{"id":1977,"date":"2021-05-09T21:06:03","date_gmt":"2021-05-09T19:06:03","guid":{"rendered":"http:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/?p=1977"},"modified":"2021-08-09T17:08:09","modified_gmt":"2021-08-09T15:08:09","slug":"od-piazze-navone-do-panteona","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/?p=1977","title":{"rendered":"Od Piazze Navone do Panteona"},"content":{"rendered":"

Renesansni slikar Giotto di Bondone opisao je Rim kao grad prepun odjeka, iluzija i \u010de\u017enje. To se mo\u017eda najbolje osjeti pri dolasku na Piazzu Rotonda kad stanemo ispred dvije tisu\u0107e godina starog, ali savr\u0161eno o\u010duvanog i za dana\u0161nje pojmove monumentalnog Panteona. Pro\u0161lost i sada\u0161njost se isprepli\u0107u, a pri\u010de iz starih ud\u017ebenika povijesti postaju nevjerojatno stvarne \u2026<\/p><\/blockquote>\n

Jednom me prijatelj pitao \u0161to me u Rimu najvi\u0161e odu\u0161evilo i moram priznati da me prili\u010dno zatekao. Dugo sam razmi\u0161ljao, vagao, mijenjao mi\u0161ljenja i tek sam nakon nekoliko dana bio relativno siguran u svoj odgovor, a odgovor je glasio \u2013 rimski trgovi. Svaki grad ima trgove, manje ili vi\u0161e poznate, ali trgovi Rima pri\u010da su za sebe. Uzmimo samo Piazzu Navona i njenu baroknu rasko\u0161 isprepletenu s povijesti obitelji Pamphilj ili pak Piazzu di Spagna sa svojim filmskim stepenicama i ekskluzivnim trgovinama. Tu su i Piazza Barberini, Piazza della Republica, Pizza Venezia, Piazza del Campidoglo. Piazza del Popolo, \u2026 Svi su ti trgovi sa svojim fontanama, crkvama i pri\u010dama dobro poznati turistima i siguran sam, da su im kao i meni, trajno zacrtani u sje\u0107anju. Ipak me\u0111u rimskim trgovima imam jednog favorita, a to je Piazza della Rotonda.<\/p>\n

Prvi dolazak na Piazzu della Rotonda jednostavno se mo\u017ee opisati kao \u201evau.\u201c Taj isti \u201evau\u201c sam s jednakim intenzitetom do\u017eivio i nekoliko godina kasnije kada sam ponovno posjetio Piazzu della Rotonda, ali i pri svakom idu\u0107em posjetu, a nekako sam siguran da ne\u0107e izostati niti u budu\u0107nosti. Odmah se mo\u017eemo pitati \u0161to je tako magi\u010dno na tome trgu? Odgovor je prili\u010dno jednostavan \u2013 Panteon \u2013 dvije tisu\u0107e godina star hram, u gotovo savr\u0161enu stanju. Slike iz \u0161kolskih ud\u017ebenika povijesti samo naviru, a ma\u0161ta horde turista pretvara u stare Rimljane.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Trijem Panteona<\/figcaption><\/figure>\n

Panteon nema samo arhitektonsku va\u017enost, ve\u0107 na njega treba gledati i kao na spomenik snage ljudskog znanja, tj. na svojevrstan spomenik civilizacije i podsjetnik na \u010dovjekovu mo\u0107. Dovoljno je zamisliti da svaki od 8 stupova na trijemu te\u017ei oko 60 tona, a na ovu su lokaciju dopremljeni iz 2000 km udaljenih egipatskih kamenoloma. Ne treba posebno nagla\u0161avati da se sve to odvijalo bez suvremene mehanizacije, elektri\u010dne energije i ra\u010dunala.<\/p>\n

Iako mi je prvi plan bio s Piazze Navona direktno oti\u0107i do Piazze Rotonda i Panteona, \u0161etnja ipak nije bila direktna i usput sam naletio na prili\u010dan broj meni zanimljivih atrakcija i naravno na jo\u0161 jednu papinsku obitelj, mo\u017eda i najzvu\u010dniju \u2013 obitelj Medici.<\/p>\n

Piazzu Navona napu\u0161tam kroz ulicu Corsia Agonale i nakon pedesetak metara dolazim ispred pala\u010de talijanskog Senata, poznatije pod nazivom Palazzo Madama. Iako je danas u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu, ova pala\u010da ima sli\u010dnu povijest kao pala\u010da obitelji Pamhilj na Piazzi Navona. Sli\u010dnosti su nevjerojatne \u2013 obje pala\u010de povezane su s obiteljima papa i u obje pala\u010de su \u017eivjele izrazito utjecajne i jake \u017eene.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Palazzo Madama<\/figcaption><\/figure>\n

Palazzo Madama obiteljska je pala\u010da rimskog ogranka jedne od najpoznatijih talijanskih plemi\u0107kih obitelji \u2013 obitelji Medici. Njena gradnja zapo\u010dela je u 15. stolje\u0107u, a u 16. stolje\u0107u kupio ju je Giovanni de Medici, budu\u0107i papa Lav X. Ova je pala\u010da za obitelj Medici tijekom 16. stolje\u0107a imala veliki zna\u010daj, odnosno bila je njihova glavna rezidencija u kratkom periodu u kojem su izgubili vlast u svojoj mati\u010dnoj Firenzi, kojom vladaju od 14. stolje\u0107a.<\/p>\n

U to vrijeme u ovoj su pala\u010di \u017eivjeli najpoznatiji \u010dlanovi obitelji Medici \u2013 dvojica papa, Lav X. i Klement VII., a svoje djetinjstvo ovdje je provela i osebujna francuska kraljica Katarina Medici. O papama iz obitelji Medici svakako treba re\u0107i nekoliko rije\u010d. Obojica su ostavila zna\u010dajan trag u povijesti Papinske dr\u017eave, a svojim postupcima tektonski su uzdrmali Katoli\u010dku crkvu. Lav X. je Svetu Stolicu doveo do bankrota, a ta katastrofalna financijska situacija dovela je do toga da su se crkveni oprosti po\u010deli napla\u0107ivati. Taj je papa poznat i po svojim brojnim ljubavnicima, za \u010dije se karijere vrlo predano brinuo. Takvo skandalozno pona\u0161anje pape Lava X. smatra se jednim od glavnih uzroka raspada Zapadne crkve i izbijanja protestantske reformacije. Klement VII. u povijesti je ostao zapam\u0107en po uskra\u0107ivanju razvoda braka engleskom kralju Henriku VIII. \u0161to je rezultiralo nastankom Anglikanske crkve.<\/p>\n

E sad dolazmo do prve zanimljivosti. Pala\u010da Medici nije dobila ime Madama niti po jednom krvnom potomku obitelji Medici, ve\u0107 po \u017eeni koja je u obitelj Medici do\u0161la dogovorenim brakom. Radi se Madami Margareti, k\u0107eri habsbur\u0161kog cara Karla V. koja se udala za Alessandra Medicija, ne\u0107aka pape Klementa VII. Alessandro je ubijen nakon svega godinu dana, a Madama Margareta u naslje\u0111e dobiva pala\u010du.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Jedna od soba u Palazzo Madama<\/figcaption><\/figure>\n

U me\u0111uvremenu papa Klement VII. umire, a pontifikat preuzima papa Pavao III. Upravo ovaj slu\u010daj pokazuje i problematiku strukture vlasti u Papinskoj dr\u017eavi. Naime, sklapanje braka u to je doba bilo jednako uspostavi diplomatskih odnosa. Kad bi vlast ostajala u istoj obitelji brak je bio jedan od najboljih osigura\u010da dobrih me\u0111udr\u017eavnih odnosa, no u Papinskoj dr\u017eavi novi papa zna\u010di i novu obitelj, a u tom kontekstu brak kao osnova bilateralnih odnosa gubi smisao. No Karlo V. imao je sre\u0107u da mu je k\u0107er upravo ostala udovica i to vrlo mlada udovica. Tako je Madama Margareta ponovno prisiljena na dogovoreni brak, no ovaj puta se morala udati za Ottavia Farnesea, unuka novog pape Pavla III.<\/p>\n

Odmah se name\u0107e pitanje odakle papi unuk? Naime, Papa Pavao III. odnosno kardinal Alessandro Farnese imao je dosta problema s celibatom \u0161to mu je priskrbilo petero djece. Ina\u010de Pavao III. jedan je od najkontroverznijih papa, povezan je s nizom seksualnih skandala i nevjerojatnom spremnosti na korupciju i nepotizam, ali s druge strane njegovi savezi odr\u017eali su Papinsku dr\u017eavu u politi\u010dki izuzetno turbulentnom razdoblju.<\/p>\n

Novi brak Madame Margarete nije ba\u0161 najbolje funkcionirao, te ona i Ottavio ne samo da \u017eive u odvojenim sobama, ve\u0107 i u odvojenim ku\u0107anstvima, odnosno u odvojenim pala\u010dama. Margareta se odlu\u010dila vratiti u pala\u010du obitelji Medici, stvoriv\u0161i od nje svojevrsno sredi\u0161te kulturnog \u017eivota Rima svoga vremena. Kako je bila spona izme\u0111u Habsburg\u0161kog carstva i Papinske dr\u017eave imala je veliku mo\u0107 i utjecaj, no nije bila sklona spletkama ve\u0107 je utjecaj koristila uglavnom kako bi pomagala umjetnicima, a pod njenom je za\u0161titom bio i na\u0161 Klovi\u0107.<\/p>\n

Kako je Madama Margareta od pala\u010de Medici napravila kultno mjesto, gra\u0111ani Rima polako zaboravljaju njene prave vlasnike i na pala\u010du se sve vi\u0161e referiraju kao na Madaminu pala\u010du. Tako je pala\u010da obitelji Medici postala Palazzo Madama. Sredinom 16. stolje\u0107a Madama Margareta ponovno postaje udovica te seli u Nizozemsku gdje vlada u ime svojeg brata Filipa II. Pala\u010da se vra\u0107a u posjed obitelji Medici, no oni je uglavnom iznajmljuju raznim kardinalima.<\/p>\n

Sredinom 18. stolje\u0107a pala\u010du kupuje papa Benedikt XIV. za potrebe Papinske dr\u017eave i u njoj se smje\u0161taju razli\u010diti dr\u017eavni uredi, a uz to ide i jedna anegdota iz popularne kulture. Nakon \u0161to su se u pala\u010di smjestili uredi policije, policija se kolokvijalno po\u010dela nazivati \u201ela madama\u201c, a taj se naziv jo\u0161 uvijek koristi. Krajem 19. stolje\u0107a pala\u010da postaje sjedi\u0161te Senata.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Glavna raspravna soba Senata<\/figcaption><\/figure>\n

Iako se radi o monumentalnoj pala\u010di uz koju je vezano \u010dak dvoje pontifikara, razdoblje renesanse u kojem je gra\u0111ena \u201eza\u0161titilo\u201c ju je od nagla\u0161ene rasko\u0161i baroka. S druge strane, prenamjena pala\u010de u pala\u010du Senata imala je zna\u010dajan utjecaj na njenu unutra\u0161njost i preostalo je vrlo malo originalnih renesansnih elemenata. To su glavni razlozi zbog kojih turisti Madaminu pala\u010du vrlo \u010desto i ne percipiraju, a posebice ne kao jedno od mjesta na kojem se razvijala kultura renesansnog Rima.<\/p>\n

Palazzo Madama mogu\u0107e je besplatno razgledati svake prve subote u mjesecu osim tijekom kolovoza, ali treba naglasiti da za taj razgled postoji dress code koji za mu\u0161karce pretpostavlja odijelo i kravatu. Me\u0111utim, ti su razgledi vi\u0161e orijentirani na funkcioniranje Senata, a u jako maloj mjeri na izvornu povijest pala\u010de povezanu s obitelji Medici i Madamu Margaretu.<\/p>\n

Iako je Palazzo Madama velika pala\u010da u nju nije bilo mogu\u0107e smjestiti sve senatske urede, tako da se u kompleks pala\u010de Senata dodala i susjedna pala\u010da Carpegna. Svakakako treba naglasiti da je pala\u010da Carpegna koju vidimo danas ipak samo kopija izvorne zgrade iz 15. stolje\u0107a koja se po\u010detkom pro\u0161log stolje\u0107a morala sru\u0161iti radi izgradnje ulice Corso del Rinascimento.<\/p>\n

Obi\u010dno se uz svaku rimsku plemi\u0107ku pala\u010du ve\u017ee ime nekog kardinala, a \u010desto i pape, \u0161to je slu\u010daj i s pala\u010dom Carpegna. U ovoj je pala\u010di \u017eivio kardinal Giovanni Francesco Albani, budu\u0107i papa Klement XI. Uz njega se ve\u017ee jedna zanimljivost – 6. listopada 1700. godine se zaredio, a ve\u0107 8. prosinca iste godine ustoli\u010den je za papu. Treba naglasiti da unato\u010d dana\u0161njoj praksi za kardinalsku titulu nije potrebno sve\u0107eni\u010dko re\u0111enje, no za obavljanje papinske funkcije jest. Iako bi se moglo pretpostaviti da je ovaj kratak sve\u0107eni\u010dki sta\u017e kardinala Albanija neka politi\u010dka igra, u tome nije bilo nikakve namjere i Albani je za papu izabran gotovo slu\u010dajno. Vjerojatno je to i razlog zbog \u010dega se njegov pontifikat uglavnom smatra iznimno uspje\u0161nim. Klement XI. bio je poznat kao vrstan diplomat i mirotvorac, ali i ljubitelj arheologije te mu se daju velike zasluge u o\u010duvanju ostataka anti\u010dkog Rima.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Palazzo Carpegna<\/figcaption><\/figure>\n

Via degli Staderari dijeli pala\u010du Carpegna od zgrade Dr\u017eavnog arhiva u kojoj je nekad bilo sjedi\u0161te Sveu\u010dili\u0161ta Sapienza. Sapienza zna\u010di mudrost, \u0161to je definitivno ime koje odgovara vode\u0107em talijanskom sveu\u010dili\u0161tu, najve\u0107em u Europi i jednom od najstarijih u svijetu. Osnovano je 1303. godine, a trenutno je to vode\u0107e svjetsko sveu\u010dili\u0161te za podru\u010dje anti\u010dkih znanosti, u \u010demu nadma\u0161uje Cambridge, Oxford i Hardvard. No i u velikom broju drugih disciplina ubraja se me\u0111u vode\u0107a svjetska sveu\u010dili\u0161ta. Ve\u0107ina talijanske poslovne i politi\u010dke elite studirala je na Sapienzi koja je do 1982. godine bilo jedino dr\u017eavno sveu\u010dili\u0161te u Rimu. Poha\u0111ali su ga i mnogi veliki umovi poput pedagoginje Marie Montessori, oskarovca Federica Fellinija ili Enrica Fermija, dobitnika Nobelove nagrade za fiziku.<\/p>\n

Uz Sveu\u010dili\u0161te Sapienza ve\u017ee se i jedan zanimljiv doga\u0111aj iz suvremene povijesti. 2008. godine papa Benedikt XVI. trebao je posjetiti Sveu\u010dili\u0161te i otvoriti novu akademsku godinu. Me\u0111utim, papa je u svom ranijem posjetu Sapienzi, dok je jo\u0161 bio kardinal Ratzinger, odr\u017eao govor u kojem je su\u0111enje Galileu nazvao razumnim i po\u0161tenim. Ta je izjava toliko zgrozila nastavnike Sapienze da su krenuli u potpisivanje peticije kojom se tra\u017eilo da se papi Benediktu XVI. otka\u017ee gostoprimstvo, a podr\u017eao ih je i zamjetan broj stranih znanstvenika. Kako bi primirio strasti papa je sam odustao od posjeta i poslao pismo u kojem je poku\u0161ao umanjiti zna\u010daj te svoje stare izjave, istaknuv\u0161i da je Sapienzu ipak osnovao upravo papa.<\/p>\n

Dr\u017eavni arhiv nije ba\u0161 mjesto za turisti\u010dke obilaske, no ono \u0161to ga \u010dini zanimljivim je stara sveu\u010dili\u0161na crkva sv. Ive (Chiesa di Sant’Ivo alla Sapienza) smje\u0161tena u unutarnjem dvori\u0161tu. Smatra se jednim od remek dijela barokne arhitekture, a nastala je u 17. stolje\u0107u obnovom stare kapele prema Borrominijevu projektu. Ono \u0161to ovu crkvu \u010dini posebnom je njen smje\u0161taj u ve\u0107 ure\u0111enom prostoru dvori\u0161ta pala\u010de kamo ju je Borromini maestralno uklopio. Konkavno pro\u010delje se savr\u0161eno stopilo s renesansnim dvori\u0161nim arkadama Giacoma della Porte iz 16. stolje\u0107a, a kao poseban dekorativni element crkve isti\u010de se krovna lanterna koju nadvisuje spiralna kupola.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Chiesa di Sant’Ivo alla Sapienza<\/figcaption><\/figure>\n

Unutra\u0161njost crkve mo\u017ee se razgledati samo nedjeljom od 9 do 11 sati, a u 11 sati se odr\u017eava i misa. Interijer je poseban u svojoj likovnoj jednostavnosti i geometrijskoj slo\u017eenosti. Prakti\u010dki jedini dekorativni element unutra\u0161njosti je oltar posve\u0107en Sv. Ivi, a sama crkva odi\u0161e bjelinom i neobi\u010dnog je oblika \u0161esterokutne zvijezde. Ina\u010de Sv. Ivo smatra se za\u0161titnikom odvjetnika.<\/p>\n

S crkvom Sv. Ive zavr\u0161io sam razgled atrakcija u ulici Corso del Rinascimento i \u0161etnju nastavljam ulicom Via degli Staderari koja razdvaja kompleks Senata od zgrade Dr\u017eavnog arhiva. Odmah na po\u010detku ulice nalazi se jedna mala fontana zanimljiva naziva \u2013 Fontana dei Libri (fontana knjiga), nastala tridesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a. Smje\u0161tena je u ni\u0161u, a njeni glavni dekorativni elementi su \u010detiri knjige koje okru\u017euju glavu jelena. Knjige simboliziraju Sveu\u010dili\u0161te Sapienza, a glava jelena asocira na Sv. Eustahija koji je svojevrsni simbol ovog dijela grada i po kojem je nazvan trg na koji se otvara Via degli Staderari.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Fontana dei Libri<\/figcaption><\/figure>\n

Piazza S. Eustachio ima veliko religijsko zna\u010denje budu\u0107i se radi o mjestu mu\u010deni\u0161tva sv. Eustahija. Treba naglasiti da su se u doba ranog kr\u0161\u0107anstva crkve \u010desto podizale na mjestima na kojima su sveci mu\u010deni, pa je tako i ovdje sagra\u0111ena crkva koja danas ima status bazilike.<\/p>\n

Sv. Eustahije se prije kr\u0161tenja zvao Placid i bio je rimski vojskovo\u0111a cara Trajana u 1. stolje\u0107u. Legenda ka\u017ee da je tijekom lova do\u017eivio bogojavljanje kada mu se izme\u0111u jelenovih rogova ukazao lik Isusa. Tada se krstio, preuzeo ime Eustahije i s obitelji napustio Rim. Petnaest godina \u017eivio je u jednom egipatskom selu nakon \u010dega ga car Trajan poziva da mu kao vojskovo\u0111a pomogne u borbi protiv barbara. Eustahije je prihvatio poziv, okupio vojsku i pobijedio barbare. Me\u0111utim, kada se vratio u Rim car Trajan ve\u0107 je bio mrtav, a naslijedio ga je car Hadrijan koji je od Eustahija tra\u017eio da prinese \u017ertvu poganskim bogovima. Eustahije odbija, a car Hadrijan ga osu\u0111uje na razli\u010dita mu\u010denja u kojima je skon\u010dao \u017eivot. Sv. Eustahije smatra se univerzalnim za\u0161titnikom u te\u0161kim \u017eivotnim situacijama, a glava jelena postaje njegov simbol.<\/p>\n

Bazilika Sv. Eustahija nastala je kao mala kapela koju je sagradio car Konstantin 320. godine. U 8. stolje\u0107u kapela se pro\u0161iruje u crkvu, a u 12. stolje\u0107u dobiva romani\u010dki zvonik koji je pre\u017eivio i do dana\u0161njih dana. Tijekom 17. i 18. stolje\u0107a crkva se obnavljala i po\u010dela je preuzimati karakteristike baroka, no u toj obnovo nije sudjelovao nitko od vode\u0107ih baroknih umjetnika. Pro\u010delje crkve prepoznatljivo je po pilastrima i stupovima s jonskim kapitelima na kojima se nalaze jelenje glave, a glava jelena postavljena je i na vrhu pedimenta.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Bazilika Sv. Eustahija<\/figcaption><\/figure>\n

O \u017eivotu Sv. Eustahija mo\u017ee se puno saznati samo ako se pogleda na fasadu zgrade koja se nalazi nasuprot ulaza u crkvu, a to je Palazzetto di Tizio di Spoleto iz 16. stolje\u0107a. Naime, pro\u010delje te zgrade bogato je ukra\u0161eno ciklusom fresaka koje prikazuju prizore iz \u017eivota Sv. Eustahija. Ina\u010de, Tizio di Spoleto bio je komornik pape Pavla III, \u0161to je bila prili\u010dno va\u017ena uloga i omogu\u0107ila mu je skupo ure\u0111enje pro\u010delja freskama. Autori fresaka su bra\u0107a Federico i Taddeo Zuccari, koji su kasnije dosta radili na posjedima obitelji Farnese iz koje iz koje dolazi papa Pavao III. te se pretpostavlja da su im upravo ove freske donijele taj unosni aran\u017eman. Na\u017ealost, do danas su pre\u017eivjele freske samo na jednoj strani zgrade.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Palazzetto di Tizio di Spoleto<\/figcaption><\/figure>\n

Crkva Sv. Eustahija sagra\u0111ena je na ostacima starih termi sagra\u0111enih za vrijeme cara Nerona u prvom stolje\u0107u. Radilo se o ogromnom kompleksu i naprosto je nevjerojatno da su od termi ostala svega dva stupa koja se mogu vidjeti sa bo\u010dne strane crkve Sv. Eustahija.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Stupovi Neronovih termi<\/figcaption><\/figure>\n

Tek se osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a prona\u0161ao jo\u0161 jedan artefakt koji je pripadao Neronovim termama, a to je bilo tijekom obnove pala\u010de Senata, odnosno pala\u010de Madama. Prona\u0111en je veliki kameni bazen napravljen od crno-crvenog ganita koji se uklopio u fontanu smje\u0161tenu na Piazzi San Eustachio odmah na izlazu iz ulice Via degli Staderari. U povodu 40. godi\u0161njice talijanskog Ustava, taj se dio trga 1987. godine preimenovao u Largo della Costituente.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Fontana na Largo della Costituente<\/figcaption><\/figure>\n

Piazzu San Eustachio napu\u0161tam kroz ulicu Salita dei Crescenzi na \u010dijem se kraju nalazi pala\u010da u kojoj je potpisan talijanski Ustav, a i u njoj je i danas smje\u0161teno sjedi\u0161te predsjednika Senata. Radi se o pala\u010di Gustiniani sagra\u0111enoj krajem 16. stolje\u0107a. Pala\u010du su projektirali poznati renesansni umjetnici, bra\u0107a Giovanni i Domenico Fontana, a u 17. stolje\u0107u Borromini projektira portal s balkonom te unutarnje dvori\u0161te. U 19. stolje\u0107u nasljednici obitelj Gustiniani prepu\u0161taju je Masonskom redu te pala\u010da postaje njihovo sjedi\u0161te. Mussolini pala\u010du oduzima Masonima i u njoj smje\u0161ta Senat. \u0160ezdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a Masoni se ipak vra\u0107aju u jedan dio prostora pala\u010de i tu ostaju do 1985. godine. Osim ureda predsjednika Senata, tu su smje\u0161teni i uredi do\u017eivotnih senatora te biv\u0161ih predsjednika dr\u017eave. Od 1946. do 1948. godine u pala\u010di je bio ured predsjednika Italije, zbog \u010dega je u njenoj knji\u017enici 1947. potpisan talijanski Ustav.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Pala\u010da Gustiniani<\/figcaption><\/figure>\n

Skre\u0107em desno u Via della Dogana Vecchia i nakon pedesetak metara dolazim do crkve Sv. Luja Francuskog (Chiesa di San Luigi dei Francesi). Ova se crkva smatra draguljem barokne umjetnosti, ali ne zbog svoje arhitekture ve\u0107 zbog umjetni\u010dkih dijela koja su u njoj izlo\u017eena. Tu se naime nalaze \u010dak tri Caravaggijeva remek djela koja se mogu vidjeti gotovo besplatno. Svakako je zanimljivo objasniti za\u0161to gotovo besplatno. Slike su smje\u0161tene u mra\u010dnoj kapeli Contarelli, a da bi se upalilo svijetlo potrebno je u kutiju ubaciti kovanicu od jednog eura.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Chiesa di San Luigi dei Francesi<\/figcaption><\/figure>\n

Taj \u010duveni triptih Caravaggia sastavljen je od Mu\u010deni\u0161tva svetog Mateja, Pozivanja svetog Mateja i Svetog Mateja i an\u0111ela. Slike je naru\u010dio kardinal Mathieua Cointrela, koji je tada talijaniziran u Contarelli. Svakako treba istaknuti da su ove slike nastale u vrijeme pune umjetni\u010dke zrelosti Caravaggia, kada je njemu karakteristi\u010dna dramati\u010dna i intenzivna igra svjetla i sjene dostigla vrhunac. Ta se tehnika \u010desto naziva luminizam, a mnogi \u0107e povjesni\u010dari umjetnosti ista\u0107i da je na platnu Pozivanja svetog Mateja apsolutno savr\u0161ena.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Sv. Matej i an\u0111eo u kapeli Contarelli<\/figcaption><\/figure>\n

Iako ve\u0107ina turista ovu crvku posje\u0107uje zbog Caravaggijevih slika ne treba zanemariti ni njen arhitektonski aspekt. Sagra\u0111ena je krajem 16. stolje\u0107a, a na njoj su radila dva najve\u0107a renesansna arhitekta Giacomo Della Porta i Domenico Fontana.<\/p>\n

Crkva Sv. Luja Francuskog zanimljiva je i po jakom nagla\u0161avanju francuske povijesti \u0161to se mo\u017ee vidjeti ve\u0107 na renesansnom pro\u010delju na kojem se nalaze kipovi francuskih vladara i svetaca. U crkvi se nalazi i nekoliko grobnica, a \u010desto se isti\u010de grobnica Pauline de Beaumont, koju je sagradio njezin ljubavnik Fran\u00e7ois-Ren\u00e9 de Chateaubriand. Izgradnju crkve velikim je dijelom financirala francuska kraljica Katarina Medici i njoj oduvijek gravitira rimska zajednica Francuza.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Unutra\u0161njost crkve Sv. Luja Francuskog<\/figcaption><\/figure>\n

Nakon razgleda crkve Sv. Luja Francuskog, na trgu Piazza di San Luigi de Francesi skre\u0107em desno prema trgu Largo Giuseppe Toniolo i ulici Via del Pozzo delle Cornacchie. Na kraju te ulice nalazi se mali trg Piazza della Madalena nazvan po crkvi Sv. Marije Magdalene koja dominira trgom. Chiesa di Santa Maria Maddalena jedina je rimska crkva gra\u0111ena u rokoko stilu \u0161to je \u010dini posebno zanimljivom. Zbog konkavnog oblika pro\u010delja mo\u017ee se uo\u010diti velika sli\u010dnost s Borrominijevim pro\u010deljem na Sant’Ivo alla Sapienza, no stilska razlika je odmah vidljiva. Pro\u010delje Sv. Marije Magdalene, za razliku od diskretnog por\u010delja Sv. Ive, obiluje \u0161tukaturama i profinjenim dekorativnim elementima, a to je temeljna karakteristika rokoko stila. Zanimljivo je da ta estetika Rimljanima nije najbolje sjela, a fasadne \u0161tukature pogrdno su nazivali \u201e\u0161e\u0107ernom glazurom.\u201c Prijelaz od baroka ka rokokou vidljiv je i u unutra\u0161njosti crkve. O arhitektu koji je zaslu\u017ean za rokoko fasadu jo\u0161 uvijek se \u0161pekulira, a pretpostavlja se da je to bio portugalski arhitekt Manuel Rodrigues dos Santos koji je u to vrijeme u Rimu bio dosta popularan, a poznat je po odmaku od klasi\u010dnog rimskog baroka.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Chiesa di Santa Maria Maddalena<\/figcaption><\/figure>\n

S Piazze della Maddalena nastavljam ulicom Via del Pantheon i kona\u010dno dolazim do Piazze della Rotonda kojom dominira Panteon. Panteon je stari rimski hram posve\u0107en poganskim bogovima i to ne jednom ve\u0107 svim bogovima, \u0161to se vidi i iz njegova naziva. Pan naime ozna\u010dava sve, a theion ozna\u010dava bo\u017eji. \u00a0Svoju ekstremnu o\u010duvanost mo\u017ee zahvaliti prenamjenom u katoli\u010dku crkvu, \u0161to je i danas.<\/p>\n

Hram je u prvom stolje\u0107u prije Krista sagradio Marcus Agrippa, arhitekt, vojskovo\u0111a i blizak prijatelj cara Augustusa. U vrijeme cara Augustusa Rim je naprosto arhitektonski procvjetao, a za to je najzaslu\u017eniji upravo Agrippa. Izvorni hram stradao je u po\u017earu, me\u0111utim car Hadrijan ga je obnovio i pritom zadr\u017eao izvornu gravuru. Tako na portalu jo\u0161 uvijek mo\u017eemo vidjeti tekst M\u00b7AGRIPPA\u00b7L\u00b7F\u00b7COS\u00b7TERTIVM\u00b7FECIT, \u0161to u prijevodu zna\u010di da je hram sagradio Marcus Agrippa.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Panteon s natpisom na portalu<\/figcaption><\/figure>\n

Radi se o cilindri\u010dnoj gra\u0111evini s trijemom od velikih granitnih korintskih stupova nadvi\u0161enih trokutastim pedimentom. Trijem je hramom povezan pravokutnim vestibulom, a nad glavnom prostorijom sagra\u0111ena je veli\u010danstvena plo\u010dasta cementna kupola s otvorom u sredini koji se naziva okulus. Dimenzije kupole su nevjerojatne, njen unutarnji promjer iznosi 43 metra i jo\u0161 je uvijek najve\u0107a neoja\u010dana kupola u svijetu. Masa kupole je 4535 tona. Meni osobno je prizor Panteona nevjerojatan i sam pogled na njega mentalno me vra\u0107a u doba starog Rima. To i ne \u010dudi budu\u0107i se radi o najbolje o\u010duvanoj gra\u0111evini iz tog doba.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Cilindri\u010dni oblik Panteona<\/figcaption><\/figure>\n

U 7. stolje\u0107u Panteon se po\u010deo koristiti kao katoli\u010dka crkva posve\u0107ena Sv. Mariji i mu\u010denicima (Basilica di Sancta Maria ad Martyres), a kolokvijalno je poznata pod nazivom Santa Maria Rotonda. Taj naziv dolazi od naziva trga, a trg naziv duguje upravo kru\u017enom obliku Panteona, budu\u0107i rotonda na talijanskom jeziku ozna\u010dava kru\u017eni oblik. Panteon, odnosno Santa Maria Rotonda svoju religijsku ulogu ima i danas, no mise se odr\u017eavaju samo nedjeljama i blagdanima, a ponekad se tu odr\u017eavaju i vjen\u010danja. U vrijeme kad je Panteon postao crkva tu su preba\u010deni ostaci kr\u0161\u0107anskih mu\u010denika iz katakombi, a ni\u0161e u kojima su bili kipovi postale su kapele.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Unutra\u0161njost Panteona<\/figcaption><\/figure>\n

Danas je Panteon u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu, a godi\u0161nje ga posjeti vi\u0161e od 6 milijuna ljudi. Svakako treba istaknuti da je Panteon kopiran je u brojnim arhitektonskim dijelima \u0161irom svijeta. Kao poseban primjer izdvaja se knji\u017enica Thomasa Jeffersona pri Sveu\u010dili\u0161tu Virginia. U suvremenoj arhitekturi panteon se odnosi na gra\u0111evinu u kojoj se pokapaju ili slave zaslu\u017eni gra\u0111ani, kao \u0161to je slu\u010daj s panteonom u Parizu.<\/p>\n

Iako se ka\u017ee da je Panteon posve\u0107en svim rimskim bogovima, jo\u0161 uvijek nije poznato radi li se samo o kolokvijalnom nazivu ili je to zaista bilo tako. Naime, o tome nema pisanih tragova, a niti jedan drugi rimski hram nije bio posve\u0107en svim bo\u017eanstvima. \u010cak postoji i jedan zapis koji naslu\u0107uje da je naziv do\u0161ao od brojnih kipova bogova koji su se nalazi oko gra\u0111evine, a ne zbog same posve\u0107enosti gra\u0111evine.<\/p>\n

Panteon je ina\u010de samo dio skupine gra\u0111evina koje je Marcus Agrippa sagradio slave\u0107i pobjedu u jednoj od najva\u017enijih pomorskih bitaka staroga svijeta. Radi se o bici kod rta Akcijum na ju\u017enom ulazu u Ambrakijski zaljev u sjeverozapadnoj Gr\u010dkoj. Bitka se dogodila 31. godine prije Krista, a smatra se da je ta pobjeda jedan od odlu\u010duju\u0107ih trenutaka u uspostavi Rimskog carstva. Gledaju\u0107i od juga prema sjeveru kompleks se sastojao od kupelji, Neptunove Bazilika i na kraju Panteona, a pretpostavlja se da se radilo o privatnim Agrippovim posjedima.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Ostaci Neptunove bazilike<\/figcaption><\/figure>\n

Ostaci tih anti\u010dkih struktura mogu se jo\u0161 uvijek vidjeti na stra\u017enjoj strani Panteona. Zid od cigle na isto\u010dnoj strani pripisuje se Vratima Argonauta (Porticus Argonautarum) iz prvog stolje\u0107a. Naziv su dobila po dekoriacijama koje se u prikazivale gr\u010dke mitolo\u0161ke junake Argonaute. Neptunova bazilika sagra\u0111ena je u \u010dast boga mora Neptuna, u znak zahvalnosti za pobjedu u pomorskim bitkama. Kao i mnogi spomenici starog Rima, tijekom srednjeg vijeka i renesanse Neptunova bazilika devastirana je, uglavnom zbog nedostatka odr\u017eavanja i gradnje novijih gra\u0111evina. Korintski stup vidljiv u Via della Palombella iza dana\u0161njeg Panteona, zbog niza ukrasa morske tematike pripisuje se upravo Neptunovoj bazilici.<\/p>\n

To\u010dan izgled izvornog Agripina Panteona nije poznat i pretpostavlja se da je bio puno manji i vjerojatno druga\u010dijeg oblika od dana\u0161njeg Panteona. Naime, originalna gra\u0111evina stradala je u dva po\u017eara i obnavlja sa se za vrijeme cara Domicijana i za vrijeme cara Trajana, a obnova je zavr\u0161ena za vladavine Trajanova nasljednika cara Hadrijana. Hadrijan je bio poznat kao iznimno uspje\u0161an car koji je veliku pa\u017enju posve\u0107ivao arhitekturi te se vjeruje da upravo njemu mo\u017eemo zahvaliti za dana\u0161nji oblik i impresivnu veli\u010dinu Panteona. Car Hadrijan je prostor Panteona koristio kao mjesto za su\u0111enja, a kipove poganskih bo\u017eanstava koja su se nalazila u ni\u0161ama hrama zamijenio je kipovima rimskih careva. Smatra se da je obnova Agripina Panteona bila temeljena upravo na dokazivanju mo\u0107i careva Trajana i Hadrijana.<\/p>\n

Upravo je konverzija u kr\u0161\u0107ansku crkvu Panteon spasila od destrukcije tijekom ranog srednjeg vijeka. Na\u017ealost, dio Panteona je ipak devastiran za vrijeme pontifikata Urbana VIII. u 17. stolje\u0107u. Papa Urban VIII. je uklonio bron\u010dani strop ulaznog dijela, a srednjovjekovni zvonik zamijenio sa dva tornja koja su se \u010desto nazivala \u201emagare\u0107e u\u0161i\u201c i uklonjena su tek tijekom 19. stolje\u0107a. Tada je i nastala poznata uzre\u010dica, \u0161to ne u\u010dini\u0161e Barbari, u\u010dini Barberini, prema obitelj iz koje papa Urban VIII. potje\u010de. Nestale su i skulpture koje su ukra\u0161avale pediment no mramorna unutra\u0161njoj je u ve\u0107oj mjeri o\u010duvana, ali uz zna\u010dajne restauratorske radove.<\/p>\n

U doba renesanse unutra\u0161njost Panteona dodatno se ukra\u0161ava brojnim slikarskim djelima, u Panteonu su se po\u010deli pokapati i neki zna\u010dajni umjetnici. Vjerojatno je najpoznatiji grob slikara Rafeala prikazan u fimu An\u0111eli i demoni. Na njegovoj grobnici uklesan je epigraf Ovdje po\u010diva Rafael od koga se, dok je bio \u017eiv, priroda bojala da \u0107e je nadvladati, a kad je umro, da \u0107e umrijeti i ona. U moderno se doba po\u010deo koristiti i za pokope kraljeva, tako da su u Panteonu pokopani talijanski kraljevi Viktor Emanuel II., Umberto I. te kraljica Margerita.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Grob kralja Viktora Emanuela II.<\/figcaption><\/figure>\n

Sam Panteon izgleda monumentalno, a izgradnja je tako\u0111er za\u010du\u0111uju\u0107a. Poznati stupovi na trijemu su doneseni iz Egipta, svaki je visok skoro 12 metara, promjera oko 1.5 metra, a svaki te\u017ei oko 60 tona. Uop\u0107e ne mogu zamisliti kako je to tada\u0161nja tehnologija dozvolila. Svakako treba spomenuti i originalna bron\u010dana vrata iz rimskog razdoblja.<\/p>\n

Dimenzije kupole su tako\u0111er nevjerojatne, a posebno in\u017eenjerstvo. Nevjerojatno je umije\u0107e bilo potrebno da bi se napravila stabilna kupola, a posebno su inovativne ideje kojima su se smanjivala naprezanja dobrim izborom materijala. Sama struktura va\u017ean je primjer naprednog rimskog in\u017eenjerstva. Zidovi su izra\u0111eni od betona s opekom, \u0161to je inovacija koja se \u0161iroko koristila u glavnim rimskim zgradama i infrastrukturi. Posebnost Panteona je okulus kao prirodni izvor svijeta koji slu\u017ei i za ventilaciju, a i va\u017ean je strukturalni element kojim je oja\u010dana kupola. Sam Michelangelo je govorio da je Panteon an\u0111eoskog, a ne ljudskog dizajna. Sve do vremena renesanse nitko se nije usudio sagraditi niti sli\u010dno arhitektonsko djelo.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Kupola Panteona s okulusom<\/figcaption><\/figure>\n

