{"id":2185,"date":"2023-10-07T16:32:34","date_gmt":"2023-10-07T14:32:34","guid":{"rendered":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/?p=2185"},"modified":"2023-10-07T19:40:25","modified_gmt":"2023-10-07T17:40:25","slug":"cordoba-spanjolska-1-dio","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/?p=2185","title":{"rendered":"C\u00f3rdoba, \u0160panjolska \u2013 1. dio"},"content":{"rendered":"

Veli\u010danstveni lukovi Mezquite i danas \u0161apu\u0107u pri\u010de o ovom gradu nevjerojatne povijesti kojeg najbolje mo\u017eemo opisati kao New York 10. stolje\u0107a<\/p><\/blockquote>\n

Sve me vi\u0161e osvajaju gradovi pro\u017eeti stoljetnom povije\u0161\u0107u, gradovi u \u010dijim ulicama jo\u0161 uvijek stanuju duhovi davnih vremena, gradovi koji su oblikovali \u017eivot koji danas \u017eivimo. Me\u0111u takvim gradovima isti\u010de se C\u00f3rdoba – amblem islamske \u0160panjolske i najve\u0107i grad Zapadne Europe desetog stolje\u0107a.<\/p>\n

C\u00f3rdoba je grad obilje\u017een raznim kulturama, izrazito turbulentne pro\u0161losti. Po\u010deo se razvijati u drugom stolje\u0107u prije Krista kada Rimljani po\u010dinju kolonizaciju Pirinejskog poluotoka te uz obale rijeke Guadalquivir formiraju koloniju Cordubu. Zbog svoje geostrate\u0161ke va\u017enost Corduba se po\u010dinje sna\u017eno razvijati i ubrzo postaje glavni grad rimske provincije Betike. U to vrijeme C\u00f3rdoba se polako pretvara i u va\u017eno obrazovno sredi\u0161te.<\/p>\n

Na po\u010detku novog tisu\u0107lje\u0107a razvoj C\u00f3rdobe polako se po\u010deo usporavati, no i za vrijeme Bizantskog carstva i vladavine Vizigota u 6. stolje\u0107u ostaje jedan od va\u017enijih gradova Pirinejskog poluotoka. Osmo stolje\u0107e bilo je presudno za pozicioniranje C\u00f3rdobe kao jednog od glavnih gradova zapadnog svijeta. Naime, u to je doba krenula je arapska invazija na prostoru dana\u0161nje \u0160panjolske i C\u00f3rdoba postaje glavni grad novoosnovanog emirata Al-Andalus. Time je u Andaluziji zapo\u010dela vlast dinastije Umayyad koja je trajala idu\u0107a dva i pol stolje\u0107a.<\/p>\n

Za C\u00f3rdobu je neosporno najva\u017enija 929. godina kada emir Abd al-Rahman III. progla\u0161ava neovisnost od kalifata u Damasku osnivaju\u0107i novi kalifat sa sjedi\u0161tem u C\u00f3rdobi. Time zaista po\u010dinje njeno zlatno doba \u2013 broj stanovnika popeo se na \u010detvrt milijuna, gradom dominiraju stotine d\u017eamija, grade se javne kupelji, ure\u0111uju se trgovi i fontane, a C\u00f3rdoba postaje multikulturalna prijestolnica u kojoj vrlo skladno koegzistiraju Muslimani, \u017didovi i Kr\u0161\u0107ani. U to doba C\u00f3rdoba postaje i sredi\u0161te znanosti \u010diji se utjecaj osje\u0107ao jo\u0161 stolje\u0107ima, a meni kao matemati\u010daru posebno je zanimljiva kao jedna od najva\u017enijih znanstvenih luka preko koje je arapska matematika do\u0161la u doticaj sa zapadnom.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Stari rimski most – jedan od za\u0161titnih znakova grada<\/figcaption><\/figure>\n

Na\u017ealost, zlatno doba C\u00f3rdobe nije trajalo ni puno stolje\u0107e. 976. godine umire kalif Al-Hakam II. i na vlast dolazi njegov maloljetni sin Hisham. Bila je to tada jo\u0161 nevi\u0111ena situacija, a zna\u010dajan dio visokopozicioniranih du\u017enosnika smatrao je da kalifat ne mo\u017ee do\u0107i u ruke maloljetnika, dok se drugi dio striktno dr\u017eao zakona i nasljednih prava. U tim je previranjima do izra\u017eaja do\u0161ao general Al-Mansur ibn Abi Amir (u povijesti poznat kao Almanzor) osigurav\u0161i formalnu vlast mladom kalifu, dok je sebe nametnuo kao de facto<\/em> vladara u kalifatu. Takav oblik vlasti nije bio odr\u017eiv i uskoro je kalifat po\u010deo biti zanimljiv i drugim uzurpatorima koji su se nakon Almanzorove smrti po\u010deli smjenjivati na vlasti, sve dok se 1031. godine kalifat nije raspao na vi\u0161e malih nezavisnih taifa. C\u00f3rdoba je ubrzo potpala pod vlast Seviljske taife, a zatim zajedno sa Sevillom postaje dio kalifata kojim vladaju marokanske dinastije i od prijestolnice svijeta postaje jedan obi\u010dan provincijski grad.<\/p>\n

