{"id":1900,"date":"2021-01-20T10:15:32","date_gmt":"2021-01-20T09:15:32","guid":{"rendered":"http:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/?p=1900"},"modified":"2021-01-31T22:00:45","modified_gmt":"2021-01-31T21:00:45","slug":"piazza-di-spagna-i-rim-kao-prijestolnica-mode","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/?p=1900","title":{"rendered":"Piazza di Spagna i Rim kao prijestolnica mode"},"content":{"rendered":"

\u0160to se dobije ako nadrealno lijepoj Audrey Hepburn dodamo jednu kuglicu sladoleda, malo romanse, puno glamura, mo\u0107 filma i Piazzu di Spagna? Lokaciju koja \u0107e privla\u010diti milijune turista iz \u010ditavog svijeta.<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Nevjerojatan je osje\u0107aj hodati ulicama u kojima se jo\u0161 uvijek mo\u017ee osjetiti energija koju su crpili Bernini i Borromini ru\u0161e\u0107i na\u010dela jednostavnosti i simetri\u010dnosti renesanse. Ulicama u kojima je nastajala neka nova, razigrana umjetnost u kojoj je vrlo te\u0161ko povu\u0107i jasnu granicu izme\u0111u skulpture i arhitekture. Estetika te nove umjetnosti ne mo\u017ee se identificirati savr\u0161enstvom pravilnog bijelog bisera kao \u0161to je to bio slu\u010daj kod umjetnosti renesanse, ali se itekako mo\u017ee identificirati s onim malo manje savr\u0161enim biserom, nepredvidivih i nepravilnih oblika \u2013 biserom koji se kao i ta nova umjetnost naziva barok.<\/p>\n

No Rim nije samo grad renesanse i baroka. Rim je grad vjere, grad povijesti, grad hrane, grad fontana, grad muzeja \u2026 Jednostavno re\u010deno \u2013 Rim je grad s tisu\u0107u lica. U gradu koji se smatra kolijevkom zapadne civilizacije lica povijesti i umjetnosti su sveprisutna, ali bi se u ovoj etapi \u0161etnje orijentirao i na neka druga lica Rima, prije svega na Rim mode i glamura.<\/p>\n

Rim je ve\u0107 stolje\u0107ima upisan na turisti\u010dku kartu svijeta i sve su \u010detvrti Rima nalazile svoje poklonike, no globalizacijom i dolaskom novih medija Rim se otvara \u0161irokim masama. Rimski trgovi vi\u0161e nisu dostupni samo aristokraciji i umjetni\u010dkom miljeu ve\u0107 ih s \u010de\u017enjom po\u010dinje gledati i obi\u010dan \u010dovjek. Tako su kuglica hvaljenog talijanskog sladoleda, svevremenska ljepota Audrey Hepburn<\/em> i filmska kamera pretvorili jedan rimski trg u globalni fenomen. Nakon premijere Praznika u Rimu<\/em> 1953. godine rijetko se koja \u017eena nije mogla zamisliti u ulozi princeze Ann dok sa sladoledom u Ruci silazi niz stepenice na Piazzi di Spagna<\/em>. Na\u017ealost, rekreiranje te scene pedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a ipak si je mogla priu\u0161titi samo elita.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Scena iz filma Praznik u Rimu<\/em> (Audrey Hepburn<\/em> na \u0160panjolskim stubama)<\/figcaption><\/figure>\n

Elitni turizam je zahtjevan. Gostima koji u \u017eivotu imaju sve potrebno je pru\u017eiti stil \u017eivota na koji su navikli i jo\u0161 malo vi\u0161e od toga. Ti gosti vole glamur, zabavu, modu \u2013 i to onu ekskluzivnu, obi\u010dnim smrtnicima u potpunosti nedostupnu. Trgovci Rima to su brzo prepoznali i Piazza di Spagna<\/em> po\u010dela se puniti trgovinama nakita i luksuzne odje\u0107e. No trg nije toliko velik da bi mogao primiti sve one koji su \u017eeljeli uzeti dio kola\u010da i pri\u010da se po\u010dela prelijevati u susjednu ulicu Via dei Condotti<\/em>. Ta je ulica danas mjesto koje okuplja vrh modne pozornice. Armani<\/em>, Prada<\/em>, Gucci<\/em>, Chanel<\/em>, Louis Vuitton<\/em>, Dior<\/em>, Cartier<\/em>, \u2026 gotovo da ne postoji luksuzni modni brand koji se ne nalazi u Via dei Condotti<\/em>. Tako je Rim u\u0161ao me\u0111u svjetske prijestolnice mode.<\/p>\n

U zadnjih dvadesetak godina, uvo\u0111enjem jeftinih avionskih letova i razvojem hostela putovanja su postala sastavni dio globalne kulture i svakodnevice obi\u010dnog \u010dovjeka. U Rim vi\u0161e ne dolaze samo umjetnici, bogata\u0161i i europski bonvivani, ve\u0107 pripadnici svih nacija i slojeva dru\u0161tva. Nekima je dovoljno samo pro\u0161etati Rimom, neki \u0107e obi\u0107i svaki njegov kutak, neki slijede utabane turisti\u010dke staze, a neki svoje specifi\u010dne itinerere. No, svi \u0107e posjetiti Piazzu di Spagna<\/em>, makar samo radi epohalne objave na dru\u0161tvenim mre\u017eama.<\/p>\n

Ipak, svesti Piazzu di Spagna<\/em> samo na fotografski studio skoro da bi bio zlo\u010din. Trg je nastao prije pet stolje\u0107a, a pet stolje\u0107a povijesti garantira jako puno pri\u010da, pokojeg osebujnog stanovnika i zna\u010dajan broj artefakata. Primjerice, zanimljivo je saznati na koji je to na\u010din trg povezan sa \u0160panjolskom ili istra\u017eiti za\u0161to je trg posebno zanimljiv pjesnicima iz svih krajeva svijeta.<\/p>\n

\u010cini mi se da sam uvodu posvetio sasvim dovoljno prostora i da mogu krenuti. Nakon \u0161alice (osrednjeg) rimskog kapu\u010dina i kra\u0107eg odmora na Piazzi Barberini<\/em> nastavljam ulicom Via del Tritone<\/em>, spu\u0161taju\u0107i se niz padinu Kvirinala. Via del Tritone<\/em> nastala je krajem 19. stolje\u0107a kao va\u017ena spojnica gradskih \u010detvrti Trevi<\/em> i Colonna<\/em>, a ime je dobila po Berninijevu tritonu sa fontane na Piazzi Barberini<\/em>. Kako se radi o prometnoj ulici novijeg datuma, prepuna je razli\u010ditih poslovnih zgrada, ali bez nekih zna\u010dajnih atrakcija.<\/p>\n

Na drugom raskri\u017eju skre\u0107em desno u ulicu Via dei Due Macelli<\/em>, a to je otprilike i neka lokacija na kojoj zavr\u0161ava Kvirinal i po\u010dinju tzv. Marsove poljane<\/em> (Campus Martius<\/em>), odnosno dio starog Rima koji ne le\u017ei na bre\u017euljcima. Tu su se u anti\u010dko doba odr\u017eavale vojne vje\u017ebe, a u prvom stolje\u0107u prije Krista zapo\u010dela je zna\u010dajna urbanizacija ovog podru\u010dja.<\/p>\n

U suprotnom smjeru od Via dei Due Macelli<\/em> po\u010dinje Via del Traforo<\/em> \u2013 ulica u kojoj se nalazi ulaz u tunel (traforo<\/em>) ispod Kvirinala. Tunel je sagra\u0111en 1902. godine, duga\u010dak je 350 metara i za to vrijeme se radi o zna\u010dajnom in\u017eenjerskom dostignu\u0107u. Iskapanjem tunela otkriveni su brojni arheolo\u0161ki artefakti, a nazvan je prema talijanskom kralju Umbertu I.<\/em>, ubijenom u atentatu 1900. godine. Ne mogu re\u0107i da me pretjerano fasciniraju tuneli, no portal ovog tunela ima neku posebnu estetiku.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Tunel ispod Kvirinala<\/figcaption><\/figure>\n

Uvijek mi je zanimljivo saznati etimologiju naziva neke ulice kroz koju prolazim, ali u slu\u010daju ulice Via dei Due Macelli<\/em> bilo je bolje ostati u neznanju. Naime, talijanska rije\u010d macelli<\/em> doslovno se prevodi kao klaonica ili mesnica. Ispada da je ulica nekad bila poznata po prodaju svje\u017eeg mesa, a ime je dobila po dvjema klaonicama koje su se tu nalazile. Na sre\u0107u, novija povijest ulice ipak nema tako morbidan karakter.<\/p>\n

