{"id":1832,"date":"2021-01-10T11:37:56","date_gmt":"2021-01-10T10:37:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/?p=1832"},"modified":"2021-01-12T09:19:36","modified_gmt":"2021-01-12T08:19:36","slug":"s-vrha-viminala-do-padina-kvirinala","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/?p=1832","title":{"rendered":"S vrha Viminala do padina Kvirinala"},"content":{"rendered":"

Od glavnog rimskog kolodvora, Dioklecijanovih termi i skandalozne fontane na Piazza della Repubblica, do Borrominijeva remek dijela u Ulici \u010detiri fontane i Berninijevih baroknih bravura na Piazzi Barberini nastalih u re\u017eiji kontroverznog pape Urbana VIII.\u00a0<\/em><\/p><\/blockquote>\n

U mojim brojnim putovanjima najbolje se osje\u0107am kada ponovno do\u0111em u neku europsku metropolu. Tada vi\u0161e nisam optere\u0107en razgledom glavnih atrakcija, ve\u0107 se usmjerim na neku tematsku \u0161etnju, reflektiranje prethodnih posjeta, neke manje standardne atrakcije, zanimljivosti grada, \u2026 . U Rimu sam \u010detvrti puta, a zanimljivo je da samu sva \u010detiri puta u Rim do\u0161ao otprilike u isto doba godine \u2013 zimi, oko novogodi\u0161njih praznika. Definitivno \u0107u ga morati posjetiti i u neko drugo godi\u0161nje doba.<\/p>\n

Prvi puta sam u Rim doputovao 2007. godine u sklopu novogodi\u0161njih praznika u Pisi. Tada mi je glavni grad Italije bio jednodnevni izlet i to prili\u010dno kaoti\u010dan izlet. U grad sam do\u0161ao rano ujutro vlakom, htio sam vidjeti sve i vidio sam prakti\u010dki sve, no uop\u0107e nisam uspio upoznati grad. Oslonio sam se na podzemnu \u017eeljeznicu i jurio od jedne do druge atrakcije. Mogu re\u0107i da sam vidio \u0160panjolske stube, Fontanu di Trevi, Koloseum, Piazzu Navonu i trg Sv. Petra u Vatikanu, no geografija grada i raspored ulica uop\u0107e mi nisu sjeli. S druge strane, kako se radilo o prvom danu nove godine grad je osje\u0107ao posljedice slavlja prethodne no\u0107i i ljepota grada doslovno je bila prekrivena sme\u0107em. Taj puta Rim mi nije sjeo.<\/p>\n

\"\"<\/a>
\u0160panjolske stube – jedna od glavnih atrakcija u Rimu<\/figcaption><\/figure>\n

Da bi Rimu dao novu \u0161ansu trebalo je pro\u0107i ravno osam godina i to je bilo prvog dana 2015. godine. Te sam novogodi\u0161nje praznike posvetio najprije Napulju i okolici, a nakon toga sam do\u0161ao u Rim i tu proveo idu\u0107a tri dana. Uspio sam detaljno razgledati Vatikan, no kako tada nisam bio u ba\u0161 najboljoj fizi\u010dkoj kondiciji, za razgled grada oslonio sam se na turisti\u010dke autobusne ture. Na\u017ealost, energija grada iz autobusa se ne mo\u017ee osjetiti, a tada sam bio prisiljen i \u0161tedjeti na smje\u0161taju te sam se odlu\u010dio za hotel Sheraton koji je jako daleko od centra grada. Imao je hotel svojih prednosti, bio je kvalitetan i jeftin te jako blizu zra\u010dne luke, ali udaljenost od centra grada definitivno umanjuje do\u017eivljaj. Ukupni dojam je ovaj puta bio zaista bolji i ve\u0107 sam na povratku u avionu bio siguran da u Rim dolazim ponovno.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Pogled na Baziliku Sv. Petra u Vatikanu<\/figcaption><\/figure>\n

Rimu se ponovno vra\u0107am dvije godine kasnije, nekoliko dana iza Bo\u017ei\u0107a 2017. godine, a to je bila prva postaja mojeg novogodi\u0161njeg putovanja koje sam nastavio u Toskani i Azurnoj obali. U prethodna dva puta vidio sam sve najbitnije atrakcije, a sada sam odlu\u010dio uzeti od Rima ono \u0161to jo\u0161 nisam imao prilike \u2013 energiju grada. Godine \u017eivota rade svoje, bud\u017eet mi vi\u0161e nije toliko ograni\u010den, a i fizi\u010dki sam u zna\u010dajno boljoj kondiciji. Sve je to utjecalo na potpuno druga\u010dije prioritete i u organizaciji puta i u izboru hotela. Sada mi je prioritet \u0161etnja gradom i pozicija hotela koja odgovara tom cilju. Tako sam otkrio hotel Le Meridien Visconti za koji mogu re\u0107i da je pravi skriveni dijamant. Dio je grupacije Marriott kojoj ako ikako mogu nastojim ostati vjeran, dobar je omjer cijene i kvalitete, a od hotela do svih glavnih mjesta u gradu bez problema moglo se do\u0107i pje\u0161ice. Primjerice, Vatikan je od hotela udaljen svega dvadesetak minuta lagane \u0161etnje.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Most na Tiberu i dvorac San Angelo – detalj sa \u0161etnje Rimom<\/figcaption><\/figure>\n

Ovaj me puta Rim zaista odu\u0161evio. Sve ono \u0161to sam prije prolazio autobusom pro\u0161ao sam pje\u0161ice, u\u017eivao u pogledima, bo\u017ei\u0107nim dekoracijama, gu\u017evi \u2013 jednostavno re\u010deno, uspio sam dobiti sve ono \u0161to mi je u prethodna dva puta nedostajalo. S velikom sam radosti bacio nov\u010di\u0107 u Fontanu di Trevi, nadaju\u0107i se da je to garancija ponovnog posjeta gradu. I zaista nije trebalo \u010dekati dugo, dvije godine kasnije, na po\u010detku 2020. sti\u017eem opet. Rim se naime pokazao kao optimalna zra\u010dna luka za povratak sa Sicilije, Hotel Le Meridien Visconti ima slobodnih soba i umjesto da odmah nastavim vlakom prema Trstu, vra\u0107am se Rimu na jo\u0161 jednu no\u0107. Let iz Catanije kretao je jako rano, a vlak za Trst idu\u0107i dan jako kasno te sam dobio skoro 36 sati za evociranje uspomena i neka nova iskustva.<\/p>\n

