{"id":1656,"date":"2020-11-21T09:31:30","date_gmt":"2020-11-21T09:31:30","guid":{"rendered":"http:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/?p=1656"},"modified":"2020-12-13T13:03:06","modified_gmt":"2020-12-13T13:03:06","slug":"sirakuza-sicilija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/?p=1656","title":{"rendered":"Sirakuza, Sicilija"},"content":{"rendered":"

Heureka! Heureka! \u2013 uzvikivao je Arhimed tr\u010de\u0107i ulicama grada kojeg je Ciceron nazvao najve\u0107im i najljep\u0161im gr\u010dkim gradom, ulicama grada koji je stvarao povijest Mediterana \u2013 drevne Sirakuze. Mo\u017ee li i\u0161ta biti inspirativnije od lutanja tim istim ulicama?<\/p><\/blockquote>\n

Ako je neki grad Sicilije obilje\u017eio povijest Mediterana onda je to definitivno Sirakuza. Sirakuza je svoj urbani \u017eivot zapo\u010dela prije gotovo tri tisu\u0107e godine kao gr\u010dka kolonija \u2013 kolonija koja je svojom mo\u0107i i veli\u010dinom parirala Ateni. Kao i svaki drugi grad i Sirakuza je u teatru povijesti odigrala niz dobrih, ali i lo\u0161ih uloga. Za istaknuti je 6. stolje\u0107e u kojem je Istanbulu nakratko preotela ulogu prijestolnice Bizantskog carstva, no nakon tog trijumfa po\u010dela se zadovoljavati sporednim ulogama te se u 11. stolje\u0107u pozicionirala kao glavni grad istoimene sicilijanske provincije, a tu istu ulogu igra i danas. Iako Sirakuza u dana\u0161nje vrijeme vodi miran \u017eivot, njena nekada\u0161nja mo\u0107 ostavila je niz artefakata koji u velikom broju privla\u010de turiste. Me\u0111utim, ono \u0161to je meni kao matemati\u010daru bilo posebno privla\u010dno jest \u010dinjenica da je u Sirakuzi \u017eivio i radio Arhimed – jedan od najve\u0107ih matemati\u010dara i znanstvenika svih vremena.<\/p>\n

Sirakuza ipak nije Rim te je najprije treba staviti u odre\u0111eni povijesni kontekst. Ve\u0107 sama \u010dinjenica da se grad uspio nametnuti kao prijestolnica Bizantskog carstva puno govori o kompleksnosti njegove povijesti u kojoj se mo\u017ee i\u0161\u010ditati nekoliko bitnih razdoblja: doba drevnih sicilijanskih civilizacija, gr\u010dko doba, rimsko doba, bizantsko doba, arapsko doba te moderno doba koje zapo\u010dinje normanskim preuzimanjem vlasti na \u010ditavoj Siciliji.<\/p>\n

Arheolo\u0161ka nalazi\u0161ta u okolici Sirakuze pokazuju naseljenost ovog podru\u010dja jo\u0161 od bron\u010danog doba, odnosno od vremena kad su tu \u017eivjeli drevni Sikani. U \u017eeljeznom dobu na istoku Sicilije, pa tako i na \u0161irem podru\u010dju Sirakuze dominaciju preuzimaju Sikuli o \u010demu najbolje svjedo\u010di obli\u017enja nekropola Pantalica. Na\u017ealost, o tom se pretpovijesnom razdoblju Sirakuze zna vrlo malo, ali se iz arheolo\u0161kih nalaza mo\u017ee naslutiti va\u017enost \u0161ireg geografskog podru\u010dja Sirakuze. Tako\u0111er postoje i dokazi da su postojali odre\u0111eni odnosi s civilizacijama koje su \u017eivjele na obalama Egejskog mora.<\/p>\n

Druga, tzv. gr\u010dka etapa povijesti Sirakuze zapo\u010dinje u 8. stolje\u0107u prije Krista kada su korintski Grci ovdje osnovali koloniju Syrakousai koja se brzo razvila u metropolu. Podrijetlo imena Syrakousai nije u potpunosti razja\u0161njeno, ali se pretpostavlja da se radi o izvedenici sikulske rije\u010di syraco za koju se smatra da opisuje mo\u010dvarni teren. Gradom su ispo\u010detka vladali Gamoroi \u2013 potomci prvih doseljenika, a 485. godine prije Krista vlast u gradu preuzima Gelone – tiranin iz Gele, kojeg je na vlasti naslijedio brat Gerone (Hieron) I.<\/p>\n

Tiranija se u dana\u0161njem kontekstu smatra negativnim oblikom vlasti, a za tu negativnu konotaciju zaslu\u017eni su ba\u0161 tirani sa podru\u010dja Sicilije i njihov okrutan stil vladanja. Me\u0111utim, tiranija kao koncept vladanja ozna\u010dava vlast jedne osobe koja se nametnula za preuzimanje uloge vladara te u teoriji taj koncept vladanja ne mora biti lo\u0161. Upravo se uspostava tiranije u Sirakuzi pokazala klju\u010dnom za razvoj grada i vizionarske ideje nekih tirana Sirakuzu su lansirale u vrh me\u0111unarodne politike tog vremena.<\/p>\n

Hieron I ostao je poznat kao nasilni tiranin koji je pokrenuo ekspanzionisti\u010dku politiku grada i dr\u017eao ga pod strogim vojni\u010dkim re\u017eimom, ali i vladar koji je iznimno cijenio i poticao umjetnost. Njega je naslijedio brat Trasibulo koji je na\u017ealost vjerovao u jo\u0161 nasilnije metode vladanja. Trasibulova okrutnost izazvala je pobunu stanovni\u0161tva te u gradu 465. godine prije Krista zapo\u010dinje pedesetogodi\u0161nja demokracija koja se u Sirakuzi nije pokazala kao optimalan stil vladanja. Naime, to je razdoblje obilje\u017eio rat s Kartagom u kojem se pokazala slabost demokratskog vodstva. Tu je \u010dinjenicu iskoristio sin siraku\u0161kog generala Dionisio i nametnuo se kao novi tiranin koji je na vlasti bio, za to vrijeme nevjerojatnih 40 godina.<\/p>\n

