06.10.2019. nakon šetnje Oxfordom nastavljam svoj University tour i krećem prema Cambridgeu. Nažalost ne postoji direktna linija vlaka koja spaja Oxford i Cambridge te moram presjesti u Londonu i to ne samo presjesti već promijeniti i kolodvor.
Iz Oxforda u London može se stići korištenjem dviju željezničkih kompanija. Jedna je Great Western koja vozi do postaje Paddington pri čemu postoje direktne veze ili pak veze u kojima je potrebno presjesti, najčešće na postaji Didcot Parkway. Druga željeznička kompanija je Chiltern koja ima direktnu vezu do postaje Marylebone u Londonu. Veza do Paddingtona može biti desetak minuta brža, no u prosjeku put traje oko sat i petnaest minuta. Cijene svih opcija su usporedive, jako ovise o vremenu tijekom dana i kreću se od oko 15 do 35 funti. Postaje Paddington i Marylebone lokacijski su vrlo blizu tako da praktički nema neke preferencije oko izbora linije. Jedino što može biti korisna informacija je to da je postaja Marylebone značajno manja od postaje Paddington pa su tamo i značajno manje gužve.
Od Londona do Cambridgea uglavnom se koristi usluga kompanije Thameslink i Great Northern koje kreću s postaje Kings Cross ili pak usluga kompanije Greater Anglia s postaje Liverpool Street. Veza s postaje Liverpool Street desetak je minuta sporija, ali često i jeftinija. Putovanje Londona do Cambridgea u prosjeku traje sat vremena, a cijene ovise o vremenu tijekom dana i kreću se u rasponu od 12 do 25 funti. Najbrža je veza kompanije Great Northern koja vozi malo više od 45 minuta pa sam nju i koristio.
Činjenica da London ima puno željezničkih postaja (u svojim dosadašnjim putovanjima sam sam ih koristio šest, a to nije ni polovica), da se do nekih destinacija može doći sa više postaja, korištenjem više kompanija i više željezničkih ruta te cijene koje jako osciliraju i u odnosu na vrijeme tijekom dana i u odnosu na kompanije – putovanje vlakom iz Londona čine priličnim logističkim izazovom. No na sreću, jedina greška koja se može napraviti je u plaćanju neoptimalne cijene. Inače, željeznički sustav u Engleskoj je vrlo učinkovit samo se na njega treba naviknuti.
Moj put za Cambridge vodio je od Oxforda do postaje Marylebone i nastavio se jednom dužom šetnjom do postaje Kings Cross. Šetnja je započela ulicom Marylebone Rd i u početku je služila za evociranje uspomena iz prethodnih posjeta Londonu. Prošao sam uz Baker Street u kojoj, iako samo u fikciji, živi Sherlock Holmes i tamo se danas nalazi muzej koji je nezaobilazno odredište ljubitelja tog svevremenskog detektiva. Zatim je tu muzej voštanih figura Madame Tussauds i nepregledne gužva ispred njega. Posjetio sam ga jednom i nisam bio previše impresioniran – više mi se dopao onaj u Amsterdamu. Nastavljam kroz Marylebone Rd do ulice Harley koju sam želio posjetiti.
Za ulicu Harely često se može čuti u jako puno engleskih filmova i serija. Radi se naime o ulici u kojoj u praktički svakoj zgradi djeluje neka privatna medicinska praksa. Kako je bila nedjelja – u ulici je sablasno mirno no upravo to mi je omogućilo jednu ugodnu opuštenu šetnju uz niz karakteristično i lijepo uređenih višekatnica.
Kroz ulicu Harley dolazim do malog zelenog trga Cavendish i nastavljam kroz Margaret St do ulice Regent kojom dolazim do simbola Londona – gužvu Piccadilly Circusa. Piccadilly Circus u biti nije ništa drugo nego jedan veliki kružni tok, ali je karakterističan po ogromnim neonskim reklamama i fontani s kipom Anterosa – grčkog boga uzvraćene ljubavi. O gužvi koja tamo može biti govori i engleska fraza „it’s like Piccadilly Circus“ kada se želi opisati ekstremna gužva. Sve u svemu mjesto bez kojeg je svaki posjet Londonu nezamisliv.
Piccadilly Circus može se shvatiti i kao srce West Enda – dijela Londona najpoznatijeg po svojim kazalištima zbog čega sam se i odlučio na ovu šetnju. Naime, vrlo blizu je kazalište Princa od Walesa u ulici Coventry – direktno vezanoj na Piccadilly Circus. U ovom kazalištu igra mjuzikl The Book of Mormon koji sam htio pogledati i za koji je trebalo kupiti ulaznicu. Imao sam sreće i po relativno razumnoj cijeni dobio ulaznicu za idući dan što sam i želio.
Nakon kupovine ulaznice ugledao sam jednu atrakciju koja mi je u dosadašnjim posjetima Londonu jednostavno promakla – Chinatown. Chinatown je nastao pedesetih godina prošlog stoljeća kad se ovdje otvorio niz kineskih restorana i trgovina. Uređenje ulica je tipično kinesko i najednom ćete zaboraviti da ste u Europi.
Nažalost vrijeme ide i ako mislim doći do Cambridgea moram se požuriti te tako u navigaciji tražim najbