Najoriginalnije mjesto na svijetu na kojem si možemo postaviti pitanje To be, or not to be?
Destinacije kao što su London, Rim ili Pariz, pa tako i danski Kopenhagen spadaju na svojevrsnu A listu turističkih destinacija i svi ih po nekoj inerciji želimo posjetiti, dok je za nešto manje poznate destinacije potrebno imati inspiraciju ili neki dodatni motiv. Kod mene je to uglavnom neka zanimljiva priča, povijesna važnost pa čak i samo neki poznati hotel ili restoran. No kod danskog Helsingøra motiv ne treba posebno objašnjavati. Sasvim je dovoljno sjetiti se Shakespearove rečenice „Gentlemen, you are welcome to Elsinore!“ koju izgovara danski princ Hamlet. Helsingør, ili na engleskom Elsinore mjesto je u kojem je smještena radnja Shakespeareova Hamleta. Ne mogu reći da sam nešto pretjerano lud za književnosti, ali biti u prilici postaviti si vječito pitanje „To be, or not to be?“ baš na onom mjestu na kojem si ga je postavio sam Hamlet – meni je više nego uzbudljivo.
Helsingør se nalazi na samom sjevernom ulazu u tjesnac Øresund nasuprot švedskom gradu Helsinborgu, na najužem dijelu tjesnaca. Po svojoj lokaciji je i dobio ime. Naime, vjeruje se da naziv Helsingør potječe od riječi hals što znači “vrat” ili “uski tjesnac.” Svakako treba reći da je iz Kopenhagena do Helsingøra vrlo jednostavno doći. Udaljeni su samo 45 minuta vožnje vlakom, a vlak s glavnog kolodvora u Kopenhagenu polazi praktički svakih 15 minuta.
Helsingør se počeo razvijati početkom 15. stoljeća kada je danski Kralj Erik VII., poznatiji pod imenom Erik od Pomeranije, uveo naplatu prolaza kroz tjesnac Øresund za sve strane brodove. Najuža točka tjesnaca bilo je logično mjesto za organizaciju naplate. Bio je to naprosto genijalan potez i svojevremeno je dvije trećine prihoda kraljevine Danske dolazilo iz tog izvora. Posebno je zanimljiva i metoda carinjenja koja je savršeno rješavala sve prijevare. Kapetan je trebao prijaviti sve što se nalazi na brodu i reći kolika je vrijednost tereta, a carinik je u ime kralja imao pravo po izrečenoj cijeni otkupiti sve što se nalazilo na brodu – to je bio i više nego dovoljan motiv da se iskazuju realne vrijednosti. Izbjegavanje naplate bilo je također nemoguće, sa dviju stražarnica vidio bi se svaki brod, a jakim topovima se rješavalo ignoriranje zaustavljanja. Praksa naplate prolaza preživjela je sve do 1857. godine kada je većina pomorskih zemalja platila jednokratnu naknadu Danskoj kako bi se ukinula naplata. Najveći dio te naknade, oko čak dvije trećine platile su Engleska i Rusija.
Kad smo već spomenuli Erika od Pomeranije objasnimo i odakle taj za Dansku pomalo neobičan naziv. Kralj Erik uopće nije bio Danac i rođen je kao Boguslaw, sin Vojvode od Pomeranije koja se nalazi na teritoriju današnje Poljske. Mladi Boguslaw bio je unuk sestre tadašnje danske kraljice Margarete I. koja je naglo ostala bez nasljednika. Margareta I. vladala je Kalmarskom unijom, tj. trima kraljevinama Danskom, Švedskom i Norveškom te je u želji da izbjegne sukobe oko nasljednih prava, odlučila je kao nasljednika imenovati nekog tko nije blizak niti jednoj kraljevini, a ipak da je s njom rodbinski povezan. Tako se odlučila za mladog Boguslawa, dovela ga u Dansku, preimenovala ga u Erika, odgojila i školovala te 1397. godine okrunila. Ipak, bez obzira na krunidbu, Erik je bio vladar samo na papiru do Margaretine smrti 1412. godine. Ni kralj Erik nije imao potomstva te se oko izbora svog nasljednika sukobio s danskim plemstvom što je u konačnici rezultiralo njegovim povlačenjem u rodnu Pomeraniju i svrgavanjem sa trona 1439. godine. Bio je to početak kraja Kalmarske unije, odnosno ujedinjenog kraljevstva Danske, Švedske i Norveške.