Dionisio je prije svega bio poznat po ideji ujedinjavanja Grka \u0161to je bilo u kontrastu s tada modernom autonomijom pojedinih polisa. Za to su mo\u017eda zaslu\u017ene i ideje filozofa Platona koji je u to vrijeme \u010desto boravio u Sirakuzi.<\/p>\n

Nakon smrti Dionisia na vlasti se izmijenilo vi\u0161e tirana, dok vlast nije povratio njegov sin Dionisio II. Me\u0111utim, stanovnici ga nisu prihvatili te ga uz podr\u0161ku Korinta i vojskovo\u0111e Timoleontea 347. godine prije Krista svrgavaju s vlasti. Sirakuza je tada opusto\u0161ena te je Timoleont naseljava novim stanovni\u0161tvom iz svih dijelova Gr\u010dke, ponajvi\u0161e iz Korinta. Iako se nikad nije proglasio tiraninom ve\u0107 je zagovarao demokratsku vlast, njegov je politi\u010dki utjecaj bio zna\u010dajan i uspio je grad okrenuti ka miru i umjetnosti. Poslije Timoleontove smrti 335. godine prije Krista republika nije prestala postojati, ali su se ponavljali sukobi izme\u0111u prista\u0161a demokracije i oligarhije, a te su borbe odvukle Sirakuzu u ne\u0161to \u0161to bi se moglo nazvati svojevrsnim gra\u0111anskim ratom koji je zavr\u0161io tako \u0161to je zapovjednik demokratske vojske Agatokle postao novi tiranin.<\/p>\n

Za vrijeme vladavine Agatoklea Sirakuza se ponovno name\u0107e kao jedna od vode\u0107ih sila regije, \u0161to je osim surovim ratovima s Kartagom Agatokle postigao i brojnim diplomatskim manevrima i strate\u0161ki planiranim brakovima. Nakon Agatokleove smrti Sirakuza ponovno kratko postaje republika \u010dime slabi njen polo\u017eaj, a ni ponovna uspostava tiranije 288. godine prije Krista nije joj uspjela vratiti staru slavu. Sirakuza u tom razdoblju ulazi u brojne vanjske i unutarnje sukobe te diplomatske manevre koji su zavr\u0161ili 212. godine prije Krista kada Sirakuza kona\u010dno pada u ruke Rimljana. Ovaj period je posebno obilje\u017een i djelovanjem Arhimeda koji je svojim izumima pomagao obrani grada.<\/p>\n

U doba rimske vlasti Sirakuza postaje glavni grad provincije Sicilije, a i dolazak kr\u0161\u0107anske religije imao je na grad zna\u010dajan utjecaj o \u010demu svjedo\u010de katakombe koje su po veli\u010dini usporedive s rimskima. Rano doba rimskog razdoblja poznato je i po tome \u0161to se vojskovo\u0111a Scipion u Sirakuzi pripremao za sukob s Hanibalom iz kojeg je Rim iza\u0161ao kao pobjednik u Drugom punskom ratu. Za vrijeme rimske vlasti u Sirakuzi je sagra\u0111en i jedan od najve\u0107ih amfiteatara u carstvu.<\/p>\n

Rimsko doba Sirakuze potrajala je do 468. godine kada vlast preuzimaju Vandali, no njihova vladavina potrajala je svega stotinjak godina i ve\u0107 535. godine Sirakuza postaje dio Bizantskog carstva, a 663. godine za vrijeme vladavine cara Konstantina II. kratko je bila i prijestolnica Bizanta.<\/p>\n

827. godine Sirakuzu po prvi put zauzimaju Arapi, no zahvaljuju\u0107i vanjskim utjecajima opsada je trajala svega godinu dana. Me\u0111utim 878. godine Arapi ponovno dolaze u Sirakuzu i nakon vi\u0161emjese\u010dne bitke uni\u0161tavaju grad te porobljuju pre\u017eivjelo stanovni\u0161tvo. Sirakuza je tada temeljito oplja\u010dkana i njeno bogatstvo razneseno je po raznim arapskim prijestolnicama. Arapi su vrlo brzo prepoznali strate\u0161ku va\u017enost Sirakuze te je obnavljaju i progla\u0161avaju prijestolnicom jedne od triju administrativnih pokrajina. Ipak, Sirakuza za vrijeme arapske vladavine nije imala neku pretjeranu va\u017enost te iz tog povijesnog razdoblja gotovo da nema sa\u010duvanih ostataka. 1040. godine bizantski vojskovo\u0111a Giorgio Maniace nakratko je zauzeo Sirakuzu, no Arapi brzo vra\u0107aju vlast.<\/p>\n

Nova etapa u povijesti grada zapo\u010dinje u 11. stolje\u0107u kada na Siciliju dolaze normanski osvaja\u010di pod \u010dijom vla\u0161\u0107u Sirakuza postaje sjedi\u0161te istoimene grofovije, no nikada se vi\u0161e nije pribli\u017eila zna\u010daju kojeg je imala ranije kroz povijest. U drugom tisu\u0107lje\u0107u povijest Sirakuze prakti\u010dki se ne razlikuje od ostatka Sicilije, a obilje\u017eena je sukobima dinastija oko prava na vlast te razornim potresima i epidemijama. Od va\u017enijih doga\u0111aja modernog doba isti\u010de se 15. stolje\u0107e i vladavina Karla V. koji ponovno prepoznaje njenu strate\u0161ku va\u017enost u borbi s Osmanskim carstvom te je dodatno utvr\u0111uje.<\/p>\n

