajan trg koji\u00a0presjeca\u00a0Via\u00a0Etnea, a to je\u00a0Piazza\u00a0dei\u00a0Quattro\u00a0Canti.\u00a0Trg je smje\u0161ten na\u00a0raskri\u017eja ulica Via\u00a0Etnea\u00a0i Via\u00a0Antonino\u00a0di\u00a0Sangiuliano, a karakteriziraju ga \u010detiri\u00a0barokne pala\u010de plemi\u0107kih obitelji sli\u010dnog\u00a0arhitektonskog\u00a0stila, zaobljenih\u00a0uglova, stvaraju\u0107i tako \u010distinu\u00a0osmerokutnog\u00a0oblika.\u00a0S balkona jugoisto\u010dne\u00a0pala\u010de\u00a0u ljeto 1862. godine, nakon \u0161to je zauzeo Siciliju tijekom kampanje za ujedinjenje Italije, Giuseppe Garibaldi izgovorio je poznati usklik\u00a0“O Roma o morte!”<\/p>\n

\"\"<\/a>
Piazza\u00a0dei\u00a0Quattro\u00a0Canti<\/figcaption><\/figure>\n

Jo\u0161 stotinjak metara \u0161etnje\u00a0kroz Via\u00a0Etnea\u00a0dijeli me od\u00a0velikog trga\u00a0Piazza\u00a0Universita\u00a0koji je ime dobio po\u00a0pala\u010di\u00a0Palazzo\u00a0Universit\u00e0\u00a0u kojoj je\u00a0danas smje\u0161ten rektorat Sveu\u010dili\u0161ta. Izvorna zgrada sagra\u0111ena je jo\u0161 u 15. stolje\u0107u no potresi iz 1693. i 1818. potpuno su je uni\u0161tili tako da danas gledamo arhitektonsko remek-djelo iz 19. stolje\u0107a. Osim predivnog pro\u010delja\u00a0isti\u010de se\u00a0i unutarnje dvori\u0161te, a u nekim prostorijama mogu se na\u0107i freske i tapiserije iz 18. stolje\u0107a. U zgradi djeluje i bogata sveu\u010dili\u0161na knji\u017enica osnovana sredinom osamnaestog stolje\u0107a.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Palazzo Universit\u00e0<\/figcaption><\/figure>\n

Uz zgradu rektorata, u ulici Via La\u00a0Piana\u00a0smjestila\u00a0se\u00a0Basilica\u00a0della\u00a0Collegiata\u00a0sagra\u0111ena 1768. godine \u00a0i jedna je od najljep\u0161ih crkava kasnog baroka u\u00a0Cataniji. Predivna konveksno-konkavna fasada organizirana je u dvije razine. Prvom razinom dominira \u0161est kamenih stupova, a drugom veliki centralni prozor te \u010detiri kipa svetaca. Iznad druge razine pro\u010delja smje\u0161ten je prostor za zvono. Ulaznom portalu pristupa se velikim stubi\u0161tem koje je od ulice odijeljeno metalnom ogradom. Unutra\u0161njost crkve krase brojne freske\u00a0te niz bogato ukra\u0161enih grobnica plemi\u0107a.\u00a0Na mjestu dana\u0161nje crkve bila je crkva poznata kao Kraljevska kapela koju je \u010desto posje\u0107ivala aragonska kraljevska obitelj, no ona je u potpunosti uni\u0161tena u potresu 1693. godine.\u00a0U\u00a0predkr\u0161\u0107ansko\u00a0doba na ovom je mjestu bio poganski hram posve\u0107en bo\u017eici\u00a0Proserpini, a u bizantsko doba crkvica posve\u0107ena Djevici Mariji. 1446.\u00a0tu je osnovan\u00a0koled\u017e kanonika prema \u010demu je i dobila dana\u0161nje ime.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Basilica della Collegiata<\/figcaption><\/figure>\n

Nasuprot\u00a0rektoratu nalazi se\u00a0pala\u010da\u00a0San Giuliano\u00a0iz 18. stolje\u0107a koju i danas krasi izvorno pro\u010delje. Iako je sagra\u0111ena kao plemi\u0107ka pala\u010da za obitelj\u00a0Paterno, kroz povijest se u potpunosti\u00a0komercijalizirala.\u00a0Po\u010detkom dvadesetog stolje\u0107a u njenim podrumima djelovalo je\u00a0kazali\u0161te Machiavelli\u00a0dok je u samoj pala\u010di bio smje\u0161ten hotel Bristol.\u00a0Danas su u pala\u010di smje\u0161teni neki od ureda sveu\u010dili\u0161ta te niz komercijalnih sadr\u017eaja.\u00a0Arhitektonski se zgrada isti\u010de portalom napravljenim od vi\u0161ebojnog mramora, a vrijedno posjeta je i unutarnje dvori\u0161te.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Pala\u010da San Giuliano<\/figcaption><\/figure>\n

Na sjevernom dijelu trga smje\u0161tena je Palazzo\u00a0Gioeni\u00a0iz 1743. godine\u00a0u kojoj je danas smje\u0161tena robna ku\u0107a, a arhitektonski je zanimljiv njen bogati portal od bijelog kamena.\u00a0Zanimljivost ovog trga su\u00a0i\u00a0\u010detiri bron\u010dane\u00a0svjetiljke\u00a0koje\u00a0prikazuju \u010detiri lika iz popularnih pri\u010da o\u00a0Cataniji.\u00a0Piazza\u00a0Universita\u00a0sredi\u0161te je no\u0107nog \u017eivota\u00a0Catanije\u00a0i tu se, posebice ljeti organiziraju brojne manifestacije.\u00a0Za vrijeme mojeg posjeta na trgu je bio i jedan \u0161areni slon \u2013 dio umjetni\u010dke instalacije koju je osmislio\u00a0sicilijanski umjetnik Ligama.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Svjetiljka na Piazza Universita<\/figcaption><\/figure>\n
\"\"<\/a>
\u0160areni slon na Piazza Univerista<\/figcaption><\/figure>\n