Na po\u010detku ulice prolazim uz Palazzo Chauvet<\/em> gdje je krajem 19. stolje\u0107a po\u010dela djelovati redakcija \u010dasopisa Cronaca Bizantina<\/em>. \u010casopis je bio aktivan svega nekoliko godina, ali je imao zna\u010dajan utjecaj na dru\u0161tvo i privla\u010dio je najve\u0107e intelektualce toga doba. Palazzo Chauvet<\/em> nosi ime Costanza Chauveta<\/em>, rimskog novinara s prijelaza iz 19. u 20. stolje\u0107e. Chauvet<\/em> je djelovao kroz svoje vlastite novine Il Popolo Romano<\/em>, \u010dija je redakcija tako\u0111er bila smje\u0161tena u ovoj pala\u010di. Vrlo je rano uo\u010dio i ukrotio mo\u0107 medija, stvoriv\u0161i tako sebi enormnu korist, a politi\u010dkoj vrhu\u0161ki dao je kvalitetan alat za oblikovanje javnog mijenja, ipak samo ograni\u010dena roka trajanja \u2013 1922. godine Il Popolo Romano<\/em> prestaje izlaziti.<\/p>\n

Pala\u010da Chauvet<\/em> zanimljiva je i sa stanovi\u0161ta povijesti arhitekture, kao jedna od prvih zgrada temeljena na racionalizmu kao arhitektonskom stilu. Prisjetimo se da je osnovna premisa racionalizma funkcionalnost, odnosno estetska komponenta racionalizma uvijek u pozadini ima i neku prakti\u010dnu funkciju. Racionalizam se \u010desto prepoznaje po strogim pravokutnim formama i promi\u0161ljenom dizajnu.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Palazzo Chauvet<\/figcaption><\/figure>\n

Na prvom raskri\u017eju s lijeve strane u ulici Via di Capo le Case<\/em> vide se kupola i zvonik bazilike Sant’Andrea delle Fratte<\/em>. Sagra\u0111ena je u 12. stolje\u0107u na mjestu koje je tada bilo sami rub grada po \u010demu je i dobila ime (fratte<\/em> bi u prijevodu bi bile nekultivirane \u0161ume, odnosno \u0161ikare). Pro\u010delje iz 19. stolje\u0107a je neoklasicisti\u010dko i meni daje prili\u010dno neugledan dojam koji itekako mo\u017ee zavarati. Naime, \u010dim se u\u0111e u crkvu biti \u0107e jasno da se radi o bogatoj baroknoj unutra\u0161njosti vrijednoj razgleda. Umjetni\u010dka bitka Borrominija i Berninija prisutna je i ovdje \u2013 Borromini je vodio njenu baroknu obnovu, a najpoznatije skulpture u crkvi stvorio je Bernini. Radi se o dvije monumentalne skulpture an\u0111ela koje su prvotno bile namijenjene dekoriranju mosta, no papa Clement IX.<\/em> smatrao ih je prevrijednima za tu namjenu i smjestio ih je u baziliku.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Berninijev an\u0111eo u crkvi Sant’Andrea delle Fratte<\/em><\/figcaption><\/figure>\n

Iako se na prvu mo\u017ee previdjeti, svakako treba obratiti pa\u017enju na Borrominijev zvonik koji sa svojim an\u0111eoskim karijatidama i drugim dekorativnim elementima na najbolji na\u010din ilustrira koliko je tanka granica izme\u0111u barokne arhitekture i skulpture.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Borrominijev zvonik na crkvi Sant’Andrea delle Fratte<\/em><\/figcaption><\/figure>\n

Bazilika Sant’Andrea delle Fratte<\/em> u 19. stolje\u0107u bila je mjesto marijanskog ukazanja zbog \u010dega se naziva i sveti\u0161tem Madone del Miracolo<\/em>. Bazilika ima status titularne crkve, a njom upravljaju pripadnici reda Sv. Franje Paolskog \u2013 Najmanja bra\u0107a ili Minimi, poznati\u00a0 po neprestanom postu i stalnim odricanjima.<\/p>\n

Vra\u0107am se u Via dei Due Macelli<\/em> i nakon nekih dvjestotinjak metara dolazim do zgrade kazali\u0161ta Salone Margherita<\/em>. Otvoreno je 1887. godine, a nazvano prema napuljskom kazali\u0161tu koje je po uzoru na pari\u0161ki Moulin Rouge<\/em> po\u010delo djelovati nekoliko godina ranije i postalo poznato diljem Europe. Bilo je logi\u010dno o\u010dekivati da \u0107e takva reputacija biti vjetar u le\u0111a i rimskoj verziji, a nije mogla \u0161koditi ni \u010dinjenica da se tada\u0161nja talijanska kraljica zvala Margherita. Upravo se to dogodilo i Salone Margherita<\/em> postaje najluksuznije kazali\u0161te u gradu. Smatra se da je ovo kazali\u0161te umjetni\u010dki oblikovalo rimski belle \u00e9poque<\/em>, a svoj je zvjezdani status odr\u017ealo sve do pedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a. U dana\u0161nje vrijeme vlasnici iznajmljuju prostor, ali Salone Margherita<\/em> vi\u0161e nema svoj vlastiti umjetni\u010dki program.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Salone Margherita<\/em><\/figcaption><\/figure>\n

Ako si \u017eelimo uljep\u0161ati dan jednim dobrim sarkazmom dovoljno je pogledati na drugu stranu ulice. S jedne strane ulice je kazali\u0161te koje je svoju slavu steklo liberalnim pogledom na zabavu, na kabaretima, glazbenim predstavama, tulumima i sli\u010dnim aktivnostima koje su nespojive s moralnim na\u010delima Katoli\u010dke Crkve. S druge strane ulice nalazi se pala\u010da u ekstrateritorijalnom vlasni\u0161tvu Vatikana u kojoj se nalazi sjedi\u0161te Svete kongregacija za \u0161irenje vjere<\/em> (lat. Sacra congregatio de propaganda fide<\/em>). Na veliku sre\u0107u i jednih i drugih glavni ulaz u pala\u010du kongregacije ne nalazi se u Via dei Due Macelli<\/em>. Spomenimo samo da je ova kongregacija danas poznata pod novim nazivom Kongregacija za evangelizaciju naroda<\/em> (lat. Congregatio pro gentium evangelisatione<\/em>). Promjena naziva bila je nu\u017ena kako bi se izbjegle negativne konotacije koje se u dana\u0161nje vrijeme ve\u017eu uz rije\u010d propaganda<\/em> u ranijem nazivu.<\/p>\n

Sveta kongregacija za \u0161irenje vjere<\/em> jedno je od najmo\u0107nijih tijela unutar Katoli\u010dke Crkve, a o njenom utjecaju i va\u017enosti dovoljno govori podatak da se kardinal prefekt ove kongregacije \u010desto nazivao crvenim papom. Osnovana je po\u010detkom 17. stolje\u0107a, a tada je po\u010dela i gradnja ove monumentalne pala\u010de u kojoj se nalazi njeno sjedi\u0161te. Svakako je va\u017eno spomenuti da je tada\u0161nji papa Urban VIII.<\/em> potekao iz ove kongregacije. Imaju\u0107i na umu njegov izra\u017eeni nepotizam i snobovsko pona\u0161anje, mo\u017ee se pretpostaviti da je zna\u010dajnu pa\u017enju posvetio ure\u0111ivanju sjedi\u0161ta organizacije iz koje je potekao. Naravno, radove na pala\u010di povjerio je svojem omiljenom arhitektu \u2013 Berniniju.<\/p>\n

Pala\u010da kongregacije (Palazzo di Propaganda Fide<\/em>) zavr\u0161ena je sredinom 17. stolje\u0107a, me\u0111utim nije ju zavr\u0161io Bernini. Naime, nakon smrti pape Urbana VIII.<\/em> novi papa Inocent X<\/em>. \u017eelio se u potpunosti rije\u0161iti ostav\u0161tine svog prethodnika te tako zavr\u0161etak pala\u010de prepu\u0161ta Borrominiju, a Berninija skida s projekta. Treba se prisjetiti da je identi\u010dno poni\u017eenje prije dvadeset godina do\u017eivio Borromini, kada ga je papa Urban VIII.<\/em> skinuo s projekta zavr\u0161etka pala\u010de Barberini i posao prepustio Berniniju. Koliko je Borromini u\u017eivao u ovoj zamjeni uloga dovoljno govori anegdota da je na fasadi pala\u010de kongregacije me\u0111u dekoracije uklopio magare\u0107e u\u0161i, i to ba\u0161 na onoj strani pala\u010de koja je bila okrenuta prema susjednoj zgradi u kojoj je \u017eivio Bernini. Druga anegdota ka\u017ee da mu je Bernini \u017eestoko uzvratio modeliranjem falusa na fasadi svoje ku\u0107e.<\/p>\n

Borrominijevo pro\u010delje pala\u010de kongregacije smatra se jednim od vrhunaca barokne arhitekture, pri \u010demu se posebno isti\u010du mo\u0107ni pilastri te igra konveksnih i konkavnih elementima na fasadi. Jo\u0161 jedna anegdota ka\u017ee da je Borromini inspiraciju za pro\u010delje tra\u017eio u nadi da \u0107e se ku\u0107a njegova rivala morati sru\u0161iti kako bi se dobio prostor za u\u017eivanje u spektakularnom pro\u010delju. Na\u017ealost, sve to nije bilo dovoljno za smirivanje ko\u0161mara u Borrominijevu umu i on ubrzo suicidom zavr\u0161ava svoj \u017eivotni put, ne do\u010dekav\u0161i ni zavr\u0161etak izgradnje ove pala\u010de.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Palazzo di Propaganda Fide<\/em> \u2013 detalj Borrominijeve fasade<\/figcaption><\/figure>\n