Danas je Sirakuza administrativno sjedi\u0161te istoimene pokrajine i broji oko 120 000 stanovnika, a od 2005. godine uvr\u0161tena je na listu svjetske ba\u0161tine UNESCO-a. Povijesni centar s glavnim znamenitostima smje\u0161tena je na oto\u010di\u0107u Ortigia koji je s ostatkom grada povezan mostovima, dok se na kopnenom dijelu nalaze veliki arheolo\u0161ki spomenici kao \u0161to su rimski amfiteatar i gr\u010dko kazali\u0161te.<\/p>\n

U Sirakuzu sti\u017eem na prvi dan 2020. godine vlakom iz Catanie oko 12 sati i na raspolaganju imam oko 3 i pol sata za razgledavanje. Naime, ovisan sam o javnom prijevozu, a kako je praznik \u017eeljezni\u010dke veze su prili\u010dno rijetke i morao sam se njima prilagoditi. No \u0161to je tu je \u2013 poku\u0161at \u0107u u to malo vremena barem ste\u0107i neki osnovni dojam o gradu.<\/p>\n

\u017deljezni\u010dka postaja smje\u0161tena je u ju\u017enom dijelu grada, blizu povijesnog sredi\u0161ta, tj. oto\u010di\u0107a Ortigije do kojeg se lako mo\u017ee do\u0107i pje\u0161ice. Ovo je terminalna postaja magistralne \u017eeljezni\u010dke pruge na kojoj obi\u010dno zavr\u0161ava putovanje vlakova koji sti\u017eu iz Rima. Na taj sam na\u010din prvotno i mislio do\u0107i na Siciliju budu\u0107i me posebno zanimao do\u017eivljaj prelaska vlaka na trajekt, me\u0111utim kasno sam reagirao i vlak je u meni zanimljive dane ve\u0107 bio rasprodan. Iz Sirakuze polaze i lokalni vlakovi prema Ragusi koriste\u0107i se neelektrificiranom prugom no iznimno su rijetki i spori te bi na taj na\u010din bilo vrlo te\u0161ko posjetiti gradove koje sam dan prije zahvaljuju\u0107i rent-a-caru razgledao.<\/p>\n

\"\"<\/a>
\u017deljezni\u010dka postaja u Sirakuzi<\/figcaption><\/figure>\n

Od \u017eeljezni\u010dke stanice u razgledavanje kre\u0107em ulicom Via Francesco Crispi koja me vodi do malog zanimljivog trga Piazzale Guglielmo Marconi. Na trgu se nalazi moderna fontana te kontroverzni kip korintskog konja \u010dija je groteskna stra\u017enjica \u010desta tema lokalnih diskusija o estetici. Iako na prvu izgleda da se radi o ultramodernom kipu, posebno je zanimljiva \u010dinjenica da se radi o uve\u0107anoj replici bron\u010danog artefakta iz 8. stolje\u0107a prije Krista.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Kip korintskog konja<\/figcaption><\/figure>\n

Nastavljam kroz Corso Umberto I koja presijeca veliki park. Na mjestu ovog parka u rimsko je doba bio forum (glavni gradski trg) zbog \u010dega se park zove Parco del Foro Siracusano. Na jednom kraju parka smje\u0161ten je trg Pantheon sa crkvom San Tommaso al Pantheon sagra\u0111enom po\u010detkom pro\u0161log stolje\u0107a u kojoj po\u010divaju ostaci siraku\u0161kih vojnika stradalih u Prvom svjetskom ratu. Crkva je arhitektonski zanimljiva zbog svojeg kru\u017enog oblika, masivnog bron\u010danog portala te velikih stupova koji podupiru terasu izme\u0111u kojih su smje\u0161teni prozori.<\/p>\n

Razgled grada nastavljam kroz Corso Umberto I i dolazim do mosta Ponte Umbertino. Ovaj je most povijesna veza izme\u0111u stare jezgre grada smje\u0161tene na oto\u010di\u0107u Ortigia i novih gradskih \u010detvrti nastalih u drugoj polovici 19. stolje\u0107a, a i nosi ime tada\u0161njeg kralja Umberta I. U cijelosti je izgra\u0111en u kamenu i povezan je sa sredi\u0161njim oto\u010di\u0107em na kojem se nalazi meni najbitnija atrakcija – kip Arhimeda.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Most Umberta I.<\/figcaption><\/figure>\n

Kip je nastao 2016. godine i otkriven je 14.3. na tzv. PI dan. Kip su kreirali siraku\u0161ki kipar Marchese i genovski arhitekt Rossello u sklopu velikog projekta grada Sirakuze \u010diji je cilj osvje\u0161\u0107ivanje va\u017enosti Arhimedova lika i djela. Skulptura nije usmjerena samo na prikaz Arhimedova lika ve\u0107 velikom dijelom i na njegov znanstveni opus. Sam kip organiziran je u vidu matemati\u010dke slagalice koja je poznata pod nazivom Arhimedova kutija. U svakom od 14 dijelova od kojih se sastoji slagalica nalazi se simbol jednog od Arhimedovih izuma. U najvi\u0161em dijelu slagalice postavljen je veliki Arhimedov kip koji u desnoj ruci dr\u017ei zrcalo, a u lijevoj kompas.<\/p>\n

Za Arhimeda \u010desto ka\u017eu da je uz Newtona i Gaussa jedan od najzna\u010dajnijih matemati\u010dara svih vremena i upravo me \u010dinjenica da je Arhimed u Sirakuzi \u017eivio i stvarao privukla ovome gradu. Veza Arhimeda i Sirakuze iznimno je jaka te je zna\u010dajan dio njegovih svevremenskih otkri\u0107a nastao upravo motiviran \u017eeljom da pomogne svojem gradu, bilo u obrani, bilo u nekim svakodnevnim stvarima. Tako je \u010ditava hidrostatika nastala je upravo na Arhimedovu dokazu da je Hieronova kruna zaista napravljena od zlata. Izumio je katapult te koristio sun\u010deve zrake i ogledala kao oru\u017eje u obrani grada.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Kip Arhimeda<\/figcaption><\/figure>\n