Obi\u010dno na po\u010detku pri\u010de o destinaciji nekoliko re\u010denica posvetim povijesnom kontekstu, no kod Rima to zaista nije potrebno. Dobar dio \u0161kolskog gradiva povijesti posve\u0107en je Rimu i razgled grada svi mo\u017eemo s razumijevanjem pratiti bez neke ve\u0107e pripreme. Ono \u0161to bi jedino trebao objasniti je naslov ovog teksta i podsjetiti se na sedam rimskih bre\u017euljaka: Palatin, Aventin, Kapitol, Celij, Viminal, Kvirinal i Eskvilin. Sada je jasno da \u0107e se prva etapa mojeg razgleda grada koncentrirati na bre\u017euljke Viminal i Kvirinal.<\/p>\n

Za\u0161to ba\u0161 Viminal i Kvirinal? Viminal je logi\u010dan po\u010detak za razgled grada budu\u0107i je na njemu smje\u0161ten \u017eeljezni\u010dki kolodvor Termini. Okru\u017euju ga Kapitol, Palatin, Eskvilin i Kvirinal, a za do\u0107i do hotela Le Meridien potrebno je krenuti u smjeru Kvirinala.<\/p>\n

Viminal je najmanji rimski bre\u017euljak i nazvan je po stablima vrba koje su nekad na njemu rasle. Prema ve\u0107ini turisti\u010dkih vodi\u010da Viminal ne obiluje nekim posebno va\u017enim atrakcijama. Ono \u0161to odmah moram re\u0107i da je to daleko od istine. Mo\u017eemo re\u0107i da atrakcija na Viminalu nema puno, mo\u017eemo re\u0107i da i s vizualne strane Rim ima daleko privla\u010dnijih stvari, no nikako ne mo\u017eemo re\u0107i da je ono \u0161to se na Viminalu neva\u017eno. \u0160tovi\u0161e, uz gotovo svaku atrakciju Viminala ve\u017ee se neka zanimljiva pri\u010da.<\/p>\n

Kvirinal je najvi\u0161i rimski bre\u017euljak, nazvan prema bogu rata drevnih Sabinaca koji tu obitavali. \u010cinjenica da se radi o najvi\u0161em bre\u017euljku, daleko iznad nizina rezerviranih za ni\u017ee slojeve dru\u0161tva, izdvojila je Kvirinal kao mjesto rezidencija crkvene i politi\u010dke vlasti Rima. O povijesnoj va\u017enosti ovog bre\u017euljka dovoljno govori podatak da je tu primjerice smje\u0161tena Kvirinalska pala\u010da (Palazzo del Quirinale), stara rezidencija papa, kasnije talijanskih kraljeva, a sada sjedi\u0161te predsjednika Talijanske Republike. Ako je neka lokacija u povijesti bila privla\u010dna aristokraciji, velika je vjerojatnost da \u0107e ona obitavati arhitektonskim draguljima uz \u010dije se stanovnike ve\u017eu i povijesno va\u017ene i zanimljive pozadinske pri\u010de, a to se i kod ovog bre\u017euljka pokazalo to\u010dnim.<\/p>\n

No krenimo redom. Prije nego krene razgledavanje grada, u grad najprije treba do\u0107i. Kako sam ve\u0107 rekao, u Rim ovaj puta sti\u017eem avionom sa Sicilije, tj. Dolazim u zra\u010dnu luku Fiumicino prvim letom iz Catanije. Zra\u010dna luka Fiumicino nosi ime Leonarda da Vincija te se tako brzi vlak koji spaja zra\u010dnu luku i sredi\u0161nju \u017eeljezni\u010dku stanicu zove Leonardo Express. Ovo je najjednostavnija i najbr\u017ea, no ne i najjeftinija veza izme\u0111u grada i zra\u010dne luke. Me\u0111utim, dugogodi\u0161nje iskustvo mi je pokazalo da na putovanjima jeftino \u010desto nije optimalno te bez imao razmi\u0161ljanja vadim 15 eura i kupujem kartu za Leonardo Express. Vlak polazi svakih 15 minuta, vozi oko pola sata i ve\u0107 u 9.15 sti\u017eem na \u017eeljezni\u010dku stanicu Roma Termini koja se nalazi na vrhu bre\u017euljka Viminal.<\/p>\n

Roma Termini ujedno je i prva to\u010dka mojeg razgleda grada. Za po\u010detak jedna zanimljivost o njenom nazivu. Ve\u0107inu ljudi \u0107e rije\u010d Termini asocirati na terminus<\/em>, odnosno na tip \u017eeljezni\u010dke stanice kojom vlakovi ne prolaze, ve\u0107 \u017eeljezni\u010dke pruge iz svih smjerova na njoj zavr\u0161avaju. Kako su ostali gradski kolodvori prolaznog tipa, bilo bi logi\u010dno pretpostaviti da je upravo to razlog zbog \u010dega se ovaj kolodvor naziva Termini. Me\u0111utim naziv Termini ne odnosi se na terminus<\/em>, ve\u0107 na dio grada, odnosno stare Dioklecijanove terme koje se nalaze u blizini.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Bo\u017ei\u0107na dekoracija na kolodvoru Roma Termini<\/figcaption><\/figure>\n

Dioklecijanove terme bile su najve\u0107e od svih izgra\u0111enih termi u rimskom svijetu. Njihova je izgradnja trajala od 298. do 306. godine, a da bi se dobio potreban prostor za njihovu izgradnju sru\u0161ena je \u010ditava \u010detvrt grada i naru\u0161ena postoje\u0107a mre\u017ea cesta. Za Dioklecijana se \u010desto ka\u017ee da je jedan od najuspje\u0161nijih rimskih careva, a upravo monumentalnost ovih termi mo\u017eda najbolje opisuje snagu carstva za vrijeme njegove vladavine. No zanimljivo je da gradnju termi nije naru\u010dio sam Dioklecijan, ve\u0107 ih je u Dioklecijanovu \u010dast dao izgraditi njegov suvladar car Maksimilijan, a zavr\u0161ene su godinu dana nakon Dioklecijanove abdikacije i povla\u010denja u dana\u0161nji Split.<\/p>\n

Roma Termini sa svoja 32 perona najve\u0107i je \u017eeljezni\u010dki kolodvor u Italiji i jedan od najve\u0107ih u Europi, a veli\u010dina kolodvora mo\u017ee se objasniti organizacijom \u017eeljezni\u010dkog prometa u talijanskoj prijestolnici. Naime, na kolodvor Termini dolaze vlakovi iz svih smjerova, za razliku od primjerice kolodvora u Parizu i Londonu koji su orijentirani na samo jedan \u017eeljezni\u010dki pravac.<\/p>\n