Via dei Due Macelli<\/em> na svojem se kraju otvara prema dva trga, s lijeve strane po\u010dinje Piazza di Spagna<\/em>, a na desnoj je ne\u0161to manji trg Piazza Mignanelli<\/em>. Odmah s lijeve strane mo\u017ee se uo\u010diti jedna tipi\u010dna renesansna pala\u010da, relativno jednostavnog, ali lijepo odr\u017eavanog pro\u010delja i s ne\u0161to ve\u0107im brojem neoklasicisti\u010dkih dekorativnih elemenata. No jedan je detalj pro\u010delja na ovoj pala\u010di bitan, a taj je detalj heraldi\u010dke, a ne arhitektonske prirode. Iznad glavnog balkona mogu se vidjeti dva velika grba \u2013 s desne strane grb Vatikana, a s lijeve grb Kraljevine \u0160panjolske. Va\u017enost pala\u010de dodatno nagla\u0161ava i \u0161panjolska zastava izvje\u0161ena na balkonu. Ne treba puno razmi\u0161ljati da bi se zaklju\u010dilo kako se radi o zgradi veleposlanstva Kraljevine \u0160panjolske, ali ne u Italiji, ve\u0107 u Vatikanu. Ovo veleposlanstvo ima izrazit povijesni zna\u010daj budu\u0107i je po\u010delo djelovati jo\u0161 1480. godine te se smatra najstarijim veleposlanstvom u svijetu. Pala\u010du je veleposlanstvo po\u010delo koristiti sredinom 17. stolje\u0107a, a kako je prije toga pripadala obitelji Monaldeschi<\/em> poznata je pod nazivom Palazzo Monaldeschi<\/em>. Ovo nam govori da su \u0160panjolska i trg ispred pala\u010de Monaldeschi<\/em> povezani skoro pa \u010detiri stolje\u0107a, a ta je veza zape\u010da\u0107ena i u samom nazivu trga \u2013 Piazza di Spagna<\/em> (\u0160panjolski trg).<\/p>\n

\"\"<\/a>
Palazzo Monaldeschi<\/em> \u2013 \u0161panjolsko veleposlanstvo u Vatikanu<\/figcaption><\/figure>\n

Prostorom ispred \u0161panjolskog veleposlanstva dominira Stup bezgre\u0161nog za\u010de\u0107a (Colonna dell ‘Immacolata<\/em>) podignut 1857. godine kako bi se obilje\u017eilo progla\u0161avanje dogme da je Bla\u017eena Djevica Marija bezgre\u0161no za\u010deta. Lokacija spomenika nije slu\u010dajna, naime upravo su \u0161panjolski sve\u0107enici stolje\u0107ima zagovarali ovu dogmu te im je ovime na neki na\u010din odano priznanje. Skulptura koju je projektirao arhitekt Luigi Poletti <\/em>organizirana je u vi\u0161e dijelova. Na vrhu drevnog rimskog stupa postavljen je bron\u010dani kip Giuseppea Obicija<\/em>. Kip prikazuje Bla\u017eenu Djevicu Mariju s krunom od dvanaest zvijezda kako nogom gnje\u010di zmiju \u2013 simbol isto\u010dnog grijeha. U podno\u017eju stupa nalaze se kipovi \u010detiriju proroka koji su predvidjeli Marijino ro\u0111enje, a izme\u0111u njih su postavljena \u010detiri reljefa koji prikazuju doga\u0111aje iz Marijina \u017eivota i progla\u0161enje papinske dogme.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Colonna dell ‘Immacolata<\/em><\/figcaption><\/figure>\n

To\u010dno nasuprot \u0161panjolskog veleposlanstva nalazi se pala\u010da na \u010dijem se ulaznom portalu mo\u017ee u\u010diti logotip modnog branda Valentino i to ne bez razloga. Radi se o pala\u010di Mignanelli<\/em> u kojoj Valentino ima sjedi\u0161te, a po toj pala\u010di je i \u010ditav trg dobio ime. Valentino se 2015. godine pro\u0161irio i na susjednu zgradu, u staru poslovnicu American Expressa gdje je otvorena njihova najve\u0107a i najluksuznija prodavaonica. Valentino Garavani<\/em>, utemeljitelj modne ku\u0107e Valentino jako je vezan za pala\u010du Mignanelli<\/em> i \u010desto ju je izdvajao kao izvor inspiracije. Zanimljivo je da se 1986. godine vrlo glasno pobunio protiv otvaranja prvog rimskog McDonaldsa<\/em> u susjedstvu, tvrde\u0107i da ga miris brze hrane ometa u kreativnom radu, no u toj bici ipak nije izvojevao pobjedu.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Palazzo Gabrielli-Mignanelli<\/em> s Valentinovim znakom<\/figcaption><\/figure>\n

Ve\u0107 se ispred pala\u010de \u0161panjolskog veleposlanstva nazire jedan od za\u0161titnih znakova trga \u2013 Berninijeva Fontana della Barcaccia<\/em>. Prezime Bernini<\/em> u kontekstu skulpture i arhitekture obi\u010dno se povezuje s Gian Lorenzom Berninijem<\/em>, ali dizajn ove fontane pripada njegovu ocu Pietru<\/em>. Mla\u0111i Bernini sudjelovao je u zavr\u0161nim radovima na fontani, ali u manjem obimu. Fontana je zavr\u0161ena 1629. godine, a naru\u010dio ju je\u00a0 Berninijev nevjerniji klijent \u2013 papa Urban VIII.<\/em> Zbog toga se i na jednom dijelu fontane mogu vidjeti p\u010dele \u2013 heraldi\u010dki znakovi Urbana VIII.<\/em> Motiv \u010damca kod fontane nije pre\u010desta pojava, a legenda ka\u017ee da je ideja potekla od starog \u010damca kojeg je tridesetak godina prije na trg donijela poplava Tibera. Kako je Bernini trebao rije\u0161iti problem niskog pritiska vode, ova fontana nije samo kiparski ve\u0107 i in\u017eenjerski poduhvat. Taj je problem rije\u0161en postavljanjem fontane ispod razine ceste.<\/p>\n

Zasi\u0107eni rasko\u0161nim kiparskim bravurama po fontanama na ve\u0107ini rimskih trgovima, turisti vrlo \u010desto budu zavedeni njenom jednostavno\u0161\u0107u i ne uspijevaju uo\u010diti estetsku vrijednost. Tako se \u010desto na turisti\u010dkim forumima ova fontana opisuje kao ru\u017ena, s \u010dime se osobno ne bih slo\u017eio. Svakako treba uzeti u obzir da je fontana u doba svojeg nastanka prije svega trebala biti funkcionalna, a tek onda lijepa. A kad ka\u017eemo funkcionalna, mislimo na uzimanje vode za potrebe ku\u0107anstva. Jednostavnost oblika barke svakako ispunjava taj cilj.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Fontana della Barcaccia<\/em><\/figcaption><\/figure>\n

Fontana je u zadnjih dvadesetak godina nekoliko puta zna\u010dajnije o\u0161te\u0107ena huliganskim ispadima pijanih turista. Ti nemili doga\u0111aji rezultirali su odlukom gradskih vlasti kojom se zabranjuje kupanje u fontanama, ali i sjedenje na rubovima fontana te konzumacija hrane i pi\u0107a u njihovoj blizini. Kazne za prekr\u0161itelje nisu male, a gradska policija izrazito predano kontrolira pridr\u017eavanje ove zabrane, u \u0161to sam se i sam uvjerio. Ve\u0107 pri pretjeranom pribli\u017eavanju fontani \u010dut \u0107e se zvi\u017edaljka, a zanemarivanje iste rezultira ekspresnom kaznom, a ponekad i uhi\u0107enjem bez pretjerane diskusije. O tome je li ta odluka gradske vlasti uni\u0161tila du\u0161u Rima dalo bi se diskutirati, ali je \u010dinjenica da turisti ponekad imaju stvarno suludo kreativne ideje, vrlo \u010desto bez imalo pijeteta prema gradu doma\u0107inu, njegovoj povijesti i utjecaju te povijesti na stil \u017eivota koji danas imamo.<\/p>\n

Na putu izme\u0111u zgrade veleposlanstva i Fontane della Barcaccia<\/em> na ku\u0107nom broju 31 nalazi se muzej posve\u0107en Giorgiu de Chiricu<\/em>. Giorgio de Chirico<\/em> talijanski je slikar gr\u010dkog podrijetla, poznat po izrazitom utjecaju na umjetnost nadrealizma u cjelini. U ovoj je ku\u0107i proveo trideset zadnjih godina \u017eivota, a 1998. godine tu je otvoren muzej posve\u0107en njegovu \u017eivotu i radu. Muzej je zanimljiv i po tome \u0161to osim Chiricova<\/em> umjetni\u010dkog opusa prikazuje i stil stanovanja pedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Prostorija u muzeju Giorgia de Chirica<\/em><\/figcaption><\/figure>\n