Via\u00a0Etnea\u00a0prolaz\u00a0je\u00a0do susjednog\u00a0monumentalnog trga \u2013\u00a0Piazza\u00a0Duomo. Ve\u0107 iz samog imena se mo\u017ee naslutiti da je to trg na kojem je smje\u0161tena katedrala, no prije same katedrale u o\u010di upada simbol grada –\u00a0Fontana\u00a0dell’Elefante\u00a0(Slonova fontana)\u00a0smje\u0161tena u sredi\u0161tu trga.\u00a0Posebnost ove fontane je kip crnog slona ukra\u0161en bijelim obeliskom\u00a0koji\u00a0po\u010diva na postolju od bijelog mramora to\u010dno nasred fontane.\u00a0Ovaj je kip ili\u00a0Lioutru\u00a0– kako ga nazivaju mje\u0161tani – slu\u017ebeni simbol\u00a0Catanije\u00a0jo\u0161\u00a0od 1239. godine.\u00a0Ne postoje povijesni dokazi o tome tko je sagradio\u00a0Liotru\u00a0ili kada. Neki tvrde da je izgra\u0111ena u znak sje\u0107anja na rat izme\u0111u\u00a0Feni\u010dana\u00a0i Libijaca,\u00a0drugi ka\u017eu da je to nekad bio vjerski idol, \u010darobni kip koji je \u0161titio\u00a0Cataniju\u00a0od erupcija Etne.\u00a0Jedna od legendi ka\u017ee da su u podno\u017eju Etne nekad \u017eivjeli patuljasti slonovi te da ovaj kip prikazuje jednog od njih. Druga legenda pak govori da je ovo magi\u010dni slon koji je pripadao \u010darobnjaku\u00a0Eliodoru\u00a0kojeg je on koristio za dulja putovanja. Bilo kako bilo \u2013\u00a0Lioutru\u00a0je ne\u0161to s \u010dime se\u00a0Catanija\u00a0povezuje stolje\u0107ima i nedopustivo bi bilo do\u0107i u\u00a0Cataniju, a ne posjetiti ga.<\/p>\n

Na sjevernoj strani\u00a0trga\u00a0nalazi se\u00a0Palazzo\u00a0degli\u00a0Elefanti,\u00a0nekada Palazzo del\u00a0Senato,\u00a0u kojoj je\u00a0danas\u00a0smje\u0161tena gradska vije\u0107nica.\u00a0Po\u010dela se graditi 1696. godine na mjestu srednjovjekovne Lo\u0111e, uni\u0161tene potresom.\u00a0Na fasadi se isti\u010de\u00a0sredi\u0161nji balkon poduprt s \u010detiri granitna stupa.\u00a0Neki od prozora ukra\u0161eni su\u00a0kipovima slonova zbog kojih je pala\u010da i dobila ime\u00a0\u2013 Pala\u010da Slonova.\u00a0Palazzo\u00a0degli\u00a0Elefanti\u00a0kakav sada vidimo djelo je baroknog genija Giovannija\u00a0Battista\u00a0Vaccarinija,\u00a0a Vaccarinijevo\u00a0djelo je i\u00a0Fontana\u00a0dell’Elefante.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Palazzo degli Elefanti i Fontana dell\u2019Elefante<\/figcaption><\/figure>\n

Nasuprot gradskoj vije\u0107nici nalazi se jo\u0161 jedna lijepa barokna pala\u010da \u2013 nekada\u0161nje sjemeni\u0161te \u2013 Palazzo\u00a0dei\u00a0Chierici. Posebno je zanimljiva crno-bijela fasada, pri \u010demu se crna boja dobila od \u017ebuke ra\u0111ene s vulkanskim pijeskom \u0161to je u\u00a0Cataniji\u00a0\u010dest slu\u010daj. U pala\u010di su danas smje\u0161teni op\u0107inski uredi, a u njenom unutarnjem dvori\u0161tu \u010desto se odr\u017eavaju razli\u010diti kulturni doga\u0111aji.<\/p>\n

S desne strane Palazzo\u00a0dei\u00a0Chierici nalazi se jo\u0161 jedan simbol grada –\u00a0fontana\u00a0Amenano.\u00a0Fontana\u00a0je dobila ime po rijeci\u00a0Amenano\u00a0koja te\u010de pod zemljom.\u00a0Izgra\u0111ena\u00a0je u mramoru\u00a01837. godine, a\u00a0figurativno predstavlja rijeku kao mladi\u0107a koji vodu iz\u00a0roga\u00a0ulijeva u\u00a0posudu iz koje je vra\u0107aju\u00a0dva\u00a0tritona. Uz samu fontanu nalaze se stepenice koje vode do stare ribarnice koju \u0107u posjetiti sutradan.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Fontana\u00a0Amenano<\/figcaption><\/figure>\n