Izgradnja prvog \u017eeljezni\u010dkog kolodvora na ovom je mjestu zapo\u010dela jo\u0161 1868. godine, a sredinom pro\u0161log stolje\u0107a poprima dana\u0161nju veli\u010dinu i oblik. Ulaskom u novo tisu\u0107lje\u0107e u Rimu se o\u010dekivalo pove\u0107anje broja turista te je infrastruktura kolodvora obnovljena, a pove\u0107an je i broj prate\u0107ih sadr\u017eaja. Kolodvor se pojavio u nekoliko filmskih klasika, a film iz 1953. godine u kojem su glumile tada\u0161nje holivudske zvijezde Jennifer Jones i Montgomery Clift ne samo da je kolodvor koristio kao kulisu ve\u0107 je uzeo i njegovo ime – Stazione Termini.<\/em><\/p>\n

Roma Termini ima direktan pristup podzemnoj \u017eeljeznici, gradskim autobusima i tramvajskoj mre\u017ei, a tu je i najve\u0107e taksi stajali\u0161te u gradu. Me\u0111utim, odlu\u010dio sam se ovaj puta kroz Rim kretati isklju\u010divo pje\u0161ice te kolodvor napu\u0161tam kroz glavni izlaz koji vodi na trg Piazza dei Cinquecento. Trg je posve\u0107en petsto talijanskih vojnika koji su poginuli u bici kod Dogalija 1887. godine, u ratu koji je tada vo\u0111en izme\u0111u Italije i Etiopije (cinquecento na talijanskom zna\u010di pet stotina).<\/p>\n

\"\"<\/a>
Roma Termini – kolodvorska zgrada<\/figcaption><\/figure>\n

18. svibnja 2011. na Piazzi dei Cinquecento postavljen je osebujni spomenik pape Ivana Pavla II. \u010diji je autor svjetski poznati talijanski kipar Olivier Rainaldi. Skulptura je izazvala mnoge kontroverze, a Rainaldija su uvelike prozivali zbog oskudne sli\u010dnosti sa svecem<\/em>. Naime, osim \u0161to lice skulpture zaista nije prikazivalo papu s velikom to\u010dno\u0161\u0107u (neki su \u010dak vidjeli ve\u0107u sli\u010dnost s Mussolinijem nego s Ivanom Pavlom II.), papa je na skulpturi bio odjeven u veliki ogrta\u010d koji je s tri strane padao na tlo, tako da je na prednjoj strani ostajala groteskna rupa. Kipar je poku\u0161ao objasniti da je skulpturom, posebno ogrta\u010dem, htio do\u010darati otvorenost Ivana Pavla II. prema svijetu te da sli\u010dnost lica u \u010ditavoj kompoziciji uop\u0107e nije bitna. Negodovanje gra\u0111ana Rima bilo je ogromno, a zna\u010dajan je dio uzrujanih prosvjednika u skulpturi vidio pisoar a ne kip sveca. Skandal je zavr\u0161io tako da su Rainaldija prisilili na intervenciju u skulpturi te danas na trgu stoji druga verzija kipa, s modificiranim ogrta\u010dem i biskupskom kapicom, \u010dime je zna\u010dajno pove\u0107ana sli\u010dnost lika na skulpturi s likom Ivana Pavla II. Popravak kipa umanjio je skandal, no kontroverze oko Rainaldove umjetni\u010dke poruke ostaju i dalje.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Kontroverzni Rainaldijev spomenik pape Ivana Pavla II.<\/figcaption><\/figure>\n

Nasuprot Rainaldijeva spomenika, na raskri\u017eju s ulicom Via D’Azeglio, nalazi se neorenesansna pala\u010da Palazzo Massimo alle Terme, sagra\u0111ena krajem 19. stolje\u0107a. Do \u0161ezdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a koristila se kao isusova\u010dko u\u010dili\u0161te, a 1981. godine pretvorena je u dio Nacionalnog rimskog muzeja. U podrumu se nalazi zbirka dragulja, grobnih ukrasa i rimskog novca iz razli\u010ditih razdoblja. U prizemlju i na prvom katu nalaze se gr\u010dke i rimske skulpture te impresivni sarkofazi i visoki reljefi. Na drugom katu izlo\u017eene su iznimno dobro o\u010duvane rimske freske, koje su glavni razlog posjete ovog muzeju, a tu je i zbirka mozaika iz drugog i \u010detvrtog stolje\u0107a. Osim u Palazzo Massimo alle Terme, Nacionalni rimski muzej djeluje na jo\u0161 tri lokacije, a jedna od njih smje\u0161tena je na drugom kraju trga, s druge strane Rainaldijeva spomenika. Ta druga lokacija muzeja ostaci su ve\u0107 opisanih Dioklecijanovih termi. Ovaj puta je uz mene i kofer na kota\u010di\u0107ima koji mi onemogu\u0107ava ulaz u muzej, tako da \u0107e razgled Nacionalnog rimskog muzeja pri\u010dekati idu\u0107i posjet gradu.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Palazzo Massimo<\/figcaption><\/figure>\n

Piazzu dei Cinquecento napu\u0161tam ulicom Viale Luigi Einaudi gdje s moje lijeve strane stoji visoki egipatski obelisk uklopljen u spomenik poginulim vojnicima u ve\u0107 spomenutoj bici kod Dogalija. Zanimljiv je podatak da je Rim grad s najvi\u0161e obeliska u svijetu, a stari Rimljani posebno su bili fascinirani egipatskim obeliscima i nisu \u017ealili sredstva za njihovo preno\u0161enje u Rim. Uzimaju\u0107i u obzir tehnolo\u0161ke dosege toga vremena, ne znam fascinira li me vi\u0161e egipatska vje\u0161tina njihove izrade ili rimska tehnologija njihova transporta. Ovaj je obelisk nastao u egipatskom Heliopolisu, a prona\u0111en je krajem 19. stolje\u0107a prilikom iskapanja u crkvi Santa Maria sopra Minerva i odmah je postao dio ovog spomenika. \u00a0Na drugoj strani ulice nalazi se zgrada Odjela za obrazovanje Sveu\u010dili\u0161ta u Rimu u sklopu koje djeluje Muzej povijesti obrazovanja.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Spomenik poginulim vojnicima u bici kod Dogalija<\/figcaption><\/figure>\n