Piazza di Spagna<\/em> u 17. stolje\u0107u zavr\u0161avala je upravo negdje oko podru\u010dja Fontane della Barcaccia<\/em> i tu je po\u010dinjao prostor drugog trga koji se tada zvao Piazza di Francia<\/em>. Ve\u0107 samo ime tog drugog trga sugerira da se radi o lokaciji koja je na neki na\u010din povezana s Francuskom. Veza postoji, no nije toliko egzaktna kao ona izme\u0111u \u0160panjolske i Piazze di Spagna<\/em>. Pri\u010da po\u010dinje po\u010detkom 16. stolje\u0107a kada francuski kralj Luj XII.<\/em> naru\u010duje izgradnju crkve Trinit\u00e0 dei Monti<\/em> kako bi obilje\u017eio pobjedu u bitci oko suvereniteta nad Napuljem. Za lokaciju je odabran upravo prostor iznad podru\u010dja koje je kasnije postalo Piazza di Francia<\/em>. Crkva je zavr\u0161ena 1585. godine, a francuski kraljevi bili su njeni patroni idu\u0107a dva stolje\u0107a. Upravo je ta prisutnost \u201efrancuske\u201c crkve sve vi\u0161e po\u010dela privla\u010diti zajednicu Francuza koji naseljavaju okolna podru\u010dja i ovaj se dio grada sve \u010de\u0161\u0107e prepoznaje kao svojevrsna francuska \u010detvrt. To obja\u0161njava naziv Piazza di Francia<\/em>.<\/p>\n

Francuski do\u0161ljaci uglavnom su otvarali kr\u010dme, te se krajem 17. stolje\u0107a podru\u010dje oko Piazze di Francia<\/em> sve vi\u0161e po\u010delo povezivati s aktivnostima koje nisu ba\u0161 u suglasju s propisanim normama pona\u0161anja dr\u017eave kojom upravlja poglavar Katoli\u010dke Crkve. Nije poznato jesu li se razli\u010diti pape anga\u017eirali oko preodgoja Francuza \u0161to se njima nije jako dopadalo ili se zbog naru\u0161enih diplomatskih odnosa Francuzi vi\u0161e nisu osje\u0107ali toliko dobrodo\u0161li u Rimu, ali je poznato da Francuza pri kraju 18. stolje\u0107a na podru\u010dju Piazze di Francia<\/em> gotovo da vi\u0161e nije ni bilo. Tako se nitko nije puno osvrtao kada su \u0160panjolci \u201easimilirali\u201c Piazzu di Franca<\/em> te od 19. stolje\u0107a prostor koji su dijelili Piazza di Francia<\/em> i Piazza di Spagna<\/em> ostaje poznat samo kao Piazza di Spagna<\/em>.<\/p>\n

Kako je crkva Sv. Trojstva (Chiesa della Santissima Trinit\u00e0 dei Monti<\/em>) odigrala zna\u010dajnu ulogu u formiranju ovog dijela grada svakako joj treba posvetiti malo prostora. Naru\u010dio ju je francuski kralj koji je preferirao estetiku gotike te je ovo jedna od rijetkih srednjovjekovnih crkava u Rimu kod koje renesansa i barok nisu dominantni stilovi. Od umjetni\u010dkih djela u unutra\u0161njosti crkve Sv. Trojstva posebno se isti\u010de serija fresaka Danielea da Volterre<\/em>, Michelangelova<\/em> u\u010denika.<\/p>\n

Mnogi \u0107e re\u0107i da je Francuska u temeljima ove crkve i pritom ne\u0107e misliti na nikakvo preneseno zna\u010denje. Naime, na izri\u010ditu \u017eelju kralja Luja XII.<\/em> sagra\u0111ena je kamenjem iz francuskog grada Narbone, a sat na jednom od zvonika prikazuje vrijeme u Parizu. U kontekstu toga bitno je re\u0107i da je crkva Sv. Trojstva titularna crkva i to francuskih kardinala. Ipak postoji jedno razdoblje u povijesti u kojem je crkve i Francuske bio daleko od idili\u010dnog. Nakon \u0161to su 1798. godine francuski revolucionari okupirali Rim, crkvu su pretvorili u izlo\u017ebeni prostor, a pripadni samostan u umjetni\u010dku koloniju. Nakon povratka Rima pod papinsku vlast, umjetnici su delo\u017eirani, a crkvi i samostanu vra\u0107a se stara namjena.<\/p>\n

Svakako treba spomenuti i obelisk postavljen ispred crkve 1789. godine \u010dime je dodatno nagla\u0161ena simetrija zvonika. Radi se o obelisku od crvenog granita koji nije donesen iz Egipta, ve\u0107 je isklesan u Rimu. Bio je podignut u starim Salustovim<\/em> vrtovima u sjeveroisto\u010dnom dijelu Rima, odakle je prenesen na ovu lokaciju. Zbog svoje originalne lokacije \u010desto se naziva Salutskm obeliskom (Obelisco Sallustiano<\/em>).<\/p>\n

\"\"<\/a>
Crkva Trinit\u00e0 dei Monti<\/em> i Obelisco Sallustiano<\/em><\/figcaption><\/figure>\n

Kona\u010dno dolazimo do zvjezdane atrakcije trga \u2013 \u0160panjolskih stuba ili Stepenica do crkve Sv. Trojstva (La Scalinata di Trinit\u00e0 dei Monti<\/em>), \u0161to je njihov slu\u017ebeni status. Ve\u0107 po\u010detkom 19. stolje\u0107a stepenice su prepoznali umjetnici svih profila i na njima se rado okupljaju. Globalnu slavu su dobile kada su na njima princeza Ann<\/em> (Audrey Hepburn<\/em>)\u00a0i novinar Joe Bradley<\/em> (Gregory Peck<\/em>)\u00a0zapo\u010deli svoju popodnevnu romansu u ve\u0107 spomenutom filmskom klasiku Praznik u Rimu<\/em>. Nakon ovog filma \u0160panjolske stube po\u010dele su se ubrajati me\u0111u najromanti\u010dnija mjesta svijeta. Pojavile su se ove stepenice u jo\u0161 nekoliko zna\u010dajnih filmskih ostvarenja, primjerice u filmu Talentirani gospodin Ripley<\/em> iz 1999. ili pak filmu Jedi, moli, voli<\/em> iz 2010. Spomenimo da i pjesma Boba Dylana, When I Paint My Masterpiece<\/em> govori o \u0160panjolskim stubama. Novu popularnost stekle su razvitkom dru\u0161tvenih mre\u017ea, posebice Instagrama. Tako se story sa \u0160panjolskih stuba vinuo u vode\u0107e suvenire Rima, po mogu\u0107nosti s nekim filmskim detaljem kao \u0161to je kuglica sladoleda u kojem je u\u017eivala princeza Ann spu\u0161taju\u0107i se niz stepenice. Stepenice su posebno fotogeni\u010dne od sredine travnja do sredine svibnja kada se ukra\u0161avaju ru\u017ei\u010dastim azilejama.<\/p>\n

Potreba za stepenicama koje spajaju crkvu sv. Trojstva i tada\u0161nju Piazzu di Francia<\/em> nastala je vrlo brzo nakon izgradnje same crkve. Naime crkvu i trg spajala je samo jedna neprakti\u010dna i izrazito strma zemljana cesta, a veliki broj stanovnika trga gravitirao je crkvi. Njihova se izgradanja \u010desto spominjala i u kontekstu obilje\u017eavanja mirnih razdoblja u turbulentnim odnosima Francuske i \u0160panjolske, u smislu da bi spajanje \u0161panjolskog veleposlanstva u podno\u017eju s francuskom crkvom na vrhu stepenica simboliziralo njihovu povezanost. Na kraju je njihovu izgradnju financirao samostan uz crkvu sv. Trojstva, ve\u0107im dijelom iz ostav\u0161tine jednog francuskog diplomata. Motivi redovnika bili su \u010disto prakti\u010dni i orijentirani na povezivanje samostana sa cestama u podno\u017eju koje vode do Tibera i Vatikana.<\/p>\n

Kako se radilo o francuskom financiranju izgradnje na prostoru Rima projekt su kontrolirali papa Aleksandar VII.<\/em> i francuski kralj Luj XIV.<\/em>, a oni se nikako nisu uspijevali dogovoriti oko dizajna. Navodno je kamen smutnje bio bizaran zahtjev francuskog kralja koji je zahtijevao da se na sredinu stepenica postavi njegov zlatni kip. No prisjetimo li se rasko\u0161i Versaillesa<\/em>, potpuno je jasno da taj zahtjev Luju XIV.<\/em> nije djelovao niti poseban, niti problemati\u010dan. Smr\u0107u Luja XIV.<\/em> 1715. godine problem zlatnog kipa nestaje, no Francuska tada upada u malu krizu vlasti i trebalo je pri\u010dekati nekoliko godina kako bi izgradnja stepenica ponovno postala aktualna. Kona\u010dno su izgra\u0111ene 1726. godine i to prema projektu do tada gotovo anonimnog rimskog arhitekta Francesca de Sanctisa<\/em>. U sr\u017ei de Sanctisova<\/em> arhitektonskog koncepta bilo je do tada jo\u0161 nepoznato igranje sa konvencijama terasastih vrtnih stepenica. Dobro je istaknuti da se \u0160panjolske stube sastoje od oko 135 stepenica o \u010demu trebaju voditi ljudi lo\u0161ije tjelesne kondicije.<\/p>\n