Sada je na redu i ono po \u010demu je trg dobio ime \u2013 predivna crno bijela katedrala Sv. Agate.\u00a0Katedrala je prvotno sagra\u0111ena u 11. stolje\u0107u po nalogu normanskog kralja Rogera I\u00a0na ru\u0161evinama drevnih rimskih\u00a0Ahilijevih\u00a0kupali\u0161ta. 4. velja\u010de 1169. godine katastrofalni potres sru\u0161io je strop, usmrtiv\u0161i tako ve\u0107inu gra\u0111ana okupljenih u katedrali zbog proslave blagdana Sv. Agate. Nesretna povijest crkve nastavila se i 1194. kada ju je dodatno o\u0161tetio veliki po\u017ear. Crkva se kroz povijest obnavljala, a veliki potres\u00a0koji je pogodio Val di Noto 1693.\u00a0opet ju je\u00a0gotovo u potpunosti uni\u0161tio, ostaviv\u0161i samo\u00a0apsidalni\u00a0dio i fasadu. Svoj dana\u0161nji izgled\u00a0katedrala duguje\u00a0Vaccariniju\u00a0koji je radio na njenoj obnovi izme\u0111u 1733. i 1761. godine.\u00a0Unutar katedrale nalaze se i stari rimski stupovi iz obli\u017enjeg amfiteatra.\u00a0Ono \u0161to odmah upada u o\u010di su kontrasti izme\u0111u sivog i bijelog mramora kori\u0161tenog za dekoraciju te izme\u0111u sive \u017ebuke i bijelog vapnenca\u00a0\u0161to joj daje gotovo pa jedinstveni izgled. U katedrali se nalaze brojna umjetni\u010dka dijela, grobnice nekoliko aragonskih kraljeva te grob skladatelja\u00a0Vincenza Bellinija.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a>
Katedrala Sv. Agate<\/figcaption><\/figure>\n

\u0160etnju nastavljam kroz ulicu Via Giuseppe Garibaldi i prvo nailazim na \u0161arenu ulicu Via Pardo koja me privukla zbog svojih \u0161arenih ki\u0161obrana. Ideja ukra\u0161avanja ulica grada pomo\u0107u \u0161arenih vise\u0107ih ki\u0161obrana ro\u0111ena je 2012. godine u Portugalu povodom umjetni\u010dkog festivala Agitagueda. Od tada se upotreba pro\u0161irila po cijeloj Europi, pa tako i po Italiji. Ki\u0161obrani daju hlad i ispunjavaju mjesta bojom i veseljem, a \u010desto se mo\u017ee nai\u0107i i na zanimljive igre sijena. Ovima u ulici Pardo dobro bi do\u0161la obnova, ali je osnovni koncept tu.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Via Pardo<\/figcaption><\/figure>\n

Nakon kra\u0107e \u0161etnje ispod ki\u0161obrana nastavljam put kroz Via Garibaldi do trga\u00a0Piazza\u00a0Giuseppe\u00a0Mazzini\u00a0\u010diji dizajn se\u017ee u 18. stolje\u0107e. Nakon potresa 1693. godine gradska vlast\u00a0odlu\u010dila\u00a0je na ovom\u00a0mjestu\u00a0napraviti tr\u017enicu. Arhitektonsko rje\u0161enje ogleda se u \u010detiri identi\u010dne lo\u0111e s osam mramornih stupova. Stupovi su izva\u0111eni iz rimskih ru\u0161evina i postavljeni na elegantnim kubi\u010dnim postoljima od lava kamena i na njima su razvijeni okrugli lukovi koji podupiru terase\u00a0plemi\u0107kih\u00a0pala\u010da.\u00a0Na\u017ealost, danas se na ovom lijepom mjestu nalazi tek pokoji \u0161tand.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Piazza Giuseppe Mazzini<\/figcaption><\/figure>\n

Skre\u0107em udesno u Via Santa Maria della\u00a0Lettera\u00a0i dolazim do trga\u00a0Piazza\u00a0San Francesco\u00a0d’Assisi. Trgom dominira kip\u00a0kardinala Giuseppea\u00a0Benedetta\u00a0Dusmeta\u00a0iz 1932. godine te\u00a0predivna\u00a0crkva Sv. Franje Asi\u0161kog.\u00a0Crkvu\u00a0je\u00a0na mjestu starog Minervinog hrama dala je sagraditi kraljica\u00a0Eleonora 1329. godine u znak zahvale za uspje\u0161an bijeg pred erupcijom vulkana.\u00a0Originalna crkva u potpunosti je uni\u0161tena u potresu iz 1693. godine, a dana\u0161nju vizuru dobiva 1854. godine. Do ulaza vodi stubi\u0161te od vulkanskog kamena. Ulazom dominiraju monumentalna vrata od kovanog \u017eeljeza i impozantna ograda s \u010detiri kipa svetaca. Fasadom dominira 16\u00a0polustupova\u00a0koji stvaraju zanimljivu igru svijetla i sjene te jo\u0161 tri kipa svetaca. Centralni kip iznad ulaza simbolizira bezgre\u0161no za\u010de\u0107e i nalazi se unutar metalne ograde sa svjetiljkama. U zabat su uklesane insignije Sv. Franje, a na bo\u010dnim stranama\u00a0su\u00a0dva \u010detvrtasta tornja\u00a0s kupolama, a sjeverni slu\u017ei kao zvonik. Unutra\u0161njost crkve podijeljena je u tri broda i bogato je dekorirana, a tu je i niz sakralnih slika i kipova sicilijanskih majstora.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Crkva Sv. Franje Asi\u0161kog<\/figcaption><\/figure>\n

Nasuprot crkve nalazi se elegantna pala\u010da Palazzo\u00a0Gravina\u00a0Cruyllas, u kojoj\u00a0je\u00a0ro\u0111en\u00a0Vincenzo Bellini.\u00a0U pala\u010di su danas smje\u0161tena dva muzeja \u2013 jedan je posve\u0107en upravo Belliniju, a drugi\u00a0Emiliu\u00a0Grecu.\u00a0Na\u017ealost, oba muzeja su u vrijeme moje posjete bila zatvorena.\u00a0U\u00a0Bellinijevu\u00a0muzeju prikazan je njegov \u017eivot od samih po\u010detaka do opernih uspjeha. Tu se nalazi niz artefakata iz njegovog glazbenog opusa, ali i originalni stan u kojem je \u017eivio.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Piazza San Francesco d\u2019Assisi, Palazzo Gravina Cruyllas i kip\u00a0kardinala Giuseppea\u00a0Benedetta\u00a0Dusmeta<\/figcaption><\/figure>\n