Iako svjestan da stojim ispred kipa, moram priznati da me je \u010dinjenica da stojim uz Arhimeda u njegovu gradu malo opila i dragocjenih pola sata proveo sam u nekoj kontemplaciji svojeg znanstvenog rada, ali i slanju novogodi\u0161njih \u010destitki na kojima je u pozadini upravo bio Arhimedov kip. Razmi\u0161ljao sam posjetiti i njegov grob u nekropoli na drugom dijelu grada, no kako nema jasnih znanstvenih dokaza da tamo le\u017ee Arhimedovi posmrtni ostaci te zbog nedostatka vremena od te sam ideje odustao i koncentrirao se na oto\u010di\u0107 Ortigiju koji se nalazi se druge strane mosta.<\/p>\n

Odmah po prelasku mosta dolazim na veliki trg Piazza Emanuele Pancali na kojem se nalazi prvi svjedok starogr\u010dke povijesti grada – Apolonov hram. Mo\u017ee se datirati na po\u010detak 6. stolje\u0107a pr. Kr. i to je vjerojatno najstariji dorski hram na Siciliji. Hram je pretrpio nekoliko transformacija: bio je bizantska crkva, zatim d\u017eamija pa normanska crkva. U 16. stolje\u0107u je na mjestu hrama sagra\u0111ena \u0161panjolska vojarna te samo neki arhitektonski elementi ostaju vidljivi. Arheolo\u0161ka iskapanja s po\u010detka 20. stolje\u0107a dodatno su otkrila ostatke hrama koji se danas mogu razgledati.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Apolonov hram<\/figcaption><\/figure>\n

Neposredno uz Apolonov hram, na po\u010detku Via Resalibera nalazi se crkva Sv. Pavla Apostola. Izgra\u0111ena je na drevnoj ranokr\u0161\u0107anskoj bazilici u 17. stolje\u0107u. Arhitektonski se radi o maloj crkvici skromnog pro\u010delja kojim dominira kru\u017eni prozor koji prikazuje sv. Pavla i vi\u0161e je zanimljiva kao podsjetnik na kratki boravak sv. Pavla u Sirakuzi o \u010demu svjedo\u010di natpis na zabatu.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Apolonov hram i crkva Sv. Pavla<\/figcaption><\/figure>\n

Nastavljam ulicom Via Resalibera \u2013 tipi\u010dnom uskom pje\u0161a\u010dkom ulicom staroga grada koja neodoljivo podsje\u0107a na arapsku medinu bez nekih posebnih atrakcija. Moja nepripremljenost za razgled grada uzrokovala ja da nisam odabrao daleko zanimljiviju paralelnu ulicu Via Vicenzo Mirabella. U toj se ulici nalazi bogata sakralna ba\u0161tina, izme\u0111u ostalog i crkva Sv. Petra sagra\u0111ena jo\u0161 326. godine u bizantskom stilu i najstarija crkva u Sirakuzi. Malo dalje je i samostan Retiro u kojem je danas smje\u0161ten muzej posve\u0107en Leonardu Da Vinciju i Arhimedu za koji mi je posebno \u017eao da ga nisam uspio razgledati.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Via Resalibera<\/figcaption><\/figure>\n

Na kraju ulice Via Resalibera skre\u0107em desno u ne\u0161to \u0161iru ulicu Via Vittorio Veneto gdje se mo\u017ee vidjeti pokoja zanimljiva srednjevjekovna vila. Via Vittorio Veneto vodi me do ulice Largo Bastione Santa Croce koja je otvorena prema predivnoj \u0161etnici Lungomare di Levante. Ova \u0161etnica prati obalu mora i zaista pru\u017ea nevjerojatne poglede na stjenovitu obalu otoka i \u0161iroko plavetnilo Sredozemnog mora.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Lungomare di Levante.<\/figcaption><\/figure>\n

Nastavljam uz obalu kroz Via dei Tolomei, Belvedere San Giacomo i Via Nizza te dolazim do vidikovca koji je ure\u0111en na ostacima fortifikacije iz \u0161panjolskog doba, to\u010dnije na tvr\u0111avi Forte Vigliena. Ispod tvr\u0111ave nalazi se i pla\u017ea na kojoj ima kupa\u010da iako se radi o prvom danu sije\u010dnja.<\/p>\n

Moja nepripremljenost ponovno me li\u0161ila razgleda jedne od najstarijih i najzanimljivijih ulica Ortigije – Via della Maestranza do koje vode i Via Nizza i Via Vittorio Veneto. Ta je ulica poznata po baroknim pala\u010dama smjele i originalne arhitekture, pri \u010demu se naj\u010de\u0161\u0107e spominje Palazzo Impellizzeri kojom dominira jedinstveni okvir grotesknih lica. Palazzo Impellizzeri danas je sjedi\u0161te Arhitektonskog fakulteta.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a>
Forte Vigliena.<\/figcaption><\/figure>\n

\u0160etnica uz obalu mora je zaista vrhunska atrakcija, no svakako se isplati skrenuti pogled i na drugu stranu ulice gdje se svako toliko pojavi pokoja zanimljiva vila \u2013 uglavnom pretvorena u hotel ili restoran. Ponuda restorana zaista je bogata, no uglavnom se nude riblji specijaliteti koji meni nisu zanimljivi a i vremenski okvir mi ne dozvoljava du\u017ee zadr\u017eavanje.<\/p>\n