Za povijest C\u00f3rdobe va\u017ena je i 1263. godina kada vlast u gradu preuzima kralj Castille Ferdinand III. zapo\u010dev\u0161i svojevrsnu arhitektonsku tranziciju grada. Elementi islamske umjetnosti po\u010dinju padati u drugi plan, a grade se monumentalne katoli\u010dke crkve. Te\u0161ko je re\u0107i je li to za samu C\u00f3rdobu pozitivno ili negativno, ali osim te arhitektonske preobrazbe u C\u00f3rdobi se vi\u0161e nije doga\u0111alo ni\u0161ta spektakularno. Ipak, toliko jak utjecaj koji je C\u00f3rdobe imala u prvom tisu\u0107lje\u0107u ne mo\u017ee se lako izbrisati i jo\u0161 je danas prepuna izvrsno o\u010duvanih povijesnih artefakata koji privla\u010de brojne turiste.<\/p>\n

Moj put za C\u00f3rdobu zapo\u010deo je letom iz Zagreba za Malagu koja je od C\u00f3rdobe udaljena oko sat vo\u017enje brzim vlakom. Pri odabiru smje\u0161taja i dalje sam vjeran grupaciji Marriott te za svoju bazu biram hotel AC by Marriot koji je smje\u0161ten prakti\u010dki na samom \u017eeljezni\u010dkom kolodvoru, a to ga \u010dini savr\u0161enim mjestom za razgled \u010ditave Andaluzije. S uslugom hotela bio sam i vi\u0161e nego zadovoljan, iako moram istaknuti da je postojala zna\u010dajna jezi\u010dna barijera budu\u0107i se vrlo malo djelatnika slu\u017eilo engleskim jezikom, no to je bio postojan problem u Andaluziji.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Soba u hotelu AC by Marriott<\/figcaption><\/figure>\n

U C\u00f3rdobu sam do\u0161ao u kasnim ve\u010dernjim satima i relativno umoran tako da sam razgledavanje grada ostavio za idu\u0107i dan, a ve\u010der sam posvetio upoznavanju elemenata predivne andaluzijske kuhinje. Ve\u010deru sam zapo\u010deo lokalnim specijalitetom \u2013 hladnom juhom salmorejo<\/em>. Radi se o juhi napravljenoj od raj\u010dice, posebne vrste kruha koja se zove pan de telera<\/em>, maslinovog ulja i \u010de\u0161njaka. Poslu\u017euje se hladan i posipan kockicama \u0161panjolskog pr\u0161uta jam\u00f3n serrano<\/em> te tvrdo kuhanim jajetom. Salmorejo<\/em> ne treba mije\u0161ati s daleko poznatijim gazpachom<\/em> \u2013 to su dva potpuno druga\u010dija jela. Salmorejo<\/em> je za razliku od crvenog gazpacha<\/em> vi\u0161e naran\u010dast, te puno gu\u0161\u0107i i kremastiji, a moram priznati da mi se i vi\u0161e svidio od gazpacha<\/em> kojeg sam probao nekoliko godina ranije u Madridu.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Salmorejo<\/figcaption><\/figure>\n

Za glavno jelo odabrao sam flamenqu\u00edn<\/em> \u2013 panirani svinjski filet u koji je umotan ve\u0107 spomenuti pr\u0161ut jam\u00f3n serrano<\/em>. Naziv se odnosi na zlatnu boju pohanog mesa koja je lokalno stanovni\u0161tvo podsje\u0107ala na plavu kosu flamanskih pomo\u0107nika cara Karla V. Vjeruje se da je flamenqu\u00edn<\/em> nastao upravo u C\u00f3rdobi pedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a. <\/strong>Kao prilog bili su poslu\u017eeni pr\u017eeni krumpiri\u0107i te pe\u010dene padronske paprike.<\/p>\n

Spomenimo neke specifi\u010dnosti spomenutih namirnica. Jam\u00f3n serrano<\/em> lokalna je varijanta su\u0161ene svinjske \u0161unke, vrlo sli\u010dna na\u0161em i talijanskom pr\u0161utu. Ono \u0161to ga razlikuje od talijanskog pr\u0161uta je puno du\u017ee vrijeme su\u0161enja koje se prote\u017ee do 18 mjeseci, a time se dobiva su\u0161a tekstura, bogatija boja i ja\u010di okus. U \u010ditavoj \u0160panjolskoj nailaziti \u0107emo na dvije vrste pr\u0161uta – jam\u00f3n serrano <\/em>i jam\u00f3n iberico<\/em>. Jam\u00f3n iberico<\/em> pravi se od iberijske crne svinje i bogato je pro\u0161aran masno\u0107om, dok se jam\u00f3n serrano<\/em> pravi od svih ostalih vrsta svinja i gotovo je u potpunosti bez masno\u0107a.<\/p>\n