Emilio\u00a0Greco\u00a0suvremeni je kipar svjetskoga glasa\u00a0ro\u0111en u\u00a0Cataniji. Njegova se djela\u00a0nalaze u najpoznatijim\u00a0muzejima svijeta (npr.\u00a0Hermitage\u00a0u\u00a0Saint Petersburgu ili Tate\u00a0Modern\u00a0u\u00a0Londodu).\u00a0Grecova\u00a0najpoznatija skulptura\u00a0prikazuje Pinokija i vilu, a nalazi se u\u00a0Pinkijevom\u00a0parku u\u00a0Collodi\u00a0u Toskani u mjestu u kojem je i \u017eivio autor ove svevremenske dje\u010dje pri\u010de.\u00a0U\u00a0Grecovom\u00a0muzeju izlo\u017eeno je oko 150 njegovih originalnih grafika koje uglavnom prikazuju \u017eenske\u00a0aktove.<\/p>\n

Na trgu je smje\u0161tena jo\u0161 jedna plemi\u0107ka pala\u010da iz 19. stolje\u0107a –\u00a0Palazzo\u00a0Platania. Ova pala\u010da blokira pogled na ru\u0161evine rimskog\u00a0kazali\u0161ta\u00a0kojeg tako nisam uspio zamijetiti\u00a0pa tako niti posjetiti. Radi se kazali\u0161tu iz prvog stolje\u0107a koje je nastalo na ru\u0161evinama starog gr\u010dkog kazali\u0161ta. U 6. stolje\u0107u kazali\u0161te je po\u010delo propadati i na njemu su po\u010dele nicati zgrade. Prva arheolo\u0161ka iskapanja na ovoj lokaciji zapo\u010dela su u 18. stolje\u0107u, a u 20. stolje\u0107u uklonjene su zgrade koje su bile na njemu sagra\u0111ene. Kazali\u0161te je bilo kapaciteta 7000 mjesta, a dobar dio mramora i kamena iz ovog kazali\u0161ta ugra\u0111eno je u katedralu Sv. Agate. Podzemne vode \u010desto poplavljuju ostatke kazali\u0161ta tako da se ono danas ne\u00a0mo\u017ee koristiti. Me\u0111utim,\u00a0u\u00a0susjednom\u00a0odeonu\u00a0iz 2. stolje\u0107a\u00a0(starogr\u010dka verzija koncertne dvorane) i danas se izvode predstave u ljetnim mjesecima.\u00a0Odeon\u00a0je bio kapaciteta 1500 mjesta.<\/p>\n

Nastavljam kroz\u00a0predivnu ulicu\u00a0Via\u00a0Crocifieri\u00a0koju neki smatraju najatraktivnijom ulicom u\u00a0Cataniji\u00a0\u010diji naziv potje\u010de\u00a0od crkve San\u00a0Camillo\u00a0dei\u00a0Crociferi. Jedan od glavnih elemenata koji je izdvajaju je\u00a0luk Sv. Benedikta\u00a0iz 1704. godine, a koji je prema legendi napravljen u svega jednoj no\u0107i. Uz sami luk koji spada dva dijela samostana Sv. Benedikta vezane su brojne pri\u010de. Jedna tako govori o duhu bezglavog konja koji je navodno \u010desto prolazio ispod luka, a ta je pri\u010da krenula od onda\u0161njih plemi\u0107a koji su zastra\u0161uju\u0107im pri\u010dama udaljavali znati\u017eeljnike od mjesta kojeg su \u010desto koristili za ljubavne sastanke.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Luk Sv. Benedikta<\/figcaption><\/figure>\n

Kompleks benediktinskog samostana nastao je u 14. stolje\u0107u, a obnavljan je kroz stolje\u0107a posebice nakon razornih potresa. Dana\u0161nju formu dobio je u 18. stolje\u0107u.\u00a0Tijekom stolje\u0107a samostan odr\u017eava\u00a0benediktinsko na\u010delo\u00a0ora\u00a0et\u00a0labora<\/em>\u00a0(moli i radi) te skroviti \u017eivot u \u0161utnji i molitvi \u0161to\u00a0je nadahnulo brojne\u00a0pisce i filmske redatelje.\u00a0Ovo mjesto i ulica\u00a0tako su opisani u\u00a0romanu\u00a0Storia\u00a0di\u00a0una\u00a0capinera<\/em>, kojeg\u00a0je napisao eminentni\u00a0talijanski\u00a0pisac Giovanni\u00a0Verga,\u00a0te\u00a0istoimenom\u00a0film re\u017eisera Franca\u00a0Zeffirellija. U dijelu samostana danas je smje\u0161ten i muzej suvremene umjetnosti.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Via Crocifieri<\/figcaption><\/figure>\n

Pripadna crkva svetog Benedikta jedna je od najva\u017enijih sicilijanskih\u00a0baroknih\u00a0crkava, a neki \u0107e re\u0107i\u00a0i jedna od najljep\u0161ih u Europi.\u00a0Crkva je dekorirana predivnim freskama\u00a0koje prikazuju \u017eivot Sv. Benedikta, a\u00a0\u010diju ljepotu izdi\u017ee igra svijetla i sjene. Isti\u010de se i oltar u cijelosti napravljen od rije\u010dnog kamena\u00a0jaspisa\u00a0s brojim pozlatama. Do glavnog ulaza u crkvu vodi stepeni\u0161te,\u00a0a upe\u010datljive su i re\u0161etke\u00a0koje karakteriziraju povijest ovog mjesta i svetu intimu redovnica.\u00a0Impresivna fasada\u00a0ukra\u0161ena nizom\u00a0polustupova\u00a0i kipovima an\u0111ela\u00a0djelo\u00a0je\u00a0poznatog sicilijanskog baroknog kipara i arhitekta\u00a0Francesca\u00a0Battaglie.<\/p>\n