Na ulicu Via Nizza nastavlja se Lungomare d’Ortigia kojim dolazim do jedne od glavnih atrakcija Sirakuze – dvorca Castelo Maniace smje\u0161tenog na najisturenijem dijelu otoka. Izgradnju utvrde na ovom je mjestu inicirao 1038. godine bizantinski vojskovo\u0111a Giorgio Maniace prema kojem utvrda i dobiva ime, no ostaci te prvotne utvrde ne mogu se prona\u0107i. Gradnja dvorca u dana\u0161njim gabaritima zapo\u010dela je za vladavine cara Fridricha II., nakon \u010dega je 1266. prepu\u0161ten An\u017euvincima. Kroz povijest je ovaj dvorac imao razli\u010dite uloge, prije svega to je bila obrambena utvrda, pa zatvor, ali i rezidencija kraljevske obitelji i lokalnih baruna. U 19. stolje\u0107u dvorac se po\u010deo koristiti isklju\u010divo u vojne svrhe i tu je namjenu imao sve do po\u010detka 21. stolje\u0107a kada se vratio u javnu upotrebu te se mo\u017ee razgledati kao muzej. Iz novije povijesti dvorca zanimljiva je \u010dinjenica da je 2008. godine u dvorcu odr\u017ean sastanak skupine G8 – skupine\u00a0industrijski najrazvijenijih i gospodarski najmo\u0107nijih zemalja svijeta.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a>
Castelo Maniace<\/figcaption><\/figure>\n
\"\"<\/a>
Pogled na Mediteran sa terase dvorca<\/figcaption><\/figure>\n

Arhitektonski je dvorac Maniace tipi\u010dna obrambena utvrda \u010detvrtastog oblika s \u010detiri cilindri\u010dne kule na uglovima. Posebno je zanimljiv zbog svojeg smje\u0161taja na ispup\u010denom dijelu otoka tako da je prakti\u010dki okru\u017een morem, a pristupa mu se preko kamenog mosta kroz nekada\u0161nju vojarnu i veliko dvori\u0161te.<\/p>\n

\u0160etnju nastavljam kroz Via Castelo Maniace u kojoj smje\u0161teno nekoliko restorana ponovno s naglaskom na riblja jela, ali i \u010ditav niz ku\u0107a u kojima se nudi usluga smje\u0161taja. Skre\u0107em u Lungomare Alfeo \u2013 \u0161etnicu prepunu malih lokala s pogledom na siraku\u0161ki zaljev. Lovila me sna\u017ena \u017eelja za malo opu\u0161tanja uz kavu i kakvu sicilijansku slasticu no trosatni itinerer ne dozvoljava takve luksuze te nastavljam do meni posebno zanimljivog trga Largo Aretusa.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Lungomare Alfeo<\/figcaption><\/figure>\n

Kada sam planirao put na Siciliju uop\u0107e nisam bio svjestan da \u0107u naletjeti na toliko puno povijesti, a jo\u0161 manje da \u0107u nai\u0107i na toliko veza s gr\u010dkom mitologijom. Prije samo dva dana bio sam u Agrigentu \u2013 mjestu na koje su u svojem letu uputili Ikar i Dedal, nekoliko dana prije toga \u0161etao sam ru\u0161evinama drevnog Venerina sveti\u0161ta u mjestu Erice, a sada stojim na mjestu na kojem se nimfa Aretusa pretvorila u izvor bje\u017ee\u0107i od ljubavnih nasrtaja boga Alfeja. Aretusin izvor je danas obilje\u017een kipom koji simbolizira nimfu te malim ribnjakom okru\u017eenom stablima papirusa koja \u010ditav trg pretvaraju u malu zelenu oazu.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Aretusin izvor<\/figcaption><\/figure>\n

Na trgu se nalazi i jedna umjetni\u010dka instalacija iz 2016. godine koja veli\u010da Arhimedov znanstveni opus. Naime, te su godine studenti Vi\u0161e arhitektonske \u0161kole iz Sirakuze na velikom otvorenom prostoru trga nacrtali spiralnu krivulju koja se u matematici naziva Arhimedova spirala. Tu je i mala pla\u017ea te izvrsno odr\u017eavan park Gardino Aretusa sa stoljetnim stablima fikusa zanimljivih oblika.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Arhimedova sprala<\/figcaption><\/figure>\n
\"\"<\/a>
Gardino Aretusa<\/figcaption><\/figure>\n
\"\"<\/a>
Pla\u017ea na Largo Aretusa<\/figcaption><\/figure>\n

Moram priznati da mi je ovo mjesto jedno od naj\u010darobnijih lokacija u Sirakuzi. Kao da je \u010ditava esencija grada koncentrirana na tom drevnom mjestu \u2013 tu je simbol Arhimeda, gr\u010dka nimfa, pogled na more, drevna stabla \u2013 mjesto na koje se zasigurno \u017eelim vratiti.<\/p>\n

Sa Largo Aretusa nastavljam kroz Via Pompeo Picheralli i dolazim do malog trga Piazzeta San Roco na kojem je smje\u0161tena renesansna pala\u010da Palazzo Migliaccio. Ova je pala\u010da jedan od rijetkih primjera renesansne arhitekture jugoistoka Sicilije koji je pre\u017eivio razorni potres iz 1693. godine. Na pala\u010di su posebno zanimljivi ulazni portali, lu\u010dni prozori i bareljefi, a danas se u njoj nalazi hotel.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Piazzeta San Roco i Palazzo Migliaccio<\/figcaption><\/figure>\n

Nastavljam kroz Via delle Vergini i prolazim uz nekada\u0161nji benediktinski samostan i crkvu Santa Maria di Montevergini iz 17. stolje\u0107a. Od 1866. godine crkva se vi\u0161e nije koristila za bogoslu\u017eja, a od izvorne arhitekture ostalo je vidljivo jo\u0161 samo barokno pro\u010delje crkve. 1997. godine u ovom je kompleksu otvorena Galerija suvremene umjetnosti. U galeriji je bila postavljena izlo\u017eba Archimede in Syracuse, no na\u017ealost kako je bio neradni dan nisam je uspio razgledati.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Via delle Vergini<\/figcaption><\/figure>\n
\"\"<\/a>
Galeriju Montevergini<\/figcaption><\/figure>\n