Nakon svega stotinjak metara dolazim na jedan od najpoznatijih i najupe\u010datljivijih rimskih trgova \u2013 trg Piazza della Repubblica. Ovaj je trg sinonim za eksedru \u2013 arhitektonski element koji je kroz povijest imao razli\u010dite implementacije, no gotovo uvijek ga je karakterizirao polukru\u017eni oblik na nekom istaknutom mjestu, naj\u010de\u0161\u0107e na velikom otvorenom prostoru ili pak ulazu u gra\u0111evinu od nekog ve\u0107eg zna\u010daja. Upravo je eksedra drevnih Dioklecijanovih termi ovom trgu dala polukru\u017eni oblik, a do \u0161ezdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a i zvao se Piazza dell’Esedra. Krajem 19. stolje\u0107a arhitekt Gaetano Koch, prate\u0107i konture stare eksedre, sagradio je dvije polukru\u017ene pala\u010de koje se danas prigodno nazivaju Pala\u010de Eksedre (Palazzi dell’Esedra) i dominiraju trgom. Glavni arhitektonski motiv ovih pala\u010da su arkade s okruglim lukovima i klasi\u010dnim motivima, a namjena im je uglavnom stambena i poslovna.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Jedna od Pala\u010da Eksdre i Fontana najada u sredi\u0161tu trga<\/figcaption><\/figure>\n

2000. godine u jednoj od pala\u010da ure\u0111en je luksuzni hotel s 238 soba koji se danas zove Anantara Palazzo Naiadi Rome Hotel. U popularnoj kulturi je ovaj hotel poznat po ameri\u010dkom glumcu Jamesu Gandolfiniju, najpoznatijem po kultnoj ulozi Tonija Soprana u televizijskoj seriji Sopranos. Naime, Gandolfini je 19.06.2013. u ovom hotelu do\u017eivio fatalni sr\u010dani udar.<\/p>\n

Hotel Palazzo Naiadi je nazvan je prema Fontani najada (Fontani delle Naiadi) koja se nalazi u sredi\u0161tu trga. Najade su u mitologiji slatkovodne nimfe, gospodarice izvora i fontana, a kao i sve ostale nimfe pojavljuju se u obliku mladih \u017eena. Rim doslovno obiluje fontanama, a one barokne, kao \u0161to je primjerice monumentalna Fontana di Trevi, spadaju me\u0111u za\u0161titne znakove grada. Fontana najada je moderna fontana, nastala je po\u010detkom pro\u0161log stolje\u0107a i smatra se najljep\u0161om rimskom fontanom novijeg doba te najva\u017enijim primjerom secesijske umjetnosti u Rimu.<\/p>\n

Na mjestu Fontane najada, 1870. godine papa Pio IX. otvorio je jednostavnu fontanu bez skulptura koja je simbolizirala obnovu starog vodovoda Aqua Marcia. Radilo se o kru\u017enom bazenu s velikim brojem mlazova vode usmjerenih prema sredi\u0161tu. 1888. godine fontanu je zbog ure\u0111enja ceste trebalo pomaknuti za nekoliko metara te se je tom prilikom ona potpuno redizajnirala i dobila je oblik koncentri\u010dnih kru\u017enih \u010da\u0161a razli\u010dite visine, ponovno bez ikakvih skulptura. Ta nova instalacija poku\u0161ala se oplemeniti gipsanim kipovima lavova, no to se nije pokazalo uspje\u0161nim i krenulo se u novi redizajn fontane koji je povjeren sicilijanskom kiparu Mariu Rutelliju. Rutelli je svoj rad zavr\u0161io 1901. godine, a radilo se o kompoziciji od \u010detiri goli\u0161ava \u017eenska kipa koji prikazuju najade. Nimfa jezera prepoznatljiva je po labudu kojeg dr\u017ei, nimfa rijeka le\u017ei na vodenom \u010dudovi\u0161tu, nimfa podzemnih voda le\u017ei na zmaju, a nimfa oceana ja\u0161e na konju. Kipove nimfi zalijeva voda iz prvog unutarnjeg bazena, a sredi\u0161nji je bazen zadr\u017eao izvorni dizajn fontane, s brojnim nizovima mlaznica usmjerenih prema unutra. Senzualan i lascivan polo\u017eaj kipova, kao i sjaj prsatih tijela okupanih vodom bio je skandal nevi\u0111enih razmjera za konzervativne simpatizere Vatikana te je u po\u010detku oko fontane postavljena drvena ograda. Taj je \u010din toliko razljutio napredne gra\u0111ane Rima da je umalo rezultirao narodnim ustankom te je ograda uklonjena, a vatikanske struje morale su se pomiriti s novim okolnostima u kojima dru\u0161tvene norme imaju neke nove temelje. Na poseban je na\u010din podr\u0161ku novim generacijama dala tada\u0161nja talijanska kraljica Margherita. Do\u0161ala je u ko\u010diji i naredila ko\u010dija\u0161u da tri puta zaobi\u0111e fontanu iskazuju\u0107i tako svoje zadovoljstvo.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Nimfa oceana na fontani najada<\/figcaption><\/figure>\n

Ru\u0161enjem ograde nisu prestali skandali oko nove fontane. Jo\u0161 uvijek je trebalo kipovima ukrasiti njen sredi\u0161nji dio pa je i taj posao povjeren Rutelliju. Rutelli se ovaj puta nije uop\u0107e iskazao i napravio je bizarnu kompoziciju tri tritona, jednog dupina i velike hobotnice koja nije najbolje prihva\u0107ena me\u0111u stanovnicima Rima te dobiva sarkasti\u010dni naziv Fritto misto<\/em> (mje\u0161avina pr\u017eenog). Skulptura je uklonjena, a Rutelli dobiva priliku za popravak te stvara novu skulpturu koja prikazuje morsko bo\u017eanstvo u vidu gole mu\u0161ke figure koja je zgrabila delfina, aludiraju\u0107i na \u010dovjekovu dominaciju nad prirodom. Ova je skulptura dobro prihva\u0107ena i fontana 1914. kona\u010dno poprima oblik koji ima i danas.<\/p>\n