Uz\u00a0susjedstvu crkve\u00a0Sv. Benedikta nalazi se\u00a0jo\u0161 dvije barokne crkve. Odmah uz nju je\u00a0crkva San Francesco Borgia, a preko puta nje je crkva San Giuliano.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Crkva Sv. Bendedikta i crkva San Francisco Borgia<\/figcaption><\/figure>\n

San Francesco Borgia sagra\u0111ena je u 18. stolje\u0107u a karakterizira je izraziti linearni neoklasicisti\u010dki stil s dva reda mramornih stupova na fasadi. Unutra\u0161njost je bogato ukra\u0161ena freskama i kipovima\u00a0svetaca, a posebno se isti\u010de kupola oslikana prizorima vezanim iz isusova\u010dki red. Na crkvu se naslanja zgrada nekada\u0161njeg isusova\u010dkog koled\u017ea\u00a0sa zanimljivom baroknom fasadom\u00a0od vulkanskog kamena\u00a0i portalom do kojeg vodi lijepo stubi\u0161te. Zgrada se po\u010dela graditi jo\u0161 u 16. stolje\u0107u, a dana\u0161nji izgled rezultat je obnove iz 18. stolje\u0107a. Isusova\u010dki koled\u017e u ovoj je pala\u010di prestao djelovati jo\u0161 1767. godine kada su Burboni protjerali Isusovce sa Sicilije, a u zgradi koled\u017ea 1779. po\u010dinje djelovati svojevrsna obrtni\u010dka \u0161kola. U 19. stolje\u0107u u zgradi je po\u010deo djelovati hospicij, pa sjedi\u0161te suda, da bi se u 20. stolje\u0107u tu smjestio Umjetni\u010dki institut.\u00a0Danas je zgrada prazna i u postupku je temeljite restauracije.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Crkva San Franceso Borgia i Isusova\u010dki koled\u017e<\/figcaption><\/figure>\n

Crkva San Giuliano dio je istoimenog \u017eenskog samostanskog kompleksa benediktinaca\u00a0koji se danas koristi u poslovne svrhe.\u00a0Dana\u0161nji izgled crkve tako\u0111er potje\u010de iz 18. stolje\u0107a i za njega je zaslu\u017ean isti arhitekt koji je obnovio katedralu –\u00a0Vaccarini. Karakterizira je konveksna fasada i jednostavne linije\u00a0te\u00a0osmerokutni\u00a0oblik unutra\u0161njosti s\u00a0polikromnim\u00a0mramornim\u00a0oltarima. Na fasadi\u00a0se isti\u010du masivna vrata od kovanog \u017eeljeza\u00a0i dvije\u00a0alegorijske\u00a0figure \u017eene koje predstavljaju vjeru i nadu. U vrijeme mojeg posjeta crkva je na\u017ealost bila zatvorena, a prema informaciji iz vodi\u010da, s njene kupole pru\u017ea se predivan pogleda na grad i Etnu te bi svakako bila vrijedna posjeta. Spominje se i poligonalni trijem kojeg\u00a0su u povijesti redovnice koristile kao gledali\u0161te za procesiju Sv. Agate.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Crkva San Giuliano<\/figcaption><\/figure>\n

Govoriti o\u00a0Cataniji, a ne spomenuti slavlje\u00a0Sv. Agate\u00a0bilo bi nedopustivo.\u00a0Svake godine, od 3. do 5. velja\u010de,\u00a0Catania\u00a0posveti svojoj za\u0161titnici svetoj Agati veliki blagdan. To je mje\u0161avina vjere i folklora, koja uklju\u010duje nekoliko tisu\u0107a vjernika\u00a0koji sudjeluju u vi\u0161ednevnoj procesiji, a\u00a0redovito privla\u010di\u00a0tisu\u0107e turista. Uz ovaj se blagdan ve\u017eu i razli\u010dite gastronomske delicije.<\/p>\n

Nastavljam kroz Via\u00a0Crocifieri\u00a0do luka koji vodi u dvori\u0161te\u00a0Ville\u00a0Cerami\u00a0iz 18. stolje\u0107a. Ovaj predivni kompleks nekad je bio u\u00a0vlasni\u0161tvu\u00a0obitelji Rosso di\u00a0Cerami, a danas je tu smje\u0161tena uprava Pravnog fakulteta. U dvori\u0161tu se isti\u010de monumentalno stepeni\u0161te\u00a0i\u00a0fontana\u00a0sa\u00a0Grecovom\u00a0skulpturom.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Villa Cerami<\/figcaption><\/figure>\n

Ovaj dio\u00a0Catanije\u00a0me zaista odu\u0161evljava, no vrijeme je neumoljivo i u\u00a010.45 me \u010deka vlak za\u00a0Siracuzu\u00a0tako da se vra\u0107am kroz Via\u00a0Crocifieri\u00a0sve do ulice Via Vittorio Emanuele II kako bi \u010dim prije stigao do glavnog \u017eeljezni\u010dkog kolodvora.<\/p>\n