Namirnica koja me posebno dojmila ipak nije pr\u0161ut ve\u0107 padronska paprika (Pimientos de Padr\u00f3n<\/em>). Radi se o malim zelenim paprikama koje potje\u010du iz sjeverozapadne \u0160panjolske, blagog ali iznimno bogatog okusa i pripremaju se vrlo jednostavno \u2013 samo se prepeku u tavi na maslinovom ulju i posole. Nevjerojatna namirnica za koju mi je \u017eao da je u Hrvatskoj vrlo te\u0161ko dobavljiva.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Flamenqu\u00edn<\/figcaption><\/figure>\n

S razgledavanjem grada namjeravao sam krenuti rano \u2013 no u tome me sprije\u010dio doru\u010dak koji je po\u010dinjao tek u 8 sati. Ostao sam malo iznena\u0111en s tim rasporedima obroka. Naime restoran se u hotelu za ve\u010deru otvarao tek u 20.00, a za doru\u010dak u 8.00. Me\u0111utim to se i nije pokazalo tolikim problemom, budu\u0107i grad u 8 ujutro prakti\u010dki jo\u0161 spava, a vani je mrak tako da se prije 8.30 nema ni \u0161to vidjeti. \u0160to se ti\u010de doru\u010dka, tu nije bilo nekih posebnosti osim \u0161to sam se orijentirao na prili\u010dnu koli\u010dinu pr\u0161uta jam\u00f3n iberico<\/em>, jaja sam zamijenio sa \u0161panjolskim omletom (\u0161panjolskom tortiljom tortilla de patatas<\/em>) \u2013 radi se doslovno o omletu od krumpira i jaja koji se poslu\u017euje hladan. Iskreno na prvu me nije uop\u0107e dojmio, \u0161tovi\u0161e nisam bio ni siguran ho\u0107u li ga mo\u0107i pojesti dok mi jedan gost nije rekao da ga za\u010dinim svje\u017ee sjeckanom raj\u010dicom i \u010de\u0161njakom te dobro posolim. Na taj na\u010din se pretvorio iz gotovo nejestivog u prili\u010dno ukusno jelo.<\/p>\n

Odmah nakon doru\u010dka kre\u0107em u razgledavanje. Najprije prolazim kroz park Jardines de la Agricultura<\/em> koji je dobio ime po povrtnjacima iz 19. stolje\u0107a. Park je poznat po starim stablima ginka te ribnjaku u kojem obitava veliki broj pataka zbog \u010dega se danas kolokvijalno naziva i Vrt pataka (Jard\u00edn de los Patos<\/em>). Tu je tako\u0111er i nekoliko spomenika podignutih u \u010dast nekih poznatih li\u010dnosti povezanih s \u00a0C\u00f3rdobom. U ovom parku uo\u010dio sam i jednu stvar koja je karakteristi\u010dna za \u010ditavu Andaluziju i ispo\u010detka mi nije bila jasna \u2013 prepuna stabla naran\u010di. Naprosto mi nije bilo jasno kako je mogu\u0107e da nitko te silne besplatne naran\u010de jednostavno ne pojede. Vrlo brzo sam na Internetu na\u0161ao odgovor na to pitanje \u2013 naran\u010de iz Andaluzije toliko su gorke da su u sirovom obliku potpuno nejestive te se uglavnom izvoze u Englesku gdje se prera\u0111uju u vrlo popularni marmeladu.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Jardines de la Agricultura<\/figcaption><\/figure>\n

Na Jardines de la Agricultura<\/em> nastavljaju se tri velika parka Jardines del Duque de Rivas <\/em>(Vrtovi vojvode od Rivasa), Jardines de la Victoria <\/em>(Vrtovi pobjede) i Parque infantil de tr\u00e1fico <\/em>(Park za prometnu edukaciju djece) kroz koje nastavljam \u0161etnju. Zanimljivo je spomenuti da Parque Infantil de Tr\u00e1fico<\/em> zaista slu\u017ei za edukaciju djece o prometnim pravilima i sigurnosti u prometu. Tu se obi\u010dno nalaze mali modeli cesta, semafori, prometni znakovi i drugi elementi prometne infrastrukture, koji omogu\u0107avaju djeci da simuliraju prometne situacije i steknu prakti\u010dno iskustvo.<\/p>\n

Na dnu Vrtova vojvode od Rivasa nalazi se prva ozbiljnija povijesna atrakcija \u2013 rimski mauzoleji iz 1. stolje\u0107a, od kojih je jedan u potpunosti obnovljen. Radi se o relativno novom arheolo\u0161kom spomeniku koji je otkriven 1993. godine. U obnovljenom mauzoleju smje\u0161ten je interpretacijski centar koji se mo\u017ee razgledati prema prethodnom dogovoru.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Rimski mauzolej<\/figcaption><\/figure>\n

Kod mauzoleja nakratko izlazim iz parka i kroz Calle Concepcion<\/em> dolazim do predivne crkve iz 13. stolje\u0107a \u2013 Iglesia de San Nicol\u00e1s de la Villa<\/em> (Gradska crkva Sv. Nikole). Ova crkva ima jedan od najatraktivnijih tornjeva u C\u00f3rdobi. Izgra\u0111en je na vrhu nekada\u0161njeg minareta i karakteristi\u010dnog je poligonalnog oblika. Od umjetni\u010dkih vrijednosti crkvve isti\u010de se jo\u0161 sjeverni ulaz i Krsna kapela iz 16. stolje\u0107a, te niz umjetnina u unutra\u0161njosti crkve. Crkva je kroz godine obnavljana, a u vodi\u010dima se isti\u010de kao reprezentativan primjer mudejarske umjetnosti. Mudejarski stil je ina\u010de karakteristi\u010dan za \u0160panjolsku od 12. do 16. stolje\u0107a i definira se kao maorski stil razvijan pod utjecajem kr\u0161\u0107anske umjetnosti. Mo\u017ee se re\u0107i da je mudejarski stil nastao kao rezultat su\u017eivota triju kultura koje su \u010dinile dru\u0161tvo srednjovjekovne \u0160panjolske: kr\u0161\u0107anske, muslimanske i \u017eidovske. Radi se u biti o sinergiji romanike, gotike i maorske umjetnosti koja se ponajvi\u0161e isti\u010de bogatim arhitektonskim dekoracijama. Etimolo\u0161ki, Mudejar dolazi od “mudayyan” (onaj kome je dopu\u0161teno da ostane), odnosno musliman koji ostaje u svojoj zemlji nakon dolaska kr\u0161\u0107ana, \u010duvaju\u0107i svoju vjeru, jezik i obi\u010daje.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Iglesia de San Nicol\u00e1s de la Villa<\/figcaption><\/figure>\n

Nakon kra\u0107eg razgleda crkve Sv. Nikole vra\u0107am se do parka, to\u010dnije do Vrtova pobjede koji su najpoznatiji po sredi\u0161njem paviljonu Mercado Victoria<\/em>. Radi se o zgradi u kojoj je smje\u0161ten niz manjih restorana u kojima je mogu\u0107e isprobati kako lokalnu, tako i razli\u010dite svjetske kuhinje. To mjesto su mi preporu\u010dili i u hotelu kao mjesto gdje se isplati do\u0107i jesti, no kako sam prije pola sata doru\u010dkovao hrana mi nije bila prioritet, tako da \u0107e ovo mjesto ostati na rasporedu za sljede\u0107i posjet C\u00f3rdobi.<\/p>\n

Kod Calle Antonio Maura<\/em> ponovno napu\u0161tam park, a cilj mi je zgrada rektorata Sveu\u010dili\u0161ta u C\u00f3rdobi. Najprije prolazim kroz mali, moderno i lijepo ure\u0111eni park Jardines de Juan Carlos II <\/em>(Vrtovi Juana Carlosa II.). Isti\u010de se sredi\u0161njim ribnjakom s mosti\u0107em, a prema turisti\u010dkom vodi\u010du tu se ljeti odr\u017eavaju festivali poezije. Google maps ka\u017ee da se na ovom mjestu nalazi i jo\u0161 jedna va\u017ena arheolo\u0161ka atrakcija \u2013 rimski amfiteatar koji je u vrijeme starog Rima bio tre\u0107i po veli\u010dini u svijetu. O\u010dekivao sam monumentalni spomenik, a ispalo je da od amfiteatra ovdje nema ni traga. Malo pretra\u017eivanja interneta pokazalo je da su ostaci amfiteatra preba\u010deni u podrum gradskog arheolo\u0161kog muzeja.<\/p>\n

Odmah iza Vrtovi Juana Carlosa II. nalazi se zgrada rektorata koju sam \u017eelio pogledati i nije mi \u017eao da sam zbog nje napravio koji korak vi\u0161e. Radi se o zgradi sagra\u0111enoj dvadesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a u neomudejarskom stilu, koji po svojoj definiciji osigurava bogatu estetsku komponentu fasade. Ispred zgrade se nalazi i vrlo atraktivno ure\u0111en prednji vrt, s malim jezercima i zanimljivim drve\u0107em.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Zgrada rektorata<\/figcaption><\/figure>\n

\u0160etnju nastavljam kroz Calle Felipe II<\/em> koja me vodi do trga Plaza de Toros de los Califas<\/em>. Iz samog imena trga se mo\u017ee zaklju\u010diti da se na trgu smjestila gradska arena za koridu. Arena je otvorena 1965. godine i mo\u017ee primiti oko 15000 posjetitelja. Naziv los Califas<\/em> se odnosi na pet velikih andaluzijskih matadora koji se kolokvijalno nazivaju kalifima. Arena nije otvorena za posjete mimo doga\u0111aja koji se u njoj odr\u017eavaju, \u0161to su uz koride brojni koncerti i ljetno kino.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Plaza de Toros de los Califas<\/figcaption><\/figure>\n

Vra\u0107am se do Vrtova pobjede i nastavljam \u0161irokom avenijom Vallellano<\/em> koja me vodi do gradskih zidina i starih gradskih vrata \u2013 Puerta de Sevilla<\/em>. Ova vrata nisu ne\u0161to posebno atraktivna ni spektakularna, a najupe\u010datljivija obilje\u017eja su im mali dvostruki lukovi koji se nalaze s jedne strane vrata. Namjena ovih lukova nije jo\u0161 potpuno jasna, neke teorije govore da se radi o dijelu akvadukta, dok druge idu vi\u0161e u smjeru vojnih namjena. Ispred tih lukova nalazi se kip Ibn-Hazma<\/em> \u2013 jednog od najpoznatijih islamskih knji\u017eevnika koji je \u017eivio u C\u00f3rdobi u doba kalifata u vrijeme njene najve\u0107e snage. Ibn-Hazm bio je filozof i povjesni\u010dar, no u povijesti je najpoznatiji po svojem knji\u017eevnom dijelu Prsten golubice<\/em> za koje se smatra da je oblikovalo romanti\u010dnu knji\u017eevnost srednjega vijeka, posebice onu vezanu uz tematiku dvorskih ljubavi.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Kip Ibn-Hazma<\/figcaption><\/figure>\n

Nastavljam pje\u0161a\u010dkom stazom koja prati gradske zidine i tako dolazim do mosta Puente de San Rafael<\/em>. Na kru\u017enom toku prije samog mosta nalazi se veliki stup na kojem se nalazi kip Sv. Rafaela po kojem je most i dobio ime. Ina\u010de kipovi Sv. Rafela svojevrsni su za\u0161titni znak C\u00f3rdobe i mo\u017eemo ih na\u0107i na puno mjesta u gradu. Naime, u godinama velikih patnji ili po\u0161asti, ljudi C\u00f3rdobe iskazivali bi svoje \u0161tovanje Sv. Rafaela grade\u0107i ove tzv. trijumfalne kipove po \u010ditavom gradu.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Kip Sv. Rafaela<\/figcaption><\/figure>\n

S desne strane mosta nalazi se gradski botani\u010dki vrt otvoren 1987. godine u kojem se osim klasi\u010dnog postava nalazi muzej paleobotanike te jedan specifi\u010dan muzej \u2013 muzej vode. Oba muzeja smje\u0161tena su u starim vodenicama. Me\u0111utim, ovako rano ujutro na botani\u010dki vrt mo\u017ee se samo baciti pogled izdaleka. Svakako treba spomenuti da je most Sv. Rafaela izvrsno mjesto za ljubitelje fotografije. Naime, s njega se mo\u017ee dobiti lijepi pogled na glavne atrakcije C\u00f3rdobe (mesquita i stari rimski most).<\/p>\n

Nakon \u0161to sam pre\u0161ao most Sv. Rafaela nastavljam \u0161etnicom uz obalu rijeke Guadalquivir i tako dolazim do jednog od za\u0161titnih znakova C\u00f3rdobe \u2013 starog rimskog mosta s tvr\u0111avom Calahorra<\/em>. Tvr\u0111ava Calahorra<\/em> sagra\u0111ena je u 10. stolje\u0107u kao obrambena kula iz koje se kontrolirao pristup mostu koji je tada bio glavni ulaz u grad. Kroz povijest se puno puta obnavljala, a dana\u0161nji izgled potje\u010de iz 14. stolje\u0107a. U 18. stolje\u0107u u tvr\u0111avi Calahorra<\/em> djelovao je zatvor, u 19. stolje\u0107u \u017eenska \u0161kola, a danas je tu muzej al-Andalusa<\/em>, koji slavi zlatno doba povijesti grada u kojem su \u017eidovska, kr\u0161\u0107anska i muslimanska kultura \u017eivjele u mirnom su\u017eivotu u gradu. Toranj Calahorra<\/em> prakti\u010dki je ulaz na jedan od za\u0161titnih znakova Kordobe \u2013 stari rimski most.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Toranj Calahorra<\/figcaption><\/figure>\n

Stari rimski most ili Ponte Romano<\/em> nesumnjivo je jedan od za\u0161titnih znakova C\u00f3rdobe. Sagra\u0111en je u 1. stolje\u0107u, no kroz povijest je vi\u0161e puta obnavljan i njegov dana\u0161nji oblik je nastao tijekom srednjeg vijeka. Osnovni arhitektonski element mosta su \u010detiri \u0161iljasta i dvanaest polukru\u017enih lukova. Sa samog mosta pru\u017ea se predivan pogled na staru C\u00f3rdobu neizostavno je mjesto za fotografiranje. Na polovini mosta uz ogradu nalazi se kip Sv. Rafaela iz 16. stolje\u0107a koji je \u010desto okru\u017een svije\u0107ama i cvije\u0107em. Ostavljane prinosa uz ovaj kip obi\u010daj je stanovnika obli\u017enje \u010detvrti Campo de la Verdad<\/em>. Na mostu se \u010desto mogu na\u0107i i uli\u010dni pjeva\u010di, tako da sam imao sre\u0107e \u010duti jedno vrlo emotivnu izvedbu meni jako drage meksi\u010dke narodne pjesme La Llorona<\/em>.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Pogled sa starog rimskog mosta<\/figcaption><\/figure>\n

Na kraju starog rimskog mosta nalaze se spektakularna gradska vrata Porta del Puente<\/em>. Izvorno su bila dio gradskih zidina, no danas su izolirana i vi\u0161e podsje\u0107aju na slavoluk. U 14. stolje\u0107u poznati arhitekt iz Kastilje Hern\u00e1n Ruiz III redizajnirao je vrata kako bi obilje\u017eio posjet kralja Filipa II. i dao im veli\u010danstven, monumentalan stil koji je opstao do danas. U sklopu vrata mo\u017ee se razgledati i mali muzej posve\u0107en povijesti vrata. Na\u017ealost, u vrijeme mojeg posjeta vrata su se renovirala tako da nisam mogao u\u017eivati u njihovu punom sjaju.<\/p>\n

Kroz Porta del Puente<\/em> dolazim na trg Plaza del Triunfo<\/em> koji je ime dobio po jednom od najdojmljivijih trijumfalnih kipova Sv. Rafaela iz 17. stolje\u0107a. Eteri\u010dni podupiraju\u0107i stup kipa stoji na vrhu tornja koji se uzdi\u017ee iz pe\u0107ine, simboliziraju\u0107i tri svijeta: podzemni svijet, zemlju i nebo. Na Plaza del Triunfo<\/em> nalazi se i sredi\u0161nji ured za turisti\u010dke informacije.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Porta del Puente<\/figcaption><\/figure>\n

S trga Plaza del Triunfo<\/em> skre\u0107em u ulicu Calle Torrijos<\/em> gdje se nalazi pravi dragulj i najve\u0107a turisti\u010dka atrakcija C\u00f3rdobe \u2013 La Mezquita<\/em>. To je izvanredno sa\u010duvana drevna d\u017eamija s impozantnom katedralom u svom sredi\u0161tu, pru\u017eaju\u0107i izvanredan prizor, kako u pogledu arhitekture tako i u duhovnom smislu<\/p>\n

La Mezquita se nalazi na mjestu koje je kroz povijest slu\u017eilo kao sredi\u0161te \u0161tovanja razli\u010ditih bo\u017eanstava. U vremenu Vizigota, na tom mjestu stajala je pravokutna bazilika. Nakon muslimanskog osvajanja C\u00f3rdobe, baziliku su, prema nekim izvorima, koristili i kr\u0161\u0107ani i muslimani zajedno. S rastom muslimanskog stanovni\u0161tva, emir Abderraman I. je preuzeo cijelu lokaciju i sru\u0161io baziliku kako bi stvorio prostor za izgradnju glavne gradske d\u017eamije.<\/p>\n

Izgradnja d\u017eamije zapo\u010dela je 785. godine i bila je zavr\u0161ena svega dvije godine kasnije. U arhitektonskom stilu prevladavao je sirijski utjecaj, \u0161to nije iznena\u0111uju\u0107e jer je tada vladaju\u0107a dinastija Umayyad stigla u C\u00f3rdobu iz Sirije. Me\u0111utim, tako\u0111er su primjetni lokalni utjecaji vizigotske i rimske arhitekture. Najpoznatija arhitektonska inovacija izvorne d\u017eamije, koja je sa\u010duvana i ponovljena u svim kasnijim pro\u0161irenjima tijekom muslimanskog vladanja, bili su redovi dvoslojnih lukova.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Karakteris\u010dni lukovi d\u017eamije<\/figcaption><\/figure>\n

U 10. stolje\u0107u, nakon \u0161to je kordobski kalifat progla\u0161en, kalif Abd ar-Rahman III. izvr\u0161io je preure\u0111enje i pro\u0161irenje dvori\u0161ta Velike d\u017eamije, uklju\u010duju\u0107i izgradnju njenog prvog pravog minareta. Posljednje zna\u010dajno pro\u0161irenje d\u017eamije tijekom muslimanske vladavine naredio je Al-Mansur (Almanzor). On je pro\u0161irio d\u017eamiju prema istoku, pove\u0107avaju\u0107i dvori\u0161te i molitvenu dvoranu za oko 50 metara i dodaju\u0107i d\u017eamiji osam brodova. Dizajn dvoslojnih lukova koji je postao njezin za\u0161titni znak tako\u0111er je primijenjen u ovoj novoj konstrukciji, iako su kapiteli na stotinama novih stupova imali jednostavniji i manje detaljan dizajn. Ovo novo pro\u0161irenje obuhvatilo je 8600 \u010detvornih metara i u\u010dinilo d\u017eamiju najve\u0107om na svijetu u to vrijeme. Ti karakteristi\u010dni dvoslojni lukovi su jedan od naj\u010de\u0161\u0107e fotografiranih detalja u C\u00f3rdobi i izazivaju fascinaciju kod posjetitelja.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Mihrab d\u017eamije<\/figcaption><\/figure>\n