Uz Muzej povijesti obrazovanja nalazi se Bazilika svete Marije od an\u0111ela i mu\u010denika (Santa Maria degli Angeli e dei Martiri). Izgradnju ove crkve po nalogu pape Pia IV. zapo\u010deo je 1563. renesansni genije Michelangelo Buonarroti poku\u0161avaju\u0107i u novu crkvu uklopiti ostatke Dioklecijanovih termi. Zanimljivo je da ova crkva nema prave fasade ve\u0107 je jednostavan ulaz smje\u0161ten u jednoj od poplo\u010danih apsida glavnog prostora termi. Relativno nedavno umjetni\u010dka ba\u0161tina crkve oboga\u0107ena je djelima suvremene umjetnosti. 2006. godine poznati poljski kipar Igor Mitoraj napravio je nova bron\u010dana vrata i kip Ivana Krstitelja, a 2010. godine u dvori\u0161tu kompleksa otkriven je pet metara visok bron\u010dani kip Galilea Galileija kojeg je dizajnirao fizi\u010dar i nobelovac Tsung-Dao Lee. Ova je bazilika bila slu\u017ebena dr\u017eavna crkva Kraljevine Italije, a danas se koristi za mnoge ceremonije, posebice za pogrebe vojnika ubijenih u inozemstvu. U crkvi se nalazi i jedna znanstvena instalacija. Naime, po\u010detkom 18. stolje\u0107a papa Klement XI. dao je napraviti sun\u010dani sat unutar bazilike, a taj sat izme\u0111u ostalog jasno pokazuje meridijan koji prolazi kroz Rim. Linija meridijana duga\u010dka je 45 metara, napravljena je od bronce obrubljene \u017euto-bijelim mramorom, a kao sun\u010dani sat funkcionalna je i danas.<\/p>\n

Bazilika svete Marije od an\u0111ela i mu\u010denika od svojeg nastanka ima i ulogu titularne crkve, \u0161to je \u010desta uloga rimskih crkava. Titularna crkva je institut koji se\u017ee u same po\u010detke katoli\u010danstva, odnosno u doba kada su kardinali birani isklju\u010divo iz redova rimskih sve\u0107enika, pa su u skladu s tim imali vlastite mati\u010dne crkve u Rimu. Kada se vremenom po\u010delo birati kardinale izvan granica Rima, istovremeno im se dodjeljivala i neka rimska crkva, uz njihovu postoje\u0107u iz biskupije iz koje su do\u0161li. Upravo se te rimske crkve koje se dodjeljuju kardinalima zovu titularne crkve, no veza titularne crkve i kardinala vi\u0161e je simboli\u010dna. Drugim rije\u010dima, kardinal nema ni pravo ni obvezu upravljanja svojom titularnom crkvom, iako ju mo\u017ee pomagati kroz razli\u010dita pokroviteljstva.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Bazilika svete Marije od an\u0111ela i mu\u010denika<\/figcaption><\/figure>\n

Na drugom kraju trga Piazza della Repubblica, na ulazu u ulicu Via Giuseppe Romita nalazi se Oktogonalna dvorana Dioklecijanovih termi. Izvorna namjena ove dvorane nije definitivno potvr\u0111ena, ali se pretpostavlja da se koristila kao tzv. frigidarij, odnosno hladna soba. Dvorana s kupolom je iznutra osmerokutna, a izvana \u010detverokutna, a tijekom 17. stolje\u0107a u njoj je bilo skladi\u0161te \u017eitarica. 1928. godine tu je otvoren planetarij koji prestaje s radom krajem pro\u0161log stolje\u0107a. Danas je dvorana dio Nacionalnog muzeja i koristi se kao izlo\u017ebeni prostor, a smatra se da je to jedna od najbolje o\u010duvanih struktura izvornih termi.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Oktogonalna dvorana Dioklecijanovih termi<\/figcaption><\/figure>\n

Polukru\u017ena struktura Pala\u010da Eksedre raspolovljena je \u0161irokom avenijom Via Nazionale koja je projektirana kao brza i ravna veza glavnog \u017eeljezni\u010dkog kolodvora sa sredi\u0161tem grada, \u00a0njena je izgradnja trajala zadnjih tridesetak godina 19. stolje\u0107a. Upravo kroz Via Nazionale i napu\u0161tam Piazzu della Repubblica. Arhitektonsko okru\u017eje po\u010detka Via Nazionalle odgovara vremenu njena nastanka i uglavnom se sastoji od masivnih zgrada karakteristi\u010dnih za drugu polovicu 19. stolje\u0107a, a u dobrom dijelu tih grada smje\u0161teni su hoteli.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Via Nazionalle<\/figcaption><\/figure>\n

Odmah nakon raskri\u017eja s Via Torino na lijevoj strani ulice nalazi se poznati hotel Quirinale, sagra\u0111en krajem 19. stolje\u0107a kao poslovni hotel orijentiran na posjetitelje obli\u017enje pala\u010de Quirinale u kojoj je oduvijek bio smje\u0161ten dr\u017eavni vrh, tada kralj, a danas predsjednik. Blizina rimske opere s kojom je hotel i fizi\u010dki povezan, dovela je u njega kao goste vode\u0107a imena povijesti opere kao \u0161to su Verdi, Mascagni, Puccini, Toscanini, Callas, Del Monaco i Caruso.<\/p>\n

Stotinjak metara dalje, na raskri\u017eju s Via Napoli nalazi se crkva Sv. Pavla unutar zidina (Chiesa di San Paolo dentro la Mura). To je anglikanska crkva sagra\u0111ena krajem 19. stolje\u0107a i prva nekatoli\u010dka crkva sagra\u0111ena u Rimu nakon ujedinjenja Italije. Napravljena je u neogoti\u010dkom stilu, a njen za\u0161titni znak je \u0161arena fasada na kojoj se crvena opeka izmjenjuje sa sedrom. Zna\u010dajna je i po svojem zvoniku s 23 zvona, a zbog izvrsne akustike u njoj se \u010desto odr\u017eavaju koncerti klasi\u010dne glazbe.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Chiesa di San Paolo dentro la Mura<\/figcaption><\/figure>\n

Via Nazionale napu\u0161tam na idu\u0107em raskri\u017eju i skre\u0107em desno u Via delle Quattro Fontane (ulica \u010detiri fontane), tu negdje i s teritorija Viminala prelazim na teritorij Kvirinala. U prvih tristo metara ulice nema ni\u0161ta zanimljivo sve dok ne do\u0111em do raskri\u017eja s ulicama Via del Quirinale i Via Venti Settembre na kojem se nalaze te \u010detiri fontane po kojima je ulica dobila ime.<\/p>\n

Nastanak ove \u010detiri fontane vezan je uz 1587. godinu, kada je zavr\u0161ila je obnova anti\u010dkog vodovoda preimenovanog u Acqua Felice po papi Sikstu V. za \u010dijeg je pontifikata obnova zavr\u0161ila. Naime, papa Siksto V. se prije preuzimanja papinske du\u017enosti zvao Felice Peretti, odakle slijedi naziv Felice. Papa je otvaranje vodovoda odlu\u010dio obilje\u017eiti ure\u0111ivanjem fontane, na ovom za to doba iznimno va\u017enom raskri\u017eju. Prometna situacija nije dozvoljavala postavljanje fontane u sredi\u0161tu raskri\u017eja, \u0161to je dovelo do ideje \u010detiriju fontana \u2013 po jedne na svakom kutu raskri\u017eja. Fontane su uz pomo\u0107 privatnih donacija izgra\u0111ene izme\u0111u 1588. i 1593.<\/p>\n