Via Vittorio Emanuele II prepuna je arhitektonskih remek dijela baroka. Preko puta katedrale nalazi se\u00a0Chiesa\u00a0della\u00a0Badia\u00a0St. Agatha, tj. crkva nekada\u0161njeg samostana Sv. Agate koji je pripadao benediktinskom redu. Ovu je crkvu u 18. stolje\u0107u projektirao poznati sicilijanski arhitekt\u00a0Giovanni\u00a0Battista\u00a0Vaccarini, a posebno se isti\u010de svojom razigranom konveksno-konkavnom fasadom te bogato ukra\u0161enim portalom s malim stubi\u0161tem, \u017eeljeznom ogradom i stupovima. Unutra\u0161njosti dominiraju dramati\u010dni mramorni ukrasi, a posebno se isti\u010de pogled s njene kupole. Va\u017eno je napomenuti da se odmah uz crkvu nalazi i sredi\u0161nji turisti\u010dki informativni ured.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Chiesa\u00a0della\u00a0Badia\u00a0St. Agatha<\/figcaption><\/figure>\n

Nakon turisti\u010dkog ureda prolazim uz zgradu dr\u017eavnog arhiva i dolazim do simpati\u010dnog trga San\u00a0Placido\u00a0na kojem je smje\u0161tena i istoimena crkva.\u00a0Na mjestu ove crkve u doba starih Rimljana nalazila se\u00a0poganska gra\u0111evina posve\u0107ena Bacchusu, bogu vina i berbe gro\u017e\u0111a.\u00a0Pretpostavlja se da je prva kr\u0161\u0107anska crkva nastala u 15. stolje\u0107u, a legenda ka\u017ee da je na ovom mjestu ro\u0111ena i za\u0161titnica grada Sv. Agata. U potresu iz 1693. crkva je u potpunosti razorena, a njena obnova povjerena je arhitektu Stefanu\u00a0Ittaru. Crkva je ponovno otvorena u 18. stolje\u0107u te se smatra jednim od remek-djela kasnog sicilijanskog baroka. Crkvu karakterizira\u00a0konkavno pro\u010delje napravljeno od bijelog kamena\u00a0na \u010dijem je vrhu zvonik s tri zvona.\u00a0Crkva je opremljena velikim prozorima s re\u0161etkama,\u00a0a\u00a0na stranama ulaznih vrata nalaze se kipovi\u00a0sv.\u00a0Placida\u00a0i\u00a0sv.\u00a0Benedikta.\u00a0Fasada je ome\u0111ena konveksnom re\u0161etkom od kovanog \u017eeljeza koja u sredini nosi grb Sv. Benedikta.\u00a0Unutra\u0161njost crkve bogato je ukra\u0161ena mramornim i zlatnim \u0161tukaturama.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Crkva San\u00a0Placido<\/figcaption><\/figure>\n

Na crkvu sv.\u00a0Pacida\u00a0nastavlja se pala\u010da\u00a0Platamone\u00a0prvotno sagra\u0111ena u 15. stolje\u0107u, a obitelj ju je vrlo brzo darovala redovnicama. Od prvobitne gra\u0111evine\u00a0ostala je\u00a0samo lo\u0111a prekrivena balkonom koja se nalazi u dvori\u0161tu samostana.\u00a0Danas je\u00a0taj nekada\u0161nji samostan\u00a0“Pala\u010da kulture” i ugo\u0161\u0107uje izlo\u017ebe, koncerte i kazali\u0161ne predstave.<\/p>\n

Nastavljam kroz Via Vittorio Emanuele i dolazim do zanimljivog trga\u00a0Piazza\u00a0Cutelli\u00a0u \u010dijem se sredi\u0161tu nalazi fontana\u00a0Conchiglie\u00a0sagra\u0111ena pedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a.\u00a0Sastoji se od kru\u017enog bazena s obeliskom \u010detvrtastog presjeka. Na trgu se nalazi i kazali\u0161te iz 19. stolje\u0107a u kojem je danas smje\u0161tena jedna od najve\u0107ih d\u017eamija u Italiji.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Piazza\u00a0Cutelli<\/figcaption><\/figure>\n

Na trgu\u00a0Piazza\u00a0Cutelli\u00a0nalazi se jo\u0161 jedna impozantna gra\u0111evina – Palazzo\u00a0Pedagaggi\u00a0iz 19. stolje\u0107a u kojoj je danas smje\u0161ten Odjel za politi\u010dke i dru\u0161tvene znanosti Sveu\u010dili\u0161ta u\u00a0Cataniji.\u00a0Stotinjak metara niz ulicu nalazi se i Palazzo\u00a0Reburdone\u00a0iz 18. stolje\u0107a. Obje pala\u010de pripadale su obitelji Guttadauro, a temeljna ideja izgradnje pala\u010de Reburdone\u00a0bilo je dokazivanje mo\u0107i i obiteljskog bogatstva te se smatra da je to arhitektonski jedna od najimpresivnijih plemi\u0107kih pala\u010da nastala u 18. stolje\u0107u. Kako se dvojica bra\u0107e, nasljednika pala\u010de Reburdone\u00a0nisu mogli dogovoriti oko njene podjele, mla\u0111i brat znan i kao Barone di Pedagaggi sebi je sagradio Palazzo\u00a0Pedagaggi. Palazzo\u00a0Reburdone\u00a0krasi dvobojna fasada od vulkanskog i bijelog kamena, a u njoj je danas smje\u0161ten Fakultet politi\u010dkih znanosti.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Palazzo\u00a0Reburdone<\/figcaption><\/figure>\n

I dalje nastavljam kroz Via Vittorio Emanuele i dolazim do velikog otvorenog prostora i kru\u017enog toka na trgu\u00a0Piazza\u00a0Martiri\u00a0gdje prelazim na \u0161etali\u0161te\u00a0Passeggiata\u00a0alla\u00a0Marina\u00a0koje me uz prugu vodi do \u017eeljezni\u010dke postaje\u00a0Catania\u00a0Centrale odakle kre\u0107em vlakom za\u00a0Siracuzu.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Passeggiata\u00a0alla\u00a0Marina<\/figcaption><\/figure>\n
\"\"<\/a>
Catania Centrale<\/figcaption><\/figure>\n