Kolaps kalifata ostavio je duboke o\u017eiljke na d\u017eamiji. Vi\u0161e nisu pokretani zna\u010dajni gra\u0111evinski projekti, a tijekom turbulentnog gra\u0111anskog rata koji je uslijedio nakon pada kalifata, d\u017eamija je pretrpjela ozbiljna o\u0161te\u0107enja i plja\u010dku. U 12. stolje\u0107u, C\u00f3rdoba je na kratko pala pod vlast kralja Alfonsa VII. iz Le\u00f3na i Kastilje, a njegova vojska je pri povla\u010denju odnijela preostale dragocjenosti iz d\u017eamije. No, nakon \u0161to je 1162. godine Cordoba pre\u0161la pod vlast marokanske dinastije Almohada, d\u017eamija je pro\u0161la kroz obnovu i ponovno je po\u010dela slu\u017eiti svojoj prvobitnoj svrsi.<\/p>\n

Godine 1263., kastiljski kralj Ferdinand III. osvojio je C\u00f3rdobu, nakon \u010dega je d\u017eamija preure\u0111ena u katoli\u010dku katedralu posve\u0107enu Djevici Mariji. Unato\u010d ovoj promjeni, struktura d\u017eamije je do\u017eivjela samo manje izmjene, uglavnom vezane uz stvaranje malih kapelica te dodavanje novih kr\u0161\u0107anskih grobnica i namje\u0161taja. Minaret d\u017eamije je tako\u0111er prera\u0111en u zvonik za katedralu, uz tek kozmeti\u010dke izmjene, kao \u0161to je postavljanje kri\u017ea na njegov vrh.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Zvonik katedrale<\/figcaption><\/figure>\n

Tijekom ranog razdoblja nove katedrale radnici odgovorni za odr\u017eavanje bili su lokalni muslimani, \u010dija stru\u010dnost i povezanost s d\u017eamijom vjerojatno su najzaslu\u017eniji za o\u010duvanje njenih izvornih arhitektonskih elemenata. Prvi veliki dodatak zgradi pod kr\u0161\u0107anskim pokroviteljima bio je Kraljevska kapela (Capilla Real<\/em>). Ova kapela izgra\u0111ena je u prepoznatljivom mud\u00e9jarskom stilu, s rebrastom kupolom i povr\u0161inama bogato ukra\u0161enim rezbarenim \u0161tukaturama. Kasnije, u kasnom 15. stolje\u0107u, izvr\u0161ene su zna\u010dajnije promjene u glavnoj tzv. Zlatnoj kapeli (Capilla de Villaviciosa<\/em>) \u00a0gdje je stvoren novi goti\u010dki brod ru\u0161enjem nekih od originalnih lukova d\u017eamije na isto\u010dnoj strani kapele i dodavanjem goti\u010dkih lukova i svodova. Najzna\u010dajnija transformacija uslijedila je u 16. stolje\u0107u, kada je sagra\u0111ena renesansna la\u0111a i transept, stvaraju\u0107i na sredi\u0161njem dijelu nekada\u0161nje d\u017eamije novu glavnu kapelu. Kruna te promjene predstavljala je izgradnja elegantne elipti\u010dne sredi\u0161nje kupole transepta.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Integracija d\u017eamije i katedrale<\/figcaption><\/figure>\n

1589. godine, jaka oluja ozbiljno je o\u0161tetila biv\u0161i minaret koji je slu\u017eio kao zvonik, \u0161to je dovelo do odluke da se toranj obnovi i oja\u010da. Za ovu zna\u010dajnu rekonstrukciju odabran je dizajn Hern\u00e1na Ruiza III., koji je vje\u0161tom integracijom izvorne strukture minareta stvorio novi zvonik u renesansnom stilu, \u010dime je o\u010duvana povijest i dodan element elegancije zgradi.<\/p>\n

Po\u010detkom 17. stolje\u0107a, 1618. godine, zapo\u010dela je izgradnja glavnog oltara u maniristi\u010dkom stilu, dodaju\u0107i jo\u0161 jedan impresivan element unutar katedrale. Tijekom 18. stolje\u0107a, nastavljene su nadogradnje, uklju\u010duju\u0107i rasko\u0161ni prostor za zbor i biskupsko prijestolje, dodatno oboga\u0107uju\u0107i unutra\u0161njost katedrale.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Zbor katedrale<\/figcaption><\/figure>\n

Va\u017eno je napomenuti da je kordobska katedrala 1984. godine dobila priznanje UNESCO-a kao svjetska ba\u0161tina, a 1994. godine taj status pro\u0161iren je na cijelo povijesno sredi\u0161te grada. Dodatno, zanimljiva povijesna napomena jest da je katoli\u010dka crkva u nekim povijesnim trenucima dozvoljavala muslimanske molitve unutar prostora katedrale-d\u017eamije. Na primjer, 1974. godine, ira\u010dki politi\u010dar Sadam Husein posjetio je ovu svetu zgradu i tu obavio svoje molitve, ilustriraju\u0107i duboku povijesnu i vjersku va\u017enost ovog mjesta.<\/p>\n