Nisu poznati ni projektanti ni kipari koji su radili na fontanama, no te \u010detiri fontane \u010dine vrlo skladnu kompoziciju: dvije bradate mu\u0161ke figure alegorije su rijeka, rimskog Tibera i firentinskog Arna, a okrenute su prema dvjema \u017eenskim figurama koje predstavljaju bo\u017eice Dijanu i Junonu. Mu\u0161ke figure simboliziraju Rim i Firencu, a Diana i Junona simboli su vjernosti i \u010dvrsto\u0107e. Sve figure le\u017ee na bokovima, dok se voda slijeva u male polukru\u017ene bazene. Tiber i Junona imaju bogato ukra\u0161ene pozadine, pozadina Arna je ne\u0161to skromnija, a Dijana uop\u0107e nema pozadinu. Dijanin bazen sadr\u017ei heraldi\u010dke znakove pape Siksta V (zvijezda i glava lava), a i drugi heraldi\u010dki amblemi pape Siksta mogu se vidjeti na toj fontani \u2013 mjesto na kojem izlazi voda oblikovano je kao tri planine, a Dijana u ruci dr\u017ei kru\u0161ke.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Fontana Tibera<\/figcaption><\/figure>\n
\"\"<\/a>
Fontana Arna<\/figcaption><\/figure>\n
\"\"<\/a>
Fontana Junone<\/figcaption><\/figure>\n
\"\"<\/a>
Fontana Dijane<\/figcaption><\/figure>\n

Na fontanu Tibera naslanja se Crkva Svetog Karla kod \u010detiri fontane (Chiesa di San Carlino alle Quattro Fontane). Crkvu je sredinom 17. stolje\u0107a projektirao \u010duveni arhitekt Francesco Borromini i to je bilo njegovo prvo samostalno djelo. Borromini je bio u\u010denik renomiranog umjetnika Carla Maderne, a upravo ga je ova mala crkva nastala na vrlo sku\u010denu prostoru, lansirala me\u0111u vode\u0107e umjetnike baroka. Na\u017ealost Borrominijev genij nije bio adekvatno prepoznat za vrijeme njegova \u017eivota, a tome su vjerojatno uvelike pridonijele njegove te\u0161ke unutarnje borbe koje su ga \u010dinile te\u0161kim za suradnju. Crkvu karakterizira izrazito razigrana konkavno-konveksna fasada kojom dominiraju korintski stupovi i skulpture te iznimno dekorativna i kompleksna unutra\u0161njost. Povjesni\u010dari umjetnosti ovu crkvu ubrajaju u remek-dijela baroka koja su imala jak utjecaj na razvoj umjetnosti.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Chiesa di San Carlino alle Quattro Fontane<\/figcaption><\/figure>\n

Nastavljam dalje kroz Via delle Quattro Fontane i nakon stotinjak metara dolazim do jedne od najljep\u0161ih rimskih baroknih pala\u010da – pala\u010de Barberini. Za izgradnju ove pala\u010de zaslu\u017ean je pomalo kontroverzni papa Urban VIII. ro\u0111en kao Maffeo Barberini. Odgajan u aristokratskom duhu, finih manira i izrazita hedonizma smatrao je da njegova obitelj treba imati rezidenciju koja odgovara njegovoj papinskoj tituli. Kada je postao papa, 1623. godine odmah je zapo\u010deo s izgradnjom nove obiteljske rezidencije za koju je odabrao prostor stare Ville Sforza, prakti\u010dki u susjedstvu tada\u0161nje papinske rezidencije u Kvirnalskoj pala\u010di.<\/p>\n

Pogledamo li pona\u0161anje dana\u0161njeg pape Franje te\u0161ko je povezati papinsku titulu sa snobizmom Urbana VIII., no pri\u010da po\u010dinje biti jasnija ako se prisjetimo da u to doba papina jurisdikcija nije bila ograni\u010dena samo na Vatikan, ve\u0107 je papa bio monarh Papinske dr\u017eave koja je obuhva\u0107ala ve\u0107i dio sredi\u0161nje Italije. Drugim rije\u010dima papa se nije trebao brinuti samo za religijska pitanja ve\u0107 mu je zna\u010dajan dio dnevnih aktivnosti bio usmjeren i na sekularno funkcioniranje monarhije. Uzimaju\u0107i to u obzir, prirodno je da se u nekim situacijama pona\u0161ao kao i svaki drugi sekularni monarh.<\/p>\n

Takav status Papinske dr\u017eave potrajao je do ujedinjenja Italije 1870. godine kada sekularna jurisdikcija papa prakti\u010dki nestaje, a i geografski je svedena samo na podru\u010dje dana\u0161njeg Vatikana. U to je vrijeme pontifikat imao papa Pio IX., koji je nerado, ali mirno prepustio vlast, povukao se u Vatikan i sam sebe proglasio zato\u010denikom. Trebalo je pro\u0107i 60 godina i \u010detvorica papa da bi se Lateranskim ugovorima rije\u0161ilo tzv. rimsko pitanje, odnosno da Vatikan dobije suverenitet koji ima danas, a da s druge strane pape prihvate svoju novu, prakti\u010dki nepostoje\u0107u ulogu u sekularnom \u017eivotu Rima.<\/p>\n

Dizajn nove rezidencije obitelji Barberini papa Urban VIII. prepustio je Carlu Maderni i njegovom tada\u0161njem u\u010deniku Borominiju. Maderna je papi Urbanu predlo\u017eio dva arhitektonska koncepta. Prvi je bio klasi\u010dni renesansni \u010detverokutni oblik, a drugi je bio do tada prakti\u010dki nevi\u0111eni tlocrt u obliku slova H za koji se papa u kona\u010dnici odlu\u010dio. Pala\u010da ima 187 soba, a kao najva\u017eniji umjetni\u010dki elementi isti\u010de se monumentalno helikoidalno stubi\u0161te, prozori u la\u017enoj perspektivi, skriveni vrt pala\u010de te brojne freske.<\/p>\n