U\u00a0Cataniju\u00a0se vra\u0107am oko 17 sati, no nemam vi\u0161e vremena za razgledavanje jer u 18 sati trebam uloviti hotelski autobus u Via\u00a0Etnea. U skladu s time odlu\u010dujem se za najbr\u017ei put koji vodi kroz ne previ\u0161e zanimljivu ulicu Via\u00a0Antonino\u00a0Di\u00a0Sangiuliano.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Via Etnea no\u0107u<\/figcaption><\/figure>\n

Oko 18.30 dolazim u hotel. Prili\u010dno sam umoran te se odlu\u010dujem na posjet wellness centru i sat vremena provodim odmaraju\u0107i se u\u00a0jacuzziju\u00a0i saunama.\u00a0Moram priznati da sam od wellness\u00a0centra o\u010dekivao ipak malo vi\u0161e \u2013 prostor je dosta sku\u010den i te\u0161ko se je opustiti, ali\u00a0nakon cjelodnevne \u0161etnje i saune i jacuzzi na moje mi\u0161i\u0107e nogu imaju izrazito blagotvoran utjecaj.<\/p>\n

Nakon opu\u0161tanja na redu je ve\u010dera u hotelskom restoranu gdje se ponovno prepu\u0161tam sicilijanskim specijaliteta ponovno u\u017eivaju\u0107i u tjestenini\u00a0alla\u00a0Norma<\/em>. Zaista bi bio zlo\u010din ne pojesti taj specijalitet u gradu u kojem je on izvorno nastao. Okus me ponovno odu\u0161evljava i zaista mi je nevjerojatno kako malo patlid\u017eana i raj\u010dice mo\u017ee stvoriti toliko ukusnu kompoziciju.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Dan je bio duga\u010dak, a za sutradan mi je u planu posjeta vulkanu Etni i gradi\u0107u\u00a0Taormini\u00a0tako da nakon ve\u010dere odmah odlazim na spavanje.<\/p>\n

Drugo jutro ustajem rano i na doru\u010dku sam ve\u0107 ne\u0161to prije 7 sati. Nemam puno vremena jer danas u centar\u00a0Catanije\u00a0idem vlakom koji polazi za 45 minuta, a \u017eeljezni\u010dka stanica je\u00a0od hotela udaljena dvadesetak minuta hoda. Iako \u0161vedski stol nije jo\u0161 do kraja iznesen \u2013 klasi\u010dni sicilijanski specijaliteti kao \u0161to su\u00a0cannoli\u00a0i brio\u0161i s granitom su bili tamo, \u0161to mi je uz malo kave sasvim dovoljno.<\/p>\n

Kad sam iza\u0161ao ih hotela bio je jo\u0161 polumrak i taman sam uspio uhvatiti predivan izlazak sunca. Na\u017ealost, vlak me ne\u0107e \u010dekati i ne stignem mu se previ\u0161e posvetiti, ipak do \u017eeljezni\u010dke stanice\u00a0Cannizzaro\u00a0sti\u017eem na vrijeme, vlak ne kasni i tako ve\u0107 u\u00a08.00 sti\u017eem na postaju\u00a0Catania\u00a0Centrale.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Izlazak sunca ispred hotela<\/figcaption><\/figure>\n

Danas mi je osnovni plan provoziti se \u017eeljeznicom oko vulkana Etna. To je mala uskotra\u010dna \u017eeljeznica \u010dija se polazna stanica nalazi na vrhu ulice Via\u00a0Etnea\u00a0i do polaska vlaka imam nekih 90 minuta \u0161to mi je taman dovoljno vremena za posjetiti dvije atrakcije koje prethodni dan nisam uspio posjetiti. Jedna je zgrada opere, a druga stara ribarnica.<\/p>\n

Kako se ne bi gubio, odlu\u010dujem se na direktnu i poznatu rutu kroz Via\u00a0Antonino\u00a0Di\u00a0Sangiuliano\u00a0iz koje skre\u0107em u Via Michele\u00a0Rapisardi. Tako dolazim do monumentalno trga\u00a0Piazza\u00a0Vicenzo\u00a0Bellini na kojem je smje\u0161tena zgrada opere koja tako\u0111er nosi\u00a0Bellinijevo\u00a0ime.\u00a0Putem sam naletio na jedan jako zanimljiv kip pjesnika\u00a0Giovannija\u00a0Formisana\u00a0koji se nalazi na kri\u017eanju\u00a0Via\u00a0Antonino\u00a0Di\u00a0Sangiuliano\u00a0i Via\u00a0Monsignor\u00a0Ventimiglia.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Kip pjesnika\u00a0Giovannija\u00a0Formisana<\/figcaption><\/figure>\n

Teatro\u00a0Massimo Bellini\u00a0smatra se jednim od arhitektonskih dragulja\u00a0Catanije. Projekt izgradnje teatra zapo\u010deo je 1870. godine, a gradnja je zavr\u0161ena 1887. dok je\u00a0inagurirana\u00a0prigodno Bellinijevom operom Norma. Zgrada odmah privla\u010di svojom predivnom neo-baroknom fasadom. Na\u017ealost nisam uspio razgledati unutra\u0161njost zgrade za koju turisti\u010dki vodi\u010di ka\u017eu da je prekrasna, a posebno se isti\u010de i njena nevjerojatna akustika. Nadam se da \u0107u u nekom sljede\u0107em posjetu\u00a0Cataniji\u00a0uspjeti pogledati i koju operu te se u to i osobno uvjeriti.\u00a0Potrebno je objasniti i naziv Massimo \u2013 to nije ni\u010dije ime ve\u0107 bi se moglo prevesti kao najbolji ili glavni teatar u gradu.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Teatro\u00a0Massimo Bellini<\/figcaption><\/figure>\n