\"\"<\/a>
\u0160panjolske stube<\/figcaption><\/figure>\n

Zanimljivo je spomenuti da je de Sanctisov<\/em> projekt pobijedio na javnom natje\u010daju, \u0161to je za Rim toga vremena bila \u010desta praksa. Natje\u010daju su na umjetnike djelovali motiviraju\u0107e, a \u010desto bi iznjedrili i ponekog anonimnog genija, \u0161to je ovdje bio slu\u010daj. No za samog de Sanctisa<\/em> ovo je s jedne strane projekt koji mu je osigurao vje\u010dnu slavu, ali s druge strane i projekt koji ga je uni\u0161tio. Naime, 1728. dio stepenica se uru\u0161io, uglavnom zbog gre\u0161ke zidara, ali je sva krivica pala na de Sanctisa<\/em>. Optu\u017een je za nemar i \u00a0morao je osigurati popravak. Me\u0111utim puno mu je gora stvar bio negativni publicitet koji mu je doslovno uni\u0161tio karijeru, a svega tri godine nakon tog skandala umire sa samo 52 godine.<\/p>\n

Va\u017eno je istaknuti da zabrane koje vrijede za fontanu u podno\u017eju vrijede i za stepenice, pa osim zabrane konzumacije jela i pi\u0107a, od 2019. nije dozvoljeno ni sjedenje na stepenicama \u0161to je bila omiljena turisti\u010dka aktivnost. Drugim rije\u010dima, klasi\u010dni fotografski motivi zagrljenih parova koji se odmaraju na stepenicama ili pak spu\u0161tanje stepenicama sa sladoledom u ruci prelaze u sferu zabranjenog gro\u017e\u0111a. S druge strane, ako se prisjetim svojeg prvog posjeta Rimu pred desetak godina, dan nakon novogodi\u0161njeg slavlja i prizora \u0160panjolskih stupa po kojima je bilo gotovo nemogu\u0107e hodati koliko su bile ljepljive od enormne koli\u010dine izlivenog pi\u0107a i tjelesnih izlu\u010devina, moram re\u0107i da ta pravila u potpunosti podr\u017eavam. No bilo je tu i ekstremnijih problema. Primjerice, poznata su dva slu\u010daja kada su se pripiti voza\u010di provezli stepenicama u svojim automobilima i time ih zna\u010dajno o\u0161tetili.<\/p>\n

Pogledamo li prema stepenicama mo\u017eemo uo\u010diti da ih okru\u017euju dvije gotovo identi\u010dne zgrade. Zgrade nisu ne\u0161to posebno arhitektonski zanimljive, no obje su odigrale odre\u0111enu ulogu u dru\u0161tvenom \u017eivotu Rima i obje su povezane s britanskom kulturom. Tako je u zgradi s desne strane umro poznati engleski pjesnik John Keats<\/em> i u njoj je danas smje\u0161ten njegov memorijalni muzej. John Keats<\/em> bio je jedan od najzna\u010dajnijih pjesnika engleskog romantizma. Iako je \u017eivio svega 26 godina opus mu je relativno opse\u017ean, a njegova je lirika sna\u017eno utjecala na brojne, pa \u010dak i suvremene engleske pjesnike. Umro je od tuberkuloze 23. velja\u010de 1821. u ovoj ku\u0107i u kojoj je proveo zadnju godinu \u017eivota. Mnogi pjesnici 19. stolje\u0107a u tra\u017eenju inspiracije posje\u0107ivali su obitelj koja je kasnije tu \u017eivjela. To je potaklo skupinu pjesnika na osnivanje memorijalnog dru\u0161tva s namjerom kupovine nekada\u0161njeg Keatsovog<\/em> stana i ure\u0111ivanja muzeja. Uspjeli su skupiti sredstva i 1906. kupiti ku\u0107u te u njoj tri godine kasnije otvoriti muzej.<\/p>\n

Uz Keatsa<\/em> vode\u0107a je pjesni\u010dka figura engleskog romantizma bio i Percy Bysshe Shelley<\/em> koji se utopio na talijanskoj obali, svega jednu godinu nakon smrti Johna Keatsa<\/em>. Duboko potresen Keatsovom<\/em> smr\u0107u Shelley<\/em> je napisao elegiju Adonais<\/em>, a prema nekim teorijama Keatsov<\/em> odlazak zna\u010dajno je utjecao i na Shelleyevu<\/em> preranu smrt. Zbog te njihove povezanosti muzej je posve\u0107en liku i djelu obaju pjesnika, a na neki na\u010din to je i muzej engleske knji\u017eevnosti romantizma na koju je Italija imala velik utjecaj. Muzej obiluje artefaktima iz \u017eivota pjesnika, premda od rimskog razdoblja Johna Keatsa<\/em> nije ostalo prakti\u010dki ni\u0161ta. Naime, kako je umro od tuberkuloze sve iz njegova stana se prema tada\u0161njim zakonima o za\u0161titi zdravlja moralo spaliti.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Memorijalni muzej Keatsa<\/em> i Shelleya<\/em><\/figcaption><\/figure>\n

Ispri\u010dajmo sada pri\u010du i o zgradi s lijeve strane stepenica. 1893. godine u Rim su do\u0161le dvije mlade poduzetne Engleskinje i uo\u010dile da Rim nema osnovni element engleske kulture \u2013 \u010dajanu. U tome su prepoznale poslovnu priliku, ulo\u017eile svu svoju u\u0161te\u0111evinu te u Via dei Due Macelli<\/em> otvorile prvu rimsku \u010dajanu i nazvale je The Babingtons<\/em>, prema prezimenu jedne od njih. Kako je Rim bio nezaobilazna destinacija Grand Toura<\/em>, obveznog putovanja Europom mlade engleske aristokracije koja je \u017eudjela za dobrom \u0161alicom \u010daja \u2013 lokal je po\u010deo poslovati izvan svih o\u010dekivanja. Godinu danas kasnije sele se u novi prostor pokraj \u0160panjolskih stuba u kojem se \u010dajana i danas nalazi. Pedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a Babingtons<\/em> su prepoznale brojne filmske zvijezde \u0161to ga je vinulo me\u0111u vode\u0107e rimske lokale. Va\u017eno je istaknuti da je Babingtons<\/em> i danas obiteljski posao potomaka njegovih osniva\u010dica.<\/p>\n

Specifi\u010dnost Babingtonsa<\/em> je iznimna kvaliteta hrane i usluge te vjernost tradicionalnim engleskim receptima u njihovom izvornom obliku. Na\u017ealost, sve se to reflektira na cijene koje zaista odgovaraju nov\u010danicima engleske aristokracije. U prva dva posjeta Rimu nisam imao ni izbliza dovoljan bud\u017eet za Babingtons<\/em>, u tre\u0107em posjetu nisu imali slobodnih mjesta, a u \u010detvrtom se njihovo radno vrijeme nije moglo uklopiti u moj itinerer. Iskreno se nadam se da \u0107u pri sljede\u0107em posjetu Rimu kona\u010dno uspjeti doru\u010dkovati u Babingtonsu<\/em> \u2013 slika njihovih jaja Benedict<\/em> koja sam vidio kada sam tra\u017eio slobodan stol \u010dvrsto mi se urezala u pam\u0107enje.<\/p>\n

\"\"<\/a>
The Babingtons<\/em><\/figcaption><\/figure>\n

Ve\u0107 smo rekli da je Piazza di Spagna<\/em> bila magnet za umjetnike svih profila, a \u010desto su se umjetni\u010dka dru\u017eenja odvijala u salonima pala\u010da koje okru\u017euju trg. Jedna od poznatijih pala\u010da po umjetni\u010dkim dru\u017eenjima bila je Palazzo Pierret<\/em> koja se nalazi odmah uz Babingtons<\/em>. Pala\u010da je sagra\u0111ena u 16. stolje\u0107u, a obitelj Pierret<\/em> je kupuje u 19. stolje\u0107u i temeljito je obnavlja inspirirana neoklasicizmom. \u010clanovi obitelji Pierret<\/em> i danas su vlasnici pala\u010de, a u njoj su nedavno otvorili ekskluzivni apartmanski hotel dok prizemlje iznajmljuju kao poslovne prostore. Na fasadi je jo\u0161 uvijek vidljiv stari znak Ernesta Pierreta<\/em>.<\/p>\n

Sljede\u0107a je po redu zgrada u kojoj se danas nalazi prodavaonica modnog branda Versace<\/em>. Zgrada je inicijalno sagra\u0111ena u 16. stolje\u0107u, a u 19. se stolje\u0107u koristila kao hotel pod imenom H\u00f4tel de Londres<\/em> (Hotel London). Hotel je bio prili\u010dno poznat i znao je ugo\u0161\u0107avati goste plave krvi, a spomenuo ga je i knji\u017eevnik Alexandre Dumas<\/em> u svom djelu Grof Monte Cristo<\/em>. Hotel prestaje s radom 1931. godine, a zgrada po\u010dinje mijenjati vlasnike i parcijalno se iznajmljivati.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Pogled na Palazzo Pierret<\/em> i stari Hotel London<\/em><\/figcaption><\/figure>\n