Maderna je umro prije nego je pala\u010da bila zavr\u0161ena, a papa zavr\u0161etak radova povjerava kiparu Gianu Lorenzu Berniniju, svojem \u0161ti\u0107eniku te Borominija u potpunosti izbacuje iz projekta. Taj je doga\u0111aj vjerojatno odredio sudbine dvojice arhitekata i njihovo do\u017eivotno rivalstvo. Berninijev genij nastavio se razvijati na monumentalnim papinskim narud\u017ebama, dok se Boromini morao zadovoljiti ne\u0161to manje monumentalnim projektima kardinala i upravitelja samostana. Monumentalnost Berninijevih poslova za \u017eivota mu je osigurala neprikosnoveni zvjezdani status koji je Boromini ostvario tek posthumno. Na\u017ealost, Boromini je dobar dio \u017eivota proveo \u017eude\u0107i za lovorikama i ta \u017eudnja ga je vrlo vjerojatno i otjerala u suicid. No kasnije analize i Madernu i Borominija i Berninija izdvajaju kao za\u010detnike barokne arhitekture i skulpture, pa tako papu Urbana VIII. i njegovu pala\u010du na neki na\u010din mo\u017eemo smatrati pokreta\u010dima barokne umjetnosti. Rivalstvo Borominija i Berninija i danas je predmet istra\u017eivanja mnogih povjesni\u010dara umjetnosti, a mo\u017eda je upravo to rivalstvo bilo izvor inspiracije i jednog i drugog umjetnika.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Palazzo Barberini<\/figcaption><\/figure>\n

Papa Urban VIII. \u010desto se mo\u017ee na\u0107i na popisu kontroverznih papa. Njegovu je vladavinu obilje\u017eio izraziti nepotizam, a jedan od najmra\u010dnijih trenutaka njegova pontifikata je dan kada je optu\u017eio za herezu i stavio u ku\u0107ni pritvor svog osobnog prijatelja Galileja. Galilejev zlo\u010din bilo je podr\u017eavanje danas neospornih kopernikanskih znanstvenih razmi\u0161ljanja, \u0161to je i sama crkva kasnije osudila, no bitno je re\u0107i da je Vatikanu za priznavanje pogre\u0161ke u tom slu\u010daju trebalo vi\u0161e od tri stolje\u0107a. No s druge strane Urban VIII. bio je ljubitelj i pokrovitelj umjetnosti te je itekako zaslu\u017ean za ljepotu Rima kojoj se divimo i danas, \u010detiri stolje\u0107a kasnije. Na\u017ealost, ta njegova \u017eelja za uljep\u0161avanjem grada uni\u0161tila je brojne anti\u010dke spomenike. Primjerice, bron\u010dane grede Panteona pretopio je za topove dvorca San Angelo i nadstre\u0161nicu bazilike Sv. Petra, a dijelove Koloseuma iskoristio je pri gradnji svoje pala\u010de. Upravo stoga je i nastala izreka Quod non fecerunt barbari, fecerunt Barberini<\/em>\u00a0<\/em>(\u0160to ne u\u010dini\u0161e Barbari, u\u010dini Barberini).<\/p>\n

Pala\u010da Barberini krajem 18. stolje\u0107a prelazi u portfelj obitelji Colonna u koju se udala Cornelia Costanza Barberini, zadnji potomak obitelji Barberini. Financijski problemi obitelji Barberini-Colonna utjecali su na rasprodaju ve\u0107eg djela izvornih umjetnina iz pala\u010de, a prodana je \u010dak je i knji\u017enica. Knji\u017enicu otkupljuje Sveta stolica i ona je jedan od temelja dana\u0161nje Vatikanske knji\u017enice neprocjenjive vrijednosti. Kada se vi\u0161e nije imalo \u0161to prodati, obitelj je pala\u010du podijelila u vi\u0161e stambenih rezidencija i iznajmljivala ih rimskoj aristokraciji. Time je pala\u010da nepovratno izgubila svoju prvotnu monumentalnost.<\/p>\n

Potomci obitelji Barberini-Colonna ipak su ostali \u017eivjeti u pala\u010di, odnosno u jednom njenom manjem dijelu, sve do pedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a kada je kona\u010dno prodaju dr\u017eavi. Republika Italija u Pala\u010di Barberini 1953. godine otvara novu Nacionalnu galeriju anti\u010dke umjetnosti, to\u010dnije novi ogranak te galerije. Naime, Nacionalna galerije anti\u010dke umjetnosti postojala je jo\u0161 od 1895. i smje\u0161tena je u pala\u010di Corsini koja se nalazi na drugoj obali Tibera, no po\u010detkom stolje\u0107a nekoliko plemi\u0107kih obitelji svoju umjetni\u010dku ba\u0161tinu donira galeriji i za smje\u0161taj te ogromne koli\u010dine novih eksponata jedna pala\u010da nije bila dovoljna. Tada se pojavila pala\u010da Barberini kao savr\u0161ena lokacija za novi ogranak galerije. Vjerojatno bi i sam papa Urban VIII., kao ekstremni ljubitelj umjetnosti bio zadovoljan novim \u017eivotom njegove voljene pala\u010de.<\/p>\n

Uz pala\u010du Barberini ve\u017eu se i neki va\u017eni doga\u0111aji iz moderne povijesti i popularne kulture. U njoj je 4. studenoga 1950. potpisana Europska konvencija o ljudskim pravima, a njena fasada poslu\u017eila je kao jedna od kulisa filma Praznik u Rimu iz 1953. koji je Audrey\u00a0Hepburn vinuo u zvjezdane vode.<\/p>\n

Pala\u010da Barberini dobila je 1634. godine jedan va\u017ean dodatak u svojem dvori\u0161tu \u2013 kazali\u0161te Barberini, koje je za vrijeme pontifikata pape Urbana VIII. igralo zna\u010dajnu ulogu u kulturnom \u017eivotu Rima. Nakon njegove smrti obitelj Barberini pada u nemilost novog pape Inocenta X., zbog \u010dega su na neko vrijeme bili prisiljeni napustiti grad te kazali\u0161te prestaje s radom. Kasnije je bilo je nekih neuspjelih poku\u0161aja revitalizacije kazali\u0161ta, a u 18. stolje\u0107u kona\u010dno prestaje njegova umjetni\u010dka funkcija i pretvara se u skladi\u0161te. 1932. godine kazali\u0161te se ru\u0161i radi izgradnje dana\u0161nje ulice Via Barberini, a na njegovom se mjestu gradi novo kino koje je jo\u0161 uvijek otvoreno i zove se Multisala Barberini.<\/p>\n

Detaljniji razgled kompleksa pala\u010de Barberini i pripadnog muzeja ostavit \u0107u za neki od idu\u0107ih posjeta Rimu, a sada nastavljam dalje ulicom Via delle Quattro Fontane koja se otvara na ogroman trg koji isto nosi ime obitelji Barberini.<\/p>\n