Skre\u0107em u ulicu Via Santa Lucia alla Badia u kojoj se odmah uz galeriju Montevergini nalazi i istoimena crkva \u2013 posve\u0107ena za\u0161titnici grada. Izvorno je crkva sagra\u0111ena u 15. stolje\u0107u, dok dana\u0161nja verzija potje\u010de iz 18. stolje\u0107a. Ravnim pro\u010deljem dominira barokni portal ukra\u0161en uvijenim stupovima koji podupiru dekorativnih pediment. Fasada je dodatno ukra\u0161ena pseudojonskim pilastrima i reljefima kraljevskih grbova. Unutra\u0161njost crkve je jednobrodna i ukra\u0161ena s \u010detiri barokna oltara iz 1705. godine. Od umjetni\u010dkih djela u crkvi isti\u010du se svodne freske te veliko Caravaggijevo platno s motivom pokopa Sv. Lucije.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Santa Lucia alla Badia<\/figcaption><\/figure>\n

Via Santa Lucia alla Badia otvara se na veliki trg Piazza Duomo. Na trgu, nasuprot crkve sv. Lucije odmah u oko upada crvena fasada pala\u010de Palazzo Borgia del Casale. Pala\u010da je sagra\u0111ena krajem 18. stolje\u0107a pri \u010demu se mije\u0161aju arhitektonski elementi gra\u0111evine koja se ve\u0107 nalazila na ovom mjestu te nove dekorativne tekovine baroka i rokoko stila. Posebno se isti\u010du balkoni s ogradom od kovanog \u017eeljeza nadvijeni polukru\u017enim zabatima ukra\u0161enim geometrijskim bareljefima. Pala\u010da je izvorno pripadala sicilijanskom ogranku kontroverzne talijanske plemi\u0107ke obitelji Borgia, a u njoj je 1770. ro\u0111ena i Lucia Migliaccio koja je s napuljskim kraljem Ferdinandom I stupila u morganatski brak. U prizemlju pala\u010de danas je smje\u0161ten restoran, dok se na prvom katu nalaze saloni za luksuzne domjenke, a mogu se razgledati uz kupnju ulaznice. Uz umjetni\u010dka djela i malu izlo\u017ebu odje\u0107e 18. stolje\u0107a u tim su salonima posebno zanimljive stropne freske.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Palazzo Borgia del Casale<\/figcaption><\/figure>\n

Na Piazzi Duomo na desnoj strani stoji nadbiskupska pala\u010da ispod \u010dijih vrtova se nalazi hipogej, tj. sustav podzemnih cisterni i hodnika koji je mogu\u0107e razgledati. Hipogej je za vrijeme Drugog svjetskog rata slu\u017eio kao skloni\u0161te. Nadbiskupska pala\u010da naravno nije otvorena za javnost, no mo\u017ee se u\u017eivati u njenoj baroknoj fasadi s elementima neoklasicizma. S lijeve strane trga nalazi se niz privatnih baroknih pala\u010da, kao \u0161to su Palazzo Bonanno Toscano, Palazzo Gaetani i Palazzo Beneventano del Bosco. Pala\u010de nisu otvorene za javnost, no neke od njih mogu se razgledati uz prethodni dogovor s vlasnicima.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Nadbiskupska pala\u010da<\/figcaption><\/figure>\n
\"\"<\/a>
Palazzo Beneventano del Bosco<\/figcaption><\/figure>\n

Za\u0161titni znakovi Piazze Duomo su bjelina vapnenca okolnih pala\u010da, polukru\u017eni oblik trga te veli\u010danstvena katedrala posve\u0107ena Marijinu Ro\u0111enju. U sedmom stolje\u0107u katedrala je bila hram posve\u0107en bo\u017eici Ateni a dolaskom kr\u0161\u0107anstva pretvoren je u crkvu. Za vrijeme arapske vladavine bila je d\u017eamija, a dolaskom Normana u 11. stolje\u0107u ponovno se pretvara u katoli\u010dku crkvu. Barokne elemente katedrala je dobila nakon obnove poslije potresa u 18. stolje\u0107u i danas je pod za\u0161titom UNESCO-a. Vanj\u0161tina katedrale uglavnom se mo\u017ee okarakterizirati kao barokna ili rokoko, dok je unutra\u0161njost mje\u0161avina \u010ditave plejade stilova \u2013 od ostataka Atenina hrama, preko elemenata normanske arhitekture do dekorativnih baroknih intervencija. Ono \u0161to ovo mjesto \u010dini jedinstvenim je \u010dinjenica da je u svakom povijesnom trenutku, neovisno o tome tko je dr\u017eao vlast i koja je religija bila dominantna ovo mjesto bilo glavna religijska to\u010dka grada. Pro\u010delje katedrale je zaista monumentalno \u2013 u donjem dijelu dominira 6 masivnih korintskih stupova od kojih \u010detiri podupiru dijelove timpana iznad ulaznog portala. Gornji dio pro\u010delja kao da je umanjena slika donjeg gdje sredi\u0161nji dio ispod pedimenta s kri\u017eem od kovanog \u017eeljeza tako\u0111er okru\u017euju \u010detiri korintska stupa, a njime dominira sredi\u0161nji kip Madone smje\u0161ten u ni\u0161u. Na pro\u010delju su smje\u0161tene i \u010detiri skulpture svetaca palermskog kipara Ignazija Marabittija te niz manjih skulptura an\u0111ela. Skulpture svetaca povezane su s povije\u0161\u0107u siraku\u0161ke vjere. S lijeve strane donjeg dijela je kip Sv. Petra \u010dijom je zaslugom ovo mjesto postalo jednom od prvih kr\u0161\u0107anskih crkava na Zapadu. S desne je strane kip Sv. Pavla koji je tri dana boravio u Sirakuzi. Na gornjem dijelu s lijeve strane je kip Sv. Marciana \u2013 prvog biskupa Sirakuze, a s desne strane kip Sv. Lucije \u2013 za\u0161titnice grada.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Pro\u010delje katedrale<\/figcaption><\/figure>\n