Kao matemati\u010daru mi je nemogu\u0107e ne uo\u010diti da Piazza di Spagna<\/em> ima oblik gotovo savr\u0161ena pravokutnog trokuta. Do sada smo opisali najzanimljiviji dio na kojem se nalaze stepenice, a to bi bila du\u017ea kateta tog trokuta. Kra\u0107a kateta nije ne\u0161to posebno zanimljiva, tu se nalazi nekoliko obnovljenih zgrada s razli\u010ditim prodavaonicama u prizemlju te apartmanima i sobama za iznajmljivanje na vi\u0161im katovima. Sli\u010dna je pri\u010da i sa hipotenuzom trokuta. Tu se tako\u0111er nalazi niz preure\u0111enih pala\u010da, a na nekima od njih su memorijalne plo\u010de koje podsje\u0107aju na biv\u0161e stanare, uglavnom rimske umjetnike. Ova strana trga biti \u0107e zanimljiva ljubiteljima pr\u00eat-\u00e0-porter<\/em> kolekcija najpoznatijih svjetskih brandova. Primjerice, na ovoj strani trga svoje prodavaonice imaju modne ku\u0107e Dolce & Gabbana<\/em> i Chanel<\/em>. Svakako treba spomenuti da su te trgovine atrakcije same za sebe, neovisno o tome jesmo li ljubitelji mode ili ne. Sve su te modne ku\u0107e jako puno ulo\u017eile u ure\u0111enje ovih reprezentativnih prostora i svaki je malo remek djelo suvremenog dizajna interijera.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Prostor trgovine modne ku\u0107e Dolce & Gabbana<\/em><\/figcaption><\/figure>\n

Do sada smo ve\u0107 spomenuli nekoliko najpoznatijih modnih ku\u0107a s trgovinama na \u0160panjolskom trgu \u0161to govori o popularnosti ove lokacije u modnom miljeu. No vrhunskih modnih brandova ima podosta i nisu se svi mogli smjestiti na trg. Luksuzne trgovine po\u010dele su se stoga prelijevati u okolne ulice u \u010demu prednja\u010di Via Condotti<\/em> kojom \u0107u nastaviti \u0161etnju.<\/p>\n

Via Condotti<\/em> se otvara trgovinama Diora<\/em> i Prade<\/em>, a samo do prvog raskri\u017eja su tu jo\u0161 Gucci<\/em>, Bvulgari<\/em> i Cartier<\/em>. Slijedi Louis Vuitton<\/em> te ostala plejada svjetski poznatih modnih brandova. Tolika koncentracija vrhunskog dizajna jam\u010di nevjerojatan vizualni do\u017eivljaj u izlozima ulice. Na\u017ealost, \u010dim se pribli\u017eimo izlozima i pogledamo cijene odu\u0161evljenje u momentu splasne. Mo\u017eda to i je razlog zbog kojeg najluksuzniji brandovi uop\u0107e ne stavljaju cijene u izloge.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Izlog trgovine modne ku\u0107e Louis Vuitton<\/em><\/figcaption><\/figure>\n

Via Condotti<\/em> po\u010dela se razvijati 1570. godine nakon obnove anti\u010dkog akvadukta Aqua Virgo<\/em> koji vodom napaja najpoznatiju rimsku, ali i svjetsku fontanu – Fontanu di Trevi<\/em>. Cijevi koje vode vodu do fontane smje\u0161tene su upravo ispod ove ulice, a po tom cjevovodu (tal. condutture<\/em>) je i dobila ime. Ulica je okru\u017eena pala\u010dama koje su uglavnom nastale u doba renesanse ili baroka, a u prakti\u010dki svakom prizemnom prostoru smje\u0161tena je neka ekskluzivna trgovina. Sve su fasade na neki na\u010din zanimljive, ali ve\u0107 sam pro\u0161ao uz toliko pala\u010da da je do\u0161lo do malog zasi\u0107enja te arhitektonske specifi\u010dnosti gotovo da vi\u0161e i ne primje\u0107ujem. Ipak, nekoliko stolje\u0107a povijesti ulice garantira barem poneku anegdotu ili neku spomena vrijednu povijesnu pri\u010du.<\/p>\n

Odmah pri po\u010detku ulice nalazi se mjesto kraj kojeg se svakako treba zaustaviti, a to je kavana Caffe Greco<\/em>. Radi se o jednoj od najstarijih kavana u Italiji koja je na ovoj istoj lokaciji otvorena 1760. godine. Ime je dobila po nacionalnosti njena prva vlasnika. O samom mjestu dovoljno govore samo neka imena s popisa gostiju: Goethe<\/em>, Byron<\/em>, Keats<\/em>, Andersen<\/em>, \u2026 O\u010dito se radi o mjestu koje stolje\u0107ima privla\u010di umjetnike iz \u010ditave Europe. Upravo su ti slavni gosti i zaslu\u017eni za dana\u0161nju popularnost kavane, no danas su njeni gosti uglavnom turisti koji je \u010desto, unato\u010d neospornoj kvaliteti, napu\u0161taju frapirani cijenama usporedivima sa susjednim buticima.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Caffe Greco<\/em><\/figcaption><\/figure>\n

Na pala\u010di na ku\u0107nom broju 68 izvje\u0161ena je strana zastava \u0161to odmah pokazuje da se radi o veleposlanstvu neke dr\u017eave. Kako nisam prepoznao zastavu i\u0161ao sam pogledati o kojoj se dr\u017eavi radi i saznao da se radi o Malte\u0161kom redu<\/em> \u2013 dr\u017eavi bez teritorija, \u0161to je koncept za koji prvi puta \u010dujem. Malte\u0161ki red<\/em> ima sve pravne osobnosti dr\u017eave i diplomatske odnose s vi\u0161e od 100 dr\u017eava svijeta, a aktivno je uklju\u010den u rad humanitarnih organizacija na globalnoj razini. Ispada da je ova pala\u010da, koja se i naziva Palazzo Malta<\/em>, prakti\u010dki jedini teritorij Malte\u0161kog reda<\/em>. Prostor pala\u010de u skladu s diplomatskim odnosima Malte\u0161kog reda<\/em> i Italije nije pod jurisdikcijom talijanskih zakona.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Palazzo Malta<\/em><\/figcaption><\/figure>\n

Nasuprot Palazzo Malta<\/em> nalazi pala\u010da obitelji N\u00fa\u00f1ez-Torlonia<\/em> u kojoj je po\u010detkom 19. stolje\u0107a \u017eivjela majka Napoleona Bonapartea<\/em>. Zanimljiv je i podatak da je ova pala\u010da do 2002. godine bila aktivna plemi\u0107ka pala\u010da i u njoj je \u017eivjela \u0161panjolska princeza Beatriz<\/em>, udana u obitelj Torlonia<\/em> \u0161to obja\u0161njava naziv pala\u010de. Nakon princezine smrti pala\u010du je zadesila sudbina susjednih prostora, tj. prodana je i razdijeljena u niz apartmana za iznajmljivanje. Jasno je da tro\u0161kovi odr\u017eavanja jedne gradske pala\u010de moraju biti enormni, pa nimalo ne \u010dudi poslovna prenamjena ve\u0107ine pala\u010da u ovom dijelu grada.<\/p>\n

Na kraju ulice Via Condotti<\/em> nalazi se i jedna crkva i odmah mi je na pamet pala njena strate\u0161ka pozicija. Ako se netko od obi\u010dnih turista malo zaigra i ne\u0161to kupi u Via Condotti<\/em>, jedino mu crkva mo\u017ee pomo\u0107i u spasu od bankrota. Naravno, u 18. stolje\u0107u kada je crkva sagra\u0111ena Via Condotti<\/em> bila je jedna sasvim obi\u010dna ulica i izgradnja crkve nema nikakve veze s grijesima \u0161opingholi\u010dara. U ovom dijelu Rima puno je toga povezano sa \u0160panjolskom, pa tako i ova crkva. Radi se o \u0161panjolskoj crkvi Sv. Trojstva (Chiesa Santissima Trinit\u00e0 degli Spagnoli<\/em>) koju su osnovali trinitarci<\/em> \u2013 red posve\u0107en Sv. Trojstvu. Od svojeg je nastanka pod protektoratom \u0161panjolske krune, a stilski je tipi\u010dna barokna crkva elipti\u010dne unutra\u0161njosti sa sedam kapela i izrazito konkavnog pro\u010delja. Za razliku od ve\u0107ine rimskih crkava \u010diji su arhitekti Talijani, dizajnirao ju je portugalski arhitekt Emanuele Rodriguez dos Santos<\/em>.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Pro\u010delje crkve Santissima Trinit\u00e0 degli Spagnoli<\/em><\/figcaption><\/figure>\n

Via dei Condotti<\/em> zavr\u0161ava na trgu Largo Carlo Godoni<\/em>, nazvanom prema poznatom talijanskom dramati\u010daru koji je svojevremeno boravio u zgradi pokraj \u0161panjolske crkve sv. Trojstva. Ono \u0161to odmah upada u o\u010di definitivno je novogodi\u0161nja dekoracija trga, odnosno zgrade u kojoj je smje\u0161tena trgovina modne ku\u0107e Fendi<\/em>. Fendi<\/em> je zakupio \u010ditavu zgradu i osim trgovine u njoj se nalaze i luksuzni apartmani s njihovim potpisom. Na trgu svakako treba uo\u010diti modernu umjetni\u010dku instalaciju Foglie Di Pietra<\/em> (Li\u0161\u0107e kamena), suvremenog likovnog umjetnika Giuseppea Penonea<\/em>. Instalaciju je financirao Fendi<\/em>, a sastoji se od dva bron\u010dana stabla koja dr\u017ee isklesanu mramornu gromadu te\u0161ku 11 tona. Radi se o slojevitom umjetni\u010dkom djelu podlo\u017enom raznim interpretacijama, uglavnom povezanima s odnosima prirode, kulture i \u010dovjeka.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Pala\u010da Fendi<\/em> s umjetni\u010dkom instalacijom Li\u0161\u0107e kamena<\/em><\/figcaption><\/figure>\n

Largo Carlo Godoni<\/em> presijeca jedna od najpopularnijih ulica Rima, kilometar i pol duga\u010dka Via del Corso<\/em> koja spaja Piazzu Venezia<\/em> i Piazzu del Popolo<\/em>. Via del Corso<\/em> posebice je omiljena u vrijeme ve\u010dernje \u0161etnje, a kao i Via dei Condotti<\/em> prepuna je razli\u010ditih trgovina. Treba istaknuti da su u Via del Corso<\/em> cijene, a u skladu s njima i brandovi, prilago\u0111eni \u0161iroj populaciji tako da je ovo omiljena \u0161oping ulica ve\u0107ine rimskih turista. Osim brojnih trgovina u ulici je naravno i veliki broj starih pala\u010da, a na karti sam nabrojao barem pet crkava. Jedna od ve\u0107ih crkava u ulici, crkva Sv. Ambroza i Karla (Basilica dei Santi Ambrogio e Carlo al Corso<\/em>) mo\u017ee se uo\u010diti s Larga Carlo Goldoni<\/em>. Kupola ove bazilike dobro se vidi s platoa na vrhu \u0160panjolskih stuba i taj se prizor vrlo \u010desto fotografira.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Basilica dei Santi Ambrogio e Carlo al Corso – <\/em>pogled na kupolu s platoa na vrhu \u0160panjolskih stuba<\/figcaption><\/figure>\n

S trga Largo Carlo Goldoni<\/em> nastavljam ulicom Via Tomacelli<\/em>. Za razliku od sjaja i glamura ulice Via dei Condotti<\/em> mo\u017eemo re\u0107i da je Via Tomacelli<\/em> relativno obi\u010dna. Okru\u017eena je novijim zgradama, a poslovnih prostora s nekim spektakularnim izlozima nema. No negdje na pola ulice, to\u010dnije na raskri\u017eju s ulicom Largo degli Schiavoni<\/em> (Slavenskom ulicom), pojavljuje se s moje desne strane jedna kru\u017ena gra\u0111evina. Radi se o mauzoleju prvog rimskog cara Augustusa<\/em>, nastalom prije vi\u0161e od 2 tisu\u0107lje\u0107a. Mauzolej je imao turbulentnu povijest, \u010desto bez imalo pijeteta prema \u010dinjenici da se radi o ne\u010dijem posljednjem po\u010divali\u0161tu.<\/p>\n

Ovdje su se nekoliko stolje\u0107a \u010duvale urne s pepelom cara Augustusa<\/em> i njegove u\u017ee obitelji, sve dok u 5. stolje\u0107u Rim nisu napali Vizigoti. Mauzolej su djelomi\u010dno po\u0161tedjeli, no nisu mogli odoljeti zlatnim urnama, ili bolje re\u010deno zlatu od kojeg su urne bile napravljene. Nakon tog doga\u0111aja, mauzolej je prepu\u0161ten zubu vremena, djelovanju prirode i destrukciji \u010dovjeka. Nakon nekoliko stolje\u0107a pretvorio se u bre\u017euljak obrastao raslinjem i drve\u0107em koji je u srednjem vijeku pretvoren u utvrdu. U 18. stolje\u0107u se ta utvrda transformirala u arenu za borbe bikova i cirkuske izvedbe, a po\u010detkom 20. stolje\u0107a u koncertnu dvoranu. Moram re\u0107i da sam ostao osupnut morbidno\u0161\u0107u svih tih suvremenih namjena prostora koji je nekad bio grobnica osobe nevjerojatne povijesne va\u017enosti. Na\u017ealost morbidna suvremena povijest ovog mjesta tu ne zavr\u0161ava. Dignitet mjestu odlu\u010dio je vratiti nitko drugi nego fa\u0161isti\u010dki diktator Mussolini<\/em>, i to u poku\u0161aju identifikacije svojeg lika i djela s likom i djelom prvog rimskog cara. Vra\u0107anje mauzoleja u prvobitno stanje, dodatna arheolo\u0161ka iskapanja i restauracija jo\u0161 uvijek nisu gotovi, iako su zapo\u010deli u Mussolinijevo<\/em> vrijeme.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Augustusov mauzolej<\/figcaption><\/figure>\n

Na kraju ulice Via Tomacelli<\/em> nalazi se crkva kojoj svakako treba posvetiti ne\u0161to prostora prije svega zbog domoljubnih razloga, a radi se o titularnoj crkvi hrvatskih kardinala – Hrvatskoj crkva Svetog Jerolima. Ovu je lokaciju papa Nikola V. 21. travnja 1453. dodijelio bratov\u0161tini Slavena u Rimu koja se zvala Venerabilis societas confallonorum sclavorum Burghi S. Petri<\/em>. Tu je prije stajala stara crkva sv. Marine iz 15. stolje\u0107a koju je Bratov\u0161tina temeljito obnovila i posvetila je Sv. Jerolimu. Na okolnom prostoru sagradili su uto\u010di\u0161te za izbjeglice i bolnicu. Sada je jasno za\u0161to se ulica iza crkve zove Slavenska ulica.<\/p>\n

1544. godine bratov\u0161tina se uzdigla na razinu Kongregacije i papa joj odre\u0111uje kardinala, a kardinal kongregacije Felice Peretti<\/em> 1585. godine postaje papa Siksto V.<\/em> Odmah na po\u010detku njegovog pontifikata naru\u010deno je ru\u0161enje stare crkve i izgradnju nove, a upravo je to crkva koju danas mo\u017eemo vidjeti. Na\u017ealost, Siksto V.<\/em> umire ve\u0107 1590. godine \u010dime zavr\u0161ava izra\u017eenija papinska naklonost prema crkvi sv. Jerolima i povezanim organizacijama. No unato\u010d tome kongregacija je uz povremene promjene naziva i organizacijske strukture opstala do dana\u0161njih dana, sna\u017eno njeguju\u0107i hrvatski identitet. Svakako treba re\u0107i da je kardinal Peretti<\/em>, odnosno papa Siksto V.<\/em> bio hrvatskih korijena.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Hrvatska crkva sv. Jeronima<\/figcaption><\/figure>\n

Crkva sv. Jerolima gra\u0111ena je u kasnorenesansnom stilu s pilastrima i ni\u0161ama kao glavnim dekorativnim elementima pro\u010delja. Unutra\u0161njost crkve je jednobrodna i ure\u0111ena je u stilu baroka. Isti\u010du se freske na la\u017enoj kupoli te vrijedne sakralne slike u trima kapelama. Od novijih umjetni\u010dkih djela \u010desto se nagla\u0161ava poprsje u bronci pape Pija XII.<\/em> kipara Ivana Me\u0161trovi\u0107a<\/em>. Nije lo\u0161e spomenuti da se za razgled crkve potrebno unaprijed najaviti.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Stropne freske u crkviki sv. Jeronima<\/figcaption><\/figure>\n

U susjedstvu crkve sv. Jeronima nalazi se i crkva sv. Roka, otprilike iz istog razdoblja i vrlo sli\u010dne povijesti kao i crkva sv. Jeronima. Po crkvi sv. Roka ime je dobio trg koji razdvaja ove dvije crkve \u2013 Largo San Roco<\/em>. Kada bi crkva sv. Roka bila jedina zanimljivost na tom trgu posvetio bi joj ne\u0161to vi\u0161e prostora, no zanimljivija mi je futuristi\u010dka gra\u0111evina koja se nalazi ispred nje. Radi se o arheolo\u0161kom muzeju Ara Pacis<\/em> (Oltar mira) otvorenom 2006. godine. Glavni izlo\u017eak muzeja je veliki \u017ertveni oltar nastao upravo za vrijeme Augustusove<\/em> vladavine i posve\u0107en je rimskoj bo\u017eici mira. Oltar nije bio sa\u010duvan u cijelosti, a upravo je Mussolinijeva<\/em> fascinacija carem Augustusom<\/em> pomogla da se svi dijelovi objedine te da se rekreira izvorni oltar u blizini mauzoleja. Na prvu uop\u0107e nisam povezao modernizam muzeja sa staro\u0161\u0107u njegova glavnog izlo\u0161ka, tako da \u0107e razgled oltara pri\u010dekati sljede\u0107i posjet Rimu, ali svakako treba istaknuti samu zgradu koja me iskreno dojmila. Mo\u017eda se samo radi o prezasi\u0107enosti renesansom i barokom, pa mi je futuristi\u010dka arhitektura ovog muzeja do\u0161la kao svojevrsni balans. No ipak, ne dijele svi moje mi\u0161ljenje. Zgodno je spomenuti da su neki kriti\u010dari umjetnosti muzej nazvali teksa\u0161kom benzinskom pumpom<\/em>.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Muzej Ara Pacis<\/em><\/figcaption><\/figure>\n