Panteon je matemati\u010darima posebno zanimljiv. Udaljenost od poda do vrha kupole identi\u010dna je promjeru. Drugim rije\u010dima unutarnji prostor sastoji se od savr\u0161ene kugle, umetnute u cilindar visok kao njegov radijus. Kupola je podijeljena u 28 odjeljaka, jednakih broju donjih velikih stupova. 28 je “savr\u0161eni broj”, odnosno broj koji je jednak zbroju svojih djelitelja (1 + 2 + 4 + 7 + 14 = 28). U antici su bila poznata samo \u010detiri savr\u0161ena broja (6, 28 , 496 i 8128), a Pitagora i njegovi sljedbenici davali su im misti\u010dna zna\u010denja.<\/p>\n

Ispred Panteona na sredi\u0161njem dijelu Piazze Rotonda nalazi se Fontana del Pantheon. Radi se o renesansnoj fontani iz 16. stolje\u0107a koju je projektirao Giacomo Della Porta, a naru\u010dio papa Grgur XIII. Papa Klement XI. u 18. stolje\u0107u zahtijevao je modifikaciju i tada je dodan obelisk, a krajem 19. stolje\u0107a originalne skulpture zamijenjene su kopijama, a olriginali su pohranjeni u Muzej Rima. Zanimljivo je da je po ovoj fontani napravljena Robbova fontana u Ljubljani \u2013 jedan od simbola slovenske prijestolnice.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Fontana del Pantheon<\/figcaption><\/figure>\n

Obelisk je originalni egipatski i napravljen je za vladavine faraona Ramzesa II. za hram Ra u Heliopolisu i u anti\u010dko je doba prenesen u Rim. Otkriven je 1374. pri iskapanju oko obli\u017enje bazilike Santa Maria sopra Minerva. Najprije je bio podignut na obli\u017enjoj Piazzi di San Macuto, a onda je 1711. prenesen na ovu lokaciju. Zbog te prve lokacije i danas se o njemu govori kao o Obelisco Macuteo.<\/p>\n

Na fontani se mogu uo\u010diti skulpture delfina te zvijezda kao heraldi\u010dki znak obitelji Albani iz koje potje\u010de papa Klement XI.\u00a0 Prostor ispred Panteona nije uvijek bio reprezentativan. U ranom srednjem vijeku tu je bio labirint \u0161upa i trgovina, sli\u010dniji nekoj orijentalnoj medini nego rimskom trgu. Papa Evgenij IV. dao je o\u010distiti prostor i pretvorio ga u prostrani trg. Tijekom 19. stolje\u0107a trg je bio poznat po prodavateljima \u017eivih ptica, a turisti\u010dki su ga vodi\u010di izdvajali kao opasno i prljavo mjesto. Za sam trg zna\u010dajna je intervencija pape Pia VII. koji je 1823. poplo\u010dio trg i s njega maknuo stoljetne \u0161upe.<\/p>\n

Na desnoj strani trga, na po\u010detku ulice Via del Pantheon nalazi se hotel Albergo del Sole iz 15. stolje\u0107a i jedan je od najstarijih hotela u gradu. U hotelu su boravili i neki slavni gosti kao \u0161to je zloglasni grof Cagliostro koji je u njemu i uhi\u0107en jer je pretukao slugu. Tu su boravili i umjetnici Ludovico Ariosto i Pietro Mascagni o \u010demu svjedo\u010de i plo\u010de postavljenje na pro\u010delju zgrade. Pietro Mascagani skladao je poznatu operu Cavalleria Rusticana krajem 19. stolje\u0107a. Ludovio Ariosto jedan je od najpoznatijih renesansnih knji\u017eevnika, a najpoznatiji je prema vite\u0161kom epu Bijesni Orlando. Za trg je zna\u010dajna i freska Madonnellla s tematikom Bezgre\u0161nog za\u010de\u0107a, koja zauzima dva kata jedne zgrade.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Madonnellla<\/figcaption><\/figure>\n

Na kraju ove etape razgleda preostaje mi jo\u0161 samo sjesti na terasu jednog od kafi\u0107a na rubu Piazze Rotonda, naru\u010diti cappucino i u\u017eivati u pogledu na Panteon. Panteon toliko odu\u0161evljava da bi najradije ovdje ostao do kraja dana, no kako sam rezervirao stol za popodnevni \u010daj u hotelu St. Regis (nije ba\u0161 rimska aktivnost, no vrijedi svakog eura i ne propu\u0161ta se) moram krenuti dalje. Cilj sljede\u0107e etape jo\u0161 je jedna rimska top atrakcija \u2013 Fontana di Trevi.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Renesansni slikar Giotto di Bondone opisao je Rim kao grad prepun odjeka, iluzija i \u010de\u017enje. To se mo\u017eda najbolje osjeti pri dolasku na Piazzu Rotonda kad stanemo ispred dvije tisu\u0107e godina starog, ali savr\u0161eno o\u010duvanog i za dana\u0161nje pojmove monumentalnog Panteona. Pro\u0161lost i sada\u0161njost se isprepli\u0107u, a pri\u010de iz starih ud\u017ebenika povijesti postaju nevjerojatno stvarne \u2026<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1960,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[78,114],"tags":[54,80,86,121,83,120,113,51,93,115,116,117,62,72,111],"class_list":["post-1977","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-italija","category-rim","tag-blog","tag-italija","tag-italy","tag-paneton","tag-photo","tag-piazza-navona","tag-povijest","tag-putovanja","tag-putovanje","tag-rim","tag-roma","tag-rome","tag-travel","tag-travelblog","tag-turizam"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1977","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1977"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1977\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1991,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1977\/revisions\/1991"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1960"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1977"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1977"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1977"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}