Na švedskoj strani Øresunda već je postojala utvrda Helsinborg, pa je za potrebe naplate prolaza prateća infrastruktura trebala biti sagrađena samo na danskoj strani tjesnaca. Tako je sagrađen dvorac Krogen koji je krajem 16. stoljeća proširen i preimenovan u Kronborg. Činjenica da se doslovno svaki brod morao zaustaviti u Kronborgu imala je nevjerojatan utjecaj na razvoj trgovine u gradu te je u 17. stoljeću Helsingør izrastao u treći najveći grad u Danskoj.
I nakon obustave naplate prolaza kroz Øresund, Helsingør je ostao strateški važan grad. Krajem 19. stoljeća tu je sagrađeno veliko brodogradilište koje je radilo sve do 1983. godine, a na svojem vrhuncu sredinom 20. stoljeća zapošljavalo je čak 3600 radnika. U Drugom svjetskom ratu Helsingør je bio među najvažnijim transportnim točkama za spašavanje danskog židovskog stanovništva tijekom holokausta. A i danas je trajektna linija između Helsingøra i Helsingborga jedna od najprometnijih u svijetu.
Nakon završetka industrijske ere, grad Helsingør se vrlo uspješno redefinirao te je 2013. započet projekt Kulturhavn Kronborg, što u doslovnom prijevodu znači Kronborg – luka kulture. Projekt je počeo privlači sve više i više turista, a sve se vrti oko dvorca Kronborg koji se nalazi i na popisu svjetske baštine UNESCO-a. Posebno su značajne izvedbe Hamleta u originalnom Elsinoru (Kronborgu), a u tim predstavama nastupila su najveća svjetska glumačka imena kao što su primjerice Laurence Olivier, Christopher Plummer i Jude Law. Većini turista to nije zanimljiv podatak, no meni je bilo drago čuti da je u Helsingøru rođen svjetski poznati fizičar i matematičar Ludvig Lorenz.
Kako sam u Helsingør došao vlakom razgled započinjem na glavnoj željezničkoj postaji. Čim sam izašao na veliki trg ispred željezničke postaje praktički sam došao u trajektnu luku. Glavna atrakcija grada – dvorac Kronborg odmah je počeo dominirati horizontom, a udaljen je svega dvadesetak minuta šetnje od željezničke postaje.
Kronborg je u početku bio jednostavna utvrda, bolje rečeno stražarnica iz koje se kontrolirao prolaz tjesnacem. Krajem 16. stoljeća kralj Fridrik II. odlučuje utvrdu pretvoriti u veličanstveni renesansni dvorac. Tako je dvorac i dobio ime – Kronborg (krunski dvorac). Nažalost, ni pola stoljeća kasnije požar je uništio veći dio dvorca, no kralj Kristijan IV. temeljito ga obnavlja, s time da sada interijerom počinju dominirati barokni ukrasi. Sredinom 17. stoljeća dvorac zauzimaju Šveđani i kao ratni plijen uzimaju većinu umjetnina iz dvorca. Time dvorac prestaje biti atraktivan kraljevskoj obitelji te je krajem 18. stoljeća pretvoren u vojarnu, a koristio se i kao zatvor. 1923. godine vojska napušta dvorac, nakon čega slijedi njegova temeljita obnova i otvaranje za javnost. Napomenimo da je švedska okupacija imala i značajan arhitektonski utjecaj. Naime, okupacija dvorca pokazala je sve sigurnosne propuste, te je krajem 17. stoljeća dvorac dodatno osiguran novim bedemima i krunom te se nakon toga smatrao najjačom utvrdom u Europi.
Fridrik II. bio je strastveni ljubitelj kazališta i za njegova boravka u dvorcu tu su se redovno održavale kazališne predstave, a sagrađena je i monumentalna plesna dvorana. Ta je plesna dvorana posebno zanimljiva budući je sa svojim dimenzijama od 62 x 12 metara u vrijeme svojeg nastanka bila najveća u sjevernom dijelu Europe.
Dvorac Kronborg bio je pozornica različitih povijesno značajnih događaja i skandala, pa spomenimo neke. U dvorcu se primjerice 1589. godine odvijalo vjenčanje škotskog kralja Jamesa VI. i kraljice Ane, iako bez prisustva mladoženje. Nije se loše podsjetiti da je James VI. naslijedio englesku kraljicu Elizabetu I. čime su se de facto ujedinile kraljevine Škotske i Engleske, a na engleski tron zasjela je dinastija Stuart. Tako je danska princeza Ana postala i prva kraljica novog kraljevstva Engleske i Škotske. U Kronborgu je 1772. godine bila zatočena i danska kraljica Karolina Matilda nakon velikog skandala u kojem je njen ljubavnik Johann Friedrich Struenseen pokušao svrgnuti kralja.
Osim povijesnih činjenica, dvorac zaslužuje i neki osobni osvrt. Radi se o mjestu nevjerojatne kulturne važnosti i biti na mjestu koje je inspiriralo Shakespearea da napiše Hamleta nevjerojatan je osjećaj. Iako je dvorac zaista lijepo uređen i turistički radnici nastoje dočarati život srednjovjekovne Danske meni je nezaboravno iskustvo bila sama šetnja do dvorca. Kako sam mu se približavao njegova monumentalnost postajala je sve očitija, a toliko je dobro obnovljen da u nekom momentu imate osjećaj da se vraćate u prošlost. U dvorcu se može provesti nekoliko sati, ako ne čak i čitav dan, no to bih iskustvo ipak prepustio zaljubljenicima u povijest srednjeg vijeka. Ja sam se koncentrirao samo na glavne stvari i nekoliko nezaboravnih fotografija.
Razgled dvorca završio sam taman oko ručka, a za to se kao stvoren pokazao restoran obližnjeg Kulturnog centra s fantastičnim izborom tipičnih danskih sendviča koji se nazivaju Smørrebrød. Radi se o šniti kruha od raženog brašna obogaćenoj hladnim narescima, komadima sušenog mesa, ribe, povrća i namaza. Iako sam u početku bio malo skeptičan prema ovom jelu, moram priznati da me u svojoj jednostavnosti oduševilo.
Kronborg nije jedini kraljevski dvorac koji se nalazi u Helsingøru. Tu je i znatno manji dvorac Maryenlist okružen lijepim parkom koji se isplati posjetiti. Udaljen je oko petnaest minuta šetnje od Kulturnog centra, a do njega se može doći i lokalnom željeznicom.
Objasnimo najprije zbog čega se na tako maloj udaljenosti nalaze dva kraljevska dvorca. Dvorac Kronborg, iako monumentalan, trebao je prije svega pružati sigurnost i osiguravati naplatu prolaza kroz tjesnac. Njegove jake utvrde nisu dozvoljavale previše estetike, a kamoli velike vrtove koji su u doba renesanse bili prateća infrastruktura svakog kraljevskog dvorca. Stoga je bilo od presudne važnosti naći alternativu, a lokacija starog samostana u bližoj okolici pokazao se izvrstan za izgradnju paviljona s vrtom. Tako je 1587. godine, za vrijeme vladavine kralja Fridrika II. nastao Maryenlist. Potomci Fridrika II. rado su dolazili na ovaj posjed, no nakon švedske okupacije 1658. kraljevska obitelj više nije bila toliko zainteresirana za dvorac i sve se rjeđe koristio. Ipak, 1680. godine kralj Kristijan V. temeljito ga obnavlja i kraljevska obitelj ponovno ga počinje koristiti. Dvorac je dobio ime po kraljici Juliani Mariji, supruzi kralja Fridrika V. koja je tu vrlo često boravila. Nakon njene smrti kraljevska obitelj u potpunosti prestaje koristiti dvorac i daju ga na korištenje glavnom direktoru carinarnice Øresund. Zanimljivo je da je i mladi Hans Christian Andersen pisao o inspirativnoj ljepoti parka dvorca Maryenlist, a taj park praktički je do danas ostao nepromijenjen.