S bo\u010dne strane katedrale mogu se vidjeti masivni dorski stupovi. Unutra\u0161njost katedrale jednostavna je izgleda koji je rezultat prilagodbe drevnog hrama te dominiraju masivni zidovi s malo otvorenog prostora. Kroz bo\u010dne strane unutra\u0161njosti postavljen je niz iznimno dekorativnih kapela posve\u0107en razli\u010ditim svecima. U katedrali se \u010duvaju brojne relikvije i posmrtni ostaci svetaca, mu\u010denika i siraku\u0161kih plemi\u0107a.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Unutra\u0161njost katedrale<\/figcaption><\/figure>\n

S lijeve strane katedrale stoji Palazzo Senatorio, odnosno gradska vije\u0107nica koju je sagradio Andrea Vermexio izme\u0111u 1629. i 1633. te se prema njemu \u010desto zove i Palazzo Vermexio. Izvorno je bila savr\u0161ena kocka, podijeljena uzdu\u017eno duga\u010dkim balkonom koji dijeli renesansni donji od baroknog gornjeg dijela. Na donjem su dijelu klasi\u010dni uzorci: veliki prozori na zabatima, rustikani toskanski pilastri i sve\u010dana entablatura. U gornjem se dijelu jonski pilastri s prozorima izmjenjuju s ni\u0161ama dizajniranim da sadr\u017ee kipove \u0161panjolske kraljevske obitelji. U lijevom kutu vijenca zgrade arhitekt Vermexio ostavio je svoj potpis \u2013 tu je naime isklesao malog gu\u0161tera \u0161to je bio njegov nadimak. Unutar atrija parkirana je ko\u010dija iz osamnaestog stolje\u0107a, dok se u dvije velike prostorije u prizemlju nalazi izlo\u017eba koja dokumentira rezultate razli\u010ditih iskapanja provedenih unutar jonskog hrama iz \u00a06. st. pr. Kr., \u010diji se ostaci nalaze ispod pala\u010de. Na\u017ealost, izvorna ravnote\u017ea proporcija kojoj je Vermexio te\u017eio kroz povijest je naru\u0161ena brojnim intervencijama i dogradnjama \u010dija je zada\u0107a bila pove\u0107anje funkcionalnosti zgrade kao administrativnog sjedi\u0161ta.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Piazza Minerva i bo\u010dni dio katedrale sa stupovima starog hrama<\/figcaption><\/figure>\n

Izme\u0111u katedrale i gradske vije\u0107nice smjestio se trg Piazza Minerva na koji se nastavlja pje\u0161a\u010dka ulica Via Roma prepuna trgovina i restorana. I ovdje me ko\u0161tala moja nepripremljenost te se nisam spustio stotinjak metara niz ulicu do trga Piazza San Giussepe na kojem se nalazi Teatro Massimo Comunale \u2013kazali\u0161te koje je dugo godina bilo zatvoreno i uz koje se ve\u017ee legenda da je svako njegovo otvaranje popra\u0107eno problemima budu\u0107i je sagra\u0111eno na crkvenom zemlji\u0161tu, a u izgradnji je kori\u0161ten materijal sru\u0161ene crkve.<\/p>\n

Nisam pro\u0161ao ni paralelnom ulicom Via Saverio Landolina u kojoj se nalaze se dvije zna\u010dajne znamenitosti \u2013 jedna je pala\u010da Palazzo Francica Nava, a druga je crkva isusova\u010dkog samostana. Palazzo Francica Nava izvorno je sagra\u0111ena u 15. stolje\u0107u, a zanimljiva je zbog razli\u010ditih arhitektonskih stilova \u2013 u donjem dijelu dominira goti\u010dko-katalonski stil s arapskim utjecajima, a u gornjem barokni stil. Isusova\u010dka crkva ima iznimno dekorativno barokno pro\u010deljem i smatra ju se jednom od najljep\u0161ih u Sirakuzi.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Via Roma<\/figcaption><\/figure>\n

Kroz ulicu Via Roma dolazim do sredi\u0161njeg dijela otoka – velikog trga trapezoidnog oblika nazvanog prema Arhimedu, a sama lokacija je jo\u0161 jedan dokaz koji pokazuje koliko Sirakuza cijeni veli\u010dinu Arhimedova svevremenskog uma. Naime, jo\u0161 od starogr\u010dkog doba ova lokacija topografski predstavlja kri\u017eanje glavnih ulica Ortigije iako je sam trg relativno novijeg datuma. Trg je poprimio svoj dana\u0161nji izgled izme\u0111u 1872. i 1878. godine na prostoru koji se dobio ru\u0161enjem crkve sv. Andrije. Piazza Archimede bilo je mjesto okupljanja plemi\u0107a i obrtnika, mjesto za velike skupove i politi\u010dke bitke, a i danas je to centar \u017eivota Ortigije.<\/p>\n

U sredi\u0161tu trga stoji fontana s kipom Diane kipara Corrada Giulianoa Moschettija iz 1906. godine, koja pri\u010da legendu o nimfi Arethusi. Nimfa je prikazana u \u010dinu bijega od Alfeja koji je, ra\u0161irenih ruku poku\u0161ava zgrabiti, dok je bo\u017eica Diana \u0161titi. U drugom redu, unutar spremnika nalazimo \u010detiri Tritona koja ja\u0161u dva morska konja te dva morska \u010dudovi\u0161ta koja lebde na valovima.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Fontana Diane i Palazzo del Banco di Sicilia<\/figcaption><\/figure>\n