U ovom trenutku do\u0161ao sam do obale Tibera, a prije nego prije\u0111em most mo\u017eda jo\u0161 nekoliko detalja o mjestu na kojem se trenutno nalazim. Ulica s moje lijeve strane zove se Via di Rippeta<\/em>, nazvana prema istoimenoj srednjevjekovnoj rije\u010dnoj luci koja se ovdje nalazila. Prostor luke preure\u0111en u lungotrevere, \u0161to je naziv za bulevar uz obalu Tibera i prekrasno je mjesto za \u0161etnju. I jedna opservacija koja mi je tada bila zanimljiva. Na pala\u010di na po\u010detku ulice Via Rippeta<\/em> ponovno sam vidio \u0161panjolsku zastavu \u2013 zna\u010di da se opet radi o \u0161panjolskom veleposlanstvu, no sada ne u Vatikanu ve\u0107 u Italiji. Zanimljivo, \u0161panjolsko veleposlanstvo u Italiji je na 500 m zra\u010dne udaljenosti bli\u017ee Vatikanu, od vatikanskog \u0161panjolskog veleposlanstva. \u0160panjolsko veleposlanstvo u Via Rippeta<\/em> smjestilo se u krilu monumentalne pala\u010de obitelji Borghese<\/em>, kojom \u0107u se baviti neki drugi puta.<\/p>\n

Rijeku Tiber prelazim mostom Cavour<\/em> koji je sagra\u0111en po\u010detkom pro\u0161log stolje\u0107a, a uz ovaj se most ve\u017ee tradicija skokova u Tiber na prvi dan nove godine. Svakako treba re\u0107i ne\u0161to i o osobi po kojoj je most dobio ime. Camillo Benso di Cavour<\/em> bio je jedan od glavnih aktera u procesu ujedinjenja Italije te prvi premijer ujedinjenje Kraljevine Italije. Mo\u017eemo re\u0107i da se radi o jednoj od klju\u010dnih osoba u novijoj talijanskoj povijesti, a o tome svjedo\u010di i \u010dinjenica da sam u ve\u0107ini gradova Italije u kojima sam bio naletio na ulicu ili trg koji su po njemu nazvani.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Most Cavour<\/em><\/figcaption><\/figure>\n

Odmah nakon prelaska mosta ulazim u ulicu Via Vittoria Colonna<\/em>, nazvanoj po popularnoj talijanskoj pjesnikinji i plemkinji iz 16. stolje\u0107a. Kao i u prakti\u010dki svim ulicama kroz koje sam danas pro\u0161ao i u ovoj ulici ima nekoliko plemi\u0107kih pala\u010da, ve\u0107inom s kraja 19. stolje\u0107a. Danas su te pala\u010de uglavnom razdijeljene na niz poslovnih prostora koji se iznajmljuju za razli\u010dite svrhe, od umjetni\u010dkih galerija do veleposlanstava. Od svih tih pala\u010da meni je najvi\u0161e za oko zapela prva, za koju sam kasnije doznao da se zove Palazzo Blumenstihl<\/em>. Moram bit iskren i re\u0107i da me nije privukla arhitektura pala\u010de, ve\u0107 lokal u njenom prizemlju pod nazivom Antico Caf\u00e8 Ruschena<\/em>. Ne\u0161to me privuklo tom imenu i nakon kratkog pretra\u017eivanja saznao sam da je tu kavanu sredinom pro\u0161log stolje\u0107a otvorila obitelj Ruschena<\/em> nazvav\u0161i ga Gran Caff\u00e8 Esperia<\/em>. Lokal se brzo razvio u jedan od poznatijih rimskih kafi\u0107a, s brojnim gostima iz javnog \u017eivota grada. Bio je posebno poznat po svojim slasticama i pekarskim proizvodima, \u010dija se kvaliteta, sude\u0107i po recenzijama i danas zadr\u017eala. Na\u017ealost, ili mo\u017eda nasre\u0107u, do hotela mi je ostalo jo\u0161 kojih stotinu metara i trenutno je \u017eelja za malo sna prevladala \u017eelju za slatkim te nastavljam dalje bez zaustavljanja.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Palazzo Blumenstihl<\/em> – Antico Caf\u00e8 Ruschena<\/em><\/figcaption><\/figure>\n

Via Vittoria Colonna<\/em> otvara se na veliki trg prepun zelenila \u2013 Piazzu Cavour<\/em>. Piazza Cavour<\/em> relativno je nov trg, formiran po\u010detkom pro\u0161log stolje\u0107a. Centralno mjesto na trgu zauzima spomenik postavljen Cavouru<\/em> u \u010dast, a veli\u010dina trga i samog spomenika zaista dostojno opisuju ulogu koju je odigrao u novijoj povijesti Italije. Spomenik ima zanimljiv koncept \u2013 u sredi\u0161tu je pet metara visok Cavourov<\/em> kip na postolju, a u podno\u017eju postolja se nalazi pet skulptura koje simboliziraju Italiju, Rim, narod, misao i akciju. Kip Cavoura<\/em> usmjeren je prema stra\u017enjem pro\u010delju monumentalne zgrade suda, a osnovni dekorativni elementi tog pro\u010delja su masivno pristupno stubi\u0161te okru\u017eeno s dvije identi\u010dne fontane. Sam trg okru\u017euje niz zgrada nastalih na prijelazu iz 19. u 20. stolje\u0107e. Izme\u0111u ostalog tu se nalazi nekada\u0161nje kazali\u0161te Adriano<\/em> pretvoreno u kino dvoranu, te evangelisti\u010dka crkva za koju se ve\u017ee zanimljivost da je to jedna od prvih rimskih zgrada izgra\u0111enih pomo\u0107u armiranog betona.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Plazza Cavour<\/em><\/figcaption><\/figure>\n

Izme\u0111u kina i crkve po\u010dinje ulica Via Federico Cesi<\/em>, i jo\u0161 me 200 metara te ulicom dijeli od do hotela. Hotel Le Meridien Visconti<\/em>, koji sam ponovno odabrao, sagra\u0111en je sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a. Izvana mo\u017eda i ne djeluje kao neki ljepotan, no unutra\u0161njost je temeljito renovirana s izuzetno modernim dizajnom. Hotel pripada brandu Le Meridien<\/em> unutar grupacije Marriott<\/em>, \u0161to je bila osnovna stvar koja me njemu privukla, naravno uz izvrsnu lokaciju i stvarno dobar omjer cijene i kvalitete.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Predvorje hotela Le Meridien Visconti<\/em><\/figcaption><\/figure>\n

Ve\u0107 pri samoj prijavi, po ne znam koji puta, pokazala mi se isplativost \u010dlanstva u programu vjernosti Marriotta<\/em> \u2013 potpuno besplatno sam dobio mogu\u0107nost rane prijave i kasne odjave, sobu dvije kategorije iznad one koju sam platio i \u010dokoladu kao poklon dobrodo\u0161lice. Ta rana prijava mi je zaista bila nevjerojatno potrebna, ustao sam se ujutro prije 4 kako bi stigao na avion i sat vremena sna mi je naprosto neophodno. Nakon tih sat vremena vra\u0107am se ponovno Rimu, a u fokusu \u0107e mi opet biti jedan kultni rimski trg, ovaj put Piazza Navona<\/em>. Kao motivaciju, sasvim je dovoljno re\u0107i da se stil \u017eivota opisan Fellinijevim<\/em> filmom La dolce vita<\/em> \u010desto se identificira s kavom na terasi nekog od brojnih kafi\u0107a na Piazzi Navona<\/em>.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Soba u hotelu Le Meridien Visconti<\/em><\/figcaption><\/figure>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u0160to se dobije ako nadrealno lijepoj Audrey Hepburn dodamo jednu kuglicu sladoleda, malo romanse, puno glamura, mo\u0107 filma i Piazzu di Spagna? Lokaciju koja \u0107e privla\u010diti milijune turista iz \u010ditavog svijeta.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1866,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[78,114],"tags":[54,80,86,112,83,118,113,51,93,115,116,117,62,72,111],"class_list":["post-1900","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-italija","category-rim","tag-blog","tag-italija","tag-italy","tag-kazaliste","tag-photo","tag-piazza-di-spagna","tag-povijest","tag-putovanja","tag-putovanje","tag-rim","tag-roma","tag-rome","tag-travel","tag-travelblog","tag-turizam"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1900","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1900"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1900\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1906,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1900\/revisions\/1906"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1866"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1900"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1900"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1900"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}