Ulaz u Mezquitu<\/em> je neizbje\u017eno popra\u0107en kupnjom unaprijed rezervirane ulaznice s to\u010dno definiranim vremenom ulaska, \u0161to je zbog ogromnih gu\u017evi pravilo koje treba po\u0161tovati bez iznimke. O\u010dekivanja su mi bila visoka, s obzirom na recenzije na razli\u010ditim turisti\u010dkim forumima, a stvarnost me doista oborila s nogu. Prizor crveno-bijelih lukova koji se prote\u017eu preko visokih crnih stupova stvara jedinstven i gotovo misti\u010dan do\u017eivljaj.<\/p>\n

Prijelaz iz tipi\u010dno islamskog interijera koji se prostire na rubovima kompleksa u sredi\u0161nju katoli\u010dku katedralu je iskustvo koje \u0107u pamtiti zauvijek. Ova transformacija je nevjerojatna i duboko fascinantna, svjedo\u010de\u0107i o kulturnim promjenama i spojevima tijekom stolje\u0107a. Mezquita<\/em> nije samo zgrada; to je sveti\u0161te gdje se prepli\u0107e povijest, vjera i kultura, pru\u017eaju\u0107i posjetiteljima jedinstveno iskustvo koje nadilazi o\u010dekivanja.<\/p>\n

Nakon temeljitog razgleda unutra\u0161njosti ovog grandioznog zdanja, odlu\u010dio sam posvetiti dio svog vremena predivnom dvori\u0161tu koje danas nosi ime Patio de los Naranjos<\/em>, po velikom broju naran\u010dinih stabala koja mu daju svoju neodoljivu estetiku. Ovom \u010darobnom dvori\u0161tu daju poseban \u0161arm brojne fontane koje su nekada slu\u017eile muslimanskim vjernicima za ritualno pranje prije molitve, a danas podi\u017eu atmosferu svje\u017einom i \u017euborom vode. Dvori\u0161te je okru\u017eeno elegantnim trijemom iz 16. stolje\u0107a, koji dodatno poja\u010dava osje\u0107aj harmonije i skladnosti. U ovom \u010darobnom okru\u017eenju, osje\u0107ate se kao da ste zakora\u010dili u neko vrijeme gdje su umjetnost i priroda zajedno stvarali savr\u0161enu ravnote\u017eu.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Patio de los Naranjos<\/figcaption><\/figure>\n

Naravno, nisam mogao ne primijetiti impozantni zvonik koji dominira dvori\u0161tem. Iako se pru\u017eala prilika da se popnem na njegov vrh i u\u017eivam u panoramskom pogledu na Cordobu, ovaj put sam odustao od te avanture. Mo\u017eda su razlozi bili ograni\u010deno vrijeme ili, mo\u017eda vi\u0161e, broj stepenica koje vode prema vrhu, no ostao je osje\u0107aj tajanstvenosti koji \u010dini da se uvijek mo\u017ee vratiti i istra\u017eiti jo\u0161 dublje.<\/p>\n

Nakon \u0161to sam pro\u0161ao kroz vrata Puerta del Perd\u00f3n<\/em>, koja su smje\u0161tena ispod veli\u010danstvenog zvonika, na\u0161ao sam se na \u0161irokoj pje\u0161a\u010dkoj ulici zvanoj Calle Cardenal Herrero<\/em>. Ova ulica odi\u0161e \u017eivotom i energijom, nude\u0107i nevjerojatan kontrast prema unutarnjem miru kompleksa d\u017eamije-katedrale. S jedne strane ulice protezalo se mno\u0161tvo trgovina, restorana i kafi\u0107a, stvaraju\u0107i \u0161arenu paletu okusa i mirisa. Ovdje se pru\u017eala prilika za istra\u017eivanje lokalne kulinarske scene, kupovinu suvenira ili jednostavno opu\u0161tanje uz \u0161alicu kave ili \u010da\u0161u \u0161panjolskog vina.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Calle Cardenal Herrero<\/figcaption><\/figure>\n

S druge strane ulice, uz zid koji okru\u017euje kompleks La Mezquite<\/em> protezao se niski kameni zidi\u0107. Ova harmoni\u010dna kombinacija zidova i zelenila stvorila je ugodnu atmosferu i prava je pozivnica za opu\u0161tanje i odmor u pauzi izme\u0111u razgledavanja.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Veli\u010danstveni lukovi Mezquite i danas \u0161apu\u0107u pri\u010de o ovom gradu nevjerojatne povijesti kojeg najbolje mo\u017eemo opisati kao New York 10. stolje\u0107a<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2186,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[135,134],"tags":[143,144,145,146],"class_list":["post-2185","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-andaluzija","category-spanjolska","tag-andaluzija","tag-cordoba","tag-kordoba","tag-spanjolska"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2185","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2185"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2185\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2213,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2185\/revisions\/2213"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/2186"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2185"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2185"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.moja-putovanja.com.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2185"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}