Osim zaista impozantne fontane svakako se treba osvrnuti i pogledati pala\u010de koje okru\u017euju trg. Plejada stilova koja se na\u0161la na ovome trgu je nevjerojatna. Mogu se vidjeti elementi romanike i renesanse na Palazzo Lanza Bucceri koja se nalazi na kraju ulice Via Amalfitania. Do nje se nalazi impozantna pala\u010da talijanske banke temeljito obnovljena u 19. stolje\u0107u, ali se na njoj jo\u0161 uvijek mogu vidjeti elementi renesansne arhitekture. Zbog gradskog sata koji je na nju postavljen \u010desto se naziva i pala\u010dom sata, a vrijedi pogledati i njeno unutarnje dvori\u0161te. Nastavimo li pogledom u smjeru kazaljke na satu dolazimo do jo\u0161 jednog sjedi\u0161ta banke – Palazzo del Banco di Sicilia sagra\u0111ene 1928. godine. Odmah upada u o\u010di njen portal uokviren stupovima te gornji kat ukra\u0161en jonskim pilastrima i dekoracijama iznad prozora. Zatim je tu Palazzo Pupillo iz druge polovice 18. stolje\u0107a koja se isti\u010de blago konveksnim pro\u010deljem u kasnobaroknom stilu, sa svojih deset balkona. Na nju je naslonjena jedna moderna zgrada, a u Via Roma se nazire Palazzo Interlandi Pizzuti oboga\u0107ena secesijskim ukrasnim elementima. Zatim slijedi Palazzo Gargallo, sagra\u0111ena u sedamnaestom stolje\u0107u. Ova je pala\u010da ozbiljno o\u0161te\u0107ena potresom 1693. godine i kroz povijest je vi\u0161e puta obnavljana, a danas je krase rasko\u0161ni ukrasi od \u0161tukature. U prizemlju Palazzo Gargallo smje\u0161ten je lokal koji obiluje sicilijanskim specijalitetima brze hrane i slastica, vjerojatno jako dobar jer na moju \u017ealost (ili sre\u0107u) nisam uspio na\u0107i slobodan stol.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Pala\u010da sata i Palazzo del Banco di Sicilia<\/figcaption><\/figure>\n
\"\"<\/a>
Palazzo del Banco di Sicilia i Palazzo Pupillo<\/figcaption><\/figure>\n

Na Arhimedovu trgu polako zavr\u0161avam aktivno razgledavanje grada. Bilo bi tu jo\u0161 puno stvari za vidjeti -nisam pogledao niti jedan muzej, dosta je tu zanimljivih ulica kojima nisam stigao pro\u0161etati, a o ponudi restorana ne\u0107u ni govoriti. No treba biti realan, praznik je, vlakovi su rijetki i ako se mislim vratiti u Cataniju nema mi druge nego se direktno uputiti na \u017eeljezni\u010dku stanicu.<\/p>\n

Trg napu\u0161tam kroz Corso Matteotti, jo\u0161 koju minutu kontempliram kraj Arhimedova kipa te se istim putem kojim sam i do\u0161ao do Ortigie vra\u0107am na \u017eeljezni\u010dku stanicu i lovim popodnevni vlak kojim se vra\u0107am u Cataniju.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Corso Matteotti<\/figcaption><\/figure>\n

\u0160to re\u0107i na kraju posjeta gradu nego da me Sirakuza odu\u0161evila. Da nije Arhimeda vjerojatno bi je bio i zaobi\u0161ao ali me intrigiralo vidjeti grad u kojem je on \u017eivio. No tek sada, kada sam upoznao povijest Sirakuze postao sam svjestan va\u017enosti grada i osje\u0107am odre\u0111eni ponos \u0161to sam posjetio mjesto koje je bilo jedna od prijestolnica rane povijesti na\u0161e civilizacije, mjesto povezano s mitskim bi\u0107ima kao \u0161to su nimfe i stara bo\u017eanstva, mjesto koje je inspiriralo Arhimeda da udari temelje znanstvenim disciplinama kojima se bavim.<\/p>\n

Treba jo\u0161 re\u0107i da sam uspio vidjeti samo povijesnu jezgru grada, odnosno oto\u010di\u0107 Ortigiju. Sirakuza je velik grad i trebalo bi objektivno u njemu provesti barem dva dana za potpuno razgledavanje. Na sasvim drugom kraju grada nalazi se arheolo\u0161ki park s rimskim amfiteatrom i gr\u010dkim kazali\u0161tem, arheolo\u0161ki muzej, katakombe, bazilika Sv. Lucije, sveti\u0161te Madonne delle Lacrime, neki zanimljivi muzeji, \u2026 Definitvno i vi\u0161e nego dovoljno materijala za barem jo\u0161 jedan posjet.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Heureka! Heureka! \u2013 uzvikivao je Arhimed tr\u010de\u0107i ulicama grada kojeg je Ciceron nazvao najve\u0107im i najljep\u0161im gr\u010dkim gradom, ulicama grada koji je stvarao povijest Mediterana \u2013 drevne Sirakuze. Mo\u017ee li i\u0161ta biti inspirativnije od lutanja tim istim ulicama?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1660,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[78,79],"tags":[54,80,86,83,51,93,85,87,108,62,72],"class_list":["post-1656","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-italija","category-sicilija","tag-blog","tag-italija","tag-italy","tag-photo","tag-putovanja","tag-putovanje","tag-sicilija","tag-sicily","tag-siracuza","tag-travel","tag-travelblog"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1656","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1656"}],"version-history":[{"count":20,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1656\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1711,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1656\/revisions\/1711"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1660"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1656"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1656"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1656"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}