1851. godine kralj Fridrik VII. odlučio je konačno prodati dvorac kada ga kupuje ga općina Helsingør i iznajmljuje ga vlasniku obližnjeg odmarališta J. S. Nathansonu. Nathanson je kompleks dvorca uklopio u svoje odmaralište, a istovremeno je dobio genijalnu marketinšku ideju zbog koje veliki broj turista i danas posjećuje Maryenlist. Naime, jednu je lokaciju unutar parka obilježio kao „Hamletov grob.“ Ispočetka je to bila samo hrpa kamenja koju je Nathanson redovito obnavljao budući se kao „must have“ suvenir pojavila praksa uzimanja kamena s tog „groba.“ Ipak 1926. godine u povodu petstote godišnjice grada, na „Hamletov grob“ postavljen je granitni kamen u obliku sarkofaga, no veza s Hamletom nije se službeno spominjala . S jedne strane tog spomenika nalazi se reljef koji prikazuje stvorenje nalik lavu s jedne, a nalik jednorogu s druge strane. Lav simbolizira Hamleta (mušku snagu), a jednorog Ofeliju (djevičanstvo). Reljef je dizajnirao kipar Einar Utzon-Frank.
1896. godine dvorac se izdvaja iz odmarališta i iznajmljuje ga se kao stambenu zgradu, a sredinom prošlog stelja u njega se useljava Gradski muzej i gradsko vijeće. Danas se isključivo koristi kao izložbeni prostor, dok se vrt može slobodno razgledati bez naplate.
Dok se vraćam do željezničke stanice prolazim uz dvije najveće gradske crkva – crkvu Sv. Marije i katedralu Sv. Olafa. Crkva Sv. Marije sagrađena je u 15. stoljeću kad se u Helsingøru počeo razvijati, a pripadni karmelićanski samostan jedan je od najbolje očuvanih srednjovjekovnih samostana u sjevernoj Europi. Nakon reformacije crkva je dugo vremena bila prazna i služila je kao štala, dok ju kralj Frederik II. krajem 16. stoljeća nije predao njemačko-nizozemskoj kongregaciji. Dugo godina su se mise u ovoj crkvi održavale isključivo na njemačkom jeziku i bila je poznata kao Njemačka crkva. Samostan je nakon reformacije postao starački dom i škola, a danas u njemu djeluje sjedište biskupije i mali muzej. Arhitektonski crkva predstavlja vrijedan primjerak danske gotičke arhitekture pri čemu se ističe bogato ukrašeni istočni zabat s prozorom visokim jedanaest metara. Osim vanjske impozantnosti, za razliku od ostalih danskih crkava kod ove toliko ne dominira klasična bjelina, a na mjestima se mogu vidjeti i izvorne freske. Obnovljena je 1998. godine, a danas je poznata po orguljaškim koncertima, što zbog izvrsno očuvanih orgulja iz 17. stoljeća, a što zbog izvrsne akustike.
Katedrala Svetog Olafa stoji na mjestu stare romaničke seoske crkve iz 12. stoljeća čiji se ostaci još uvijek mogu vidjeti na vrhu sjevernog zida broda. Početkom 15. stoljeća crkva je proširena i dodan joj je zapadni toranj, čime njenim stilom počinju dominirati elementi gotike te dobiva formu trobrodne bazilike. Kao i većina crkvi u Danskoj sagrađena je crvenom opekom što joj daje zanimljiv kolorit. Posebno se ističe krov obložen bakrom, a na mjestima i crnom glaziranom opekom. Napomenimo da je izvorni gotički toranj uništen uraganom 1737. godine, no obnovljen je krajem 19. stoljeća i danas je visok 105 metara. Status katedrale dobila je 1961. godine, a od 18. stoljeća službeno je glavna gradska crkva. Unutrašnjost crkve odiše tipičnom bjelinom, a od umjetničkih dijela ističe se nekoliko vrijednih oltarnih slika te ostaci starih fresaka.
Nakon razgleda katedrale nastavljam jednom od najljepših ulica grada – Stengade. Ova je ulica prepuna različitih trgovina i lokala, a njome dominira toranj gradske vijećnice. Ovom ulicom i završavam razgled grada te se vraćam na željezničku stanicu.
Helsingør je direktnom željezničkom vezom povezan s još jednom vodećom danskom atrakcijom – mjestom Fredensbog, gdje se nalazi jedna od trenutnih rezidencija kraljevske obitelji što je sljedeće na mojem rasporedu.