Zgrada teatra urbanisti\u010dki je fenomenalno uklopljena u okru\u017eje \u0161to se prije svega\u00a0mo\u017ee zahvaliti fasadi koja imitira barokni stil susjednih pala\u010da. Monumentalni trg ispred kazali\u0161ta tako\u0111er nosi\u00a0Bellinijevo\u00a0ime, a\u00a0na sredini trga nalazi se zanimljiva\u00a0Vaccarinijeva\u00a0fontana\u00a0dei\u00a0Delfini\u00a0iz 18. stolje\u0107a koja je ovdje prenesena iz klaustra crkve\u00a0Badia\u00a0St. Agatha.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Piazza Bellini<\/figcaption><\/figure>\n
\"\"<\/a>
Fontana\u00a0dei\u00a0Delfini<\/figcaption><\/figure>\n

Nakon teatra \u0161etnju nastavljam kroz Via Leonardi i Via Vittorio Emanuele do\u00a0Piazze\u00a0del Duomo te uz\u00a0fontanu\u00a0Amenano\u00a0dolazim mo\u017eda do naj\u017eivopisnije atrakcije\u00a0Catanije\u00a0\u2013 stare ribarnice.<\/p>\n

La\u00a0Pescheria\u00a0(Piscar\u00eca\u00a0na lokalnom dijalektu)\u00a0\u2013 drevna ribarnica u\u00a0Cataniji\u00a0nevjerojatna je atrakcija. U gastronomskom smislu riba mi osobno ne zna\u010di ni\u0161ta i ne volim ju jesti, ali ova ribarnica nije tolika atrakcija za nepce koliko za o\u010di. Toliko bogatstvo boja na o\u010digled svje\u017ee ribe i morskim plodova ne\u0161to\u00a0je \u0161to se rijetko mo\u017ee vidjeti, a bome ne zaostaju ni s bogatstvom vrsta koje se ovdje prodaju. Prostor je toliko \u017eiv s masom lokalnih stanovnika koji pregovaraju o hrani koju \u0107e kupiti, svi su nasmijani, veseli, trgovci na sav glas reklamiraju svoje proizvode \u2013 jednostavno do\u017eivljaj koji se ne mo\u017ee propustiti. Naravno tu je i nezaobilazan miris ribe \u2013 no kako je sve izuzetno svje\u017ee, taj miris uop\u0107e nije neugodan. Jedina stvar na koju treba paziti je prostor kuda se hoda \u2013 naime velika je \u0161ansa da \u0107ete ugaziti u riblje iznutrice. Osim svje\u017ee ribe ovdje se mo\u017ee kupiti riblji\u00a0street\u00a0food, a tu je i nekoliko \u0161tandova s vo\u0107em i povr\u0107em.\u00a0Bez imalo zadr\u0161ke mogao bi re\u0107i da ovo mjesto otvara vrata u neka druga, jednostavnija i sretnija vremena. Vremena u kojima je najve\u0107a briga bio recept za ru\u010dak, vremena kojih se na\u017ealost samo s nostalgijom mo\u017eemo sje\u0107ati.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a>
La\u00a0Pescheria<\/figcaption><\/figure>\n

Nakon posjeta ribarnici vra\u0107am se natrag do\u00a0Piazze\u00a0del Duomo i\u00a0Via\u00a0Etnea\u00a0\u0161e\u0107u\u0107i se prema\u00a0postaji\u00a0uskotra\u010dne \u017eeljeznice\u00a0Ferrovia\u00a0Circumetnea\u00a0kojom \u0107u i zavr\u0161iti razgled\u00a0Catanije. Me\u0111utim, dok se \u0161e\u0107em kroz Via\u00a0Etnea\u00a0naletio sam na jo\u0161 jednu meni zanimljivu atrakciju \u2013 botani\u010dki vrt iz 1858. godine koji je i danas sa\u010duvao svoju izvornu strukturu. Sastoji se od dva velika dijela \u2013 jedan je dio tzv. op\u0107i vrt, dok je drugi dio posve\u0107en autohtonim sicilijanskim biljnim vrstama. Vrtom dominira veliki staklenik, a posebno je zna\u010dajna zbirka sukulenata, kao i zbirka palmi koja broji vi\u0161e od 80 vrsta. Na\u017ealost vremena nisam imao puno tako da sam ovom predivnom mjestu posvetio svega nekoliko brzih pogleda.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Botani\u010dki vrt<\/figcaption><\/figure>\n

Ubrzo dolazim do svojeg cilja \u2013 \u017eeljeznice\u00a0kojom nastavljam svoje razgledavanje Sicilije voze\u0107i se kroz zadivljuju\u0107e krajolike\u00a0padina vulkana Etne polako planiraju\u0107i ponovni posjet crnoj Cataniji.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kad Venera s Marsom zapo\u010dne ljubavnu igru iz dubina Etne protutnji Vulkanova bol i tad se budi Lioutru \u2013 \u010darobni slon koji od pamtivijeka bdije nad svojim gradom, tim crnim biserom \u2013 neuni\u0161tivom Catanijom. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1572,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[78,79],"tags":[54,107,80,86,83,51,93,85,87,62,72],"class_list":["post-1569","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-italija","category-sicilija","tag-blog","tag-catania","tag-italija","tag-italy","tag-photo","tag-putovanja","tag-putovanje","tag-sicilija","tag-sicily","tag-travel","tag-travelblog"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1569","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1569"}],"version-history":[{"count":37,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1569\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1654,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1569\/revisions\/1654"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1572"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1569"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1569"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1569"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}