Na mjestu Piazze Barberini do 17. stolje\u0107a bile su livade i pa\u0161njaci, a danas je to va\u017eno prometno \u010dvori\u0161te s kojeg se ra\u010dva \u010dak sedam ulica. Tu po\u010dinje i jedna od najpoznatijih rimskih ulica \u2013 Via Veneto. Ovu je ulicu proslavio Fellinijev filmski klasik La Dolce Vita<\/em> (Slatki \u017eivot), \u010dija je radnja upravo u nju smje\u0161tena. Nakon premijere filma u Via Veneto slijevaju se brojne holivudske i talijanske zvijezde i u njenim hotelima i barovima pro\u017eivljavaju svoje slatke \u017eivote. Taj glamur i danas u ovu ulicu privla\u010di horde turista.<\/p>\n

U sredi\u0161tu Piazze Barberini je Berninijeva Fontana del Tritone. Kao i kod drugih Berninijevih djela i kod ove je fontane vidljivo virtuozno oblikovanje mramora, a sredi\u0161nji kip Tritona isti\u010de se svojim energetskim nabojem i dinamikom tijela. Ina\u010de, triton je mitolo\u0161ko bi\u0107e \u2013 u gornjoj polovici \u010dovjek, a u donjoj riba, sin Posejdona \u2013 boga mora.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Fontana del Tritone<\/figcaption><\/figure>\n

Bernini je oblikovao izrazito mi\u0161i\u0107avog Tritona, koji oslonjen na veliku \u0161koljku pu\u0161e u rog iz kojeg izlazi voda. Tritona i \u0161koljku podupiru \u010detiri delfina otvorenih usta, a na prednjoj i stra\u017enjoj strani fontane mogu se uo\u010diti tri p\u010dele \u2013 heraldi\u010dki simbol pape Urbana VIII. koji je fontanu naru\u010dio. Zanimljivo je da ova fontana Berniniju nije bila pla\u0107ena novcem ve\u0107 pravom na kori\u0161tenje vode iz akvadukta Acqua Felice. Uz ovu fascinantnu fontanu vezan je i jedan morbidan gradski obi\u010daj \u2013 uz nju su do 18. stolje\u0107a gradske vlasti izlagale tijela nepoznatih mrtvaca \u010dekaju\u0107i da ih netko identificira.<\/p>\n

Rimske fontane ve\u0107inom su gra\u0111ene kao mjesta na kojima je stanovni\u0161tvo uzimalo vodu, no Fontana del Tritone za tu namjenu nije bila previ\u0161e prakti\u010dna \u0161to je kod okolnog stanovni\u0161tva izazivalo negodovanje. Stoga papa Urban VIII. od Berninija naru\u010duje jo\u0161 jednu fontanu za ovaj trg s naglaskom na upotrebljivost, a ne na estetiku. Ta druga fontana zove se Fontana p\u010dela (Fontana delle Api) budu\u0107i su joj Urbanove tri p\u010dele temeljni umjetni\u010dki motiv. Do 1870. godine bila je smje\u0161tena na po\u010detku ulice Via Sistina, ali se ta njena lokacija pokazala problemati\u010dnom za promet na trgu. Zbog toga je demontirana i u skladi\u0161tu je provela pola stolje\u0107a kada je ponovno postavljena, ali sada na po\u010detak ulice Via Veneto, na\u017ealost s vrlo malo originalnih dijelova.<\/p>\n

Na trgu se nalazi i poznati hotel Bernini koji se u vrijeme svojeg otvaranja 1874. zvao Bristol. Hotel je 1973. godine kupila hotelska grupacija Sina te danas nosi naziv Sina Bernini Bristol. U vrijeme svoje izgradnje to je bio najmoderniji hotel u Italiji koji je, izme\u0111u ostalog, me\u0111u prvima ugradio hidrauli\u010dni lift i brzo je postao poznat me\u0111u svjetskom aristokracijom. Me\u0111u njegovim prvim gostima su brazilski car te prin\u010devi Njema\u010dke, Rusije i Gr\u010dke. Engleska kraljica Elizabeta II. odsjela je u hotelu Bernini, ali i mnoga druga poznata imena iz moderne povijesti kao \u0161to su Onasis ili Rockfeller. Pozicija hotela na bre\u017euljku Kvirinal osigurava predivan pogled sa terase na krovu hotela, \u0161to i danas privla\u010di brojne pripadnike svjetskog jet seta. U hotelu Bernini odsjeli su i protagonisti poznatog romana Dana Browna\u00a0 An\u0111eli i Demoni<\/em>. Fontana del Tritone s hotelom Bernini Bristol u pozadini jedan je od naj\u010de\u0161\u0107ih motiva turisti\u010dkih fotografija Rima.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Piazza Barberini i hotel Bernini Bristol<\/figcaption><\/figure>\n

Na Piazzi Bernini zavr\u0161avam ovu prvu etapu \u0161etnje Rimom. Sada slijedi spu\u0161tanje niz obronke Kvirinala, a zatim jedna od najpoznatija atrakcija Rima \u2013 Piazza di Spagna i \u0160panjolske stube. No prije nego krenem dalje, uzet \u0107u si pravo na desetak minuta slatkog \u017eivota uz jedan nadahnuti kapu\u010dino. Nevjerojatno, ali Piazza Bernini ba\u0161 ne vrvi lokalima tako da je izme\u0111u svega par opcija izbor pao na onaj s najboljim pogledom \u2013 Caffe Bernini Gusto. \u0160to ti\u010de cijene \u2013 prava rimska, a \u0161to se ti\u010de kapu\u010dina \u2013 moglo je i bolje. Ali lokacija u \u010dasu ispire svako nezadovoljstvo.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Od glavnog rimskog kolodvora, Dioklecijanovih termi i skandalozne fontane na Piazza della Repubblica, do Borrominijeva remek dijela u Ulici \u010detiri fontane i Berninijevih baroknih bravura na Piazzi Barberini nastalih u re\u017eiji kontroverznog pape Urbana VIII.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1833,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[78,114],"tags":[54,80,86,112,83,113,51,93,115,116,117,62,72,111],"class_list":["post-1832","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-italija","category-rim","tag-blog","tag-italija","tag-italy","tag-kazaliste","tag-photo","tag-povijest","tag-putovanja","tag-putovanje","tag-rim","tag-roma","tag-rome","tag-travel","tag-travelblog","tag-turizam"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1832","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1832"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1832\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1864,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1832\/revisions\/1864"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1833"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1832"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1832"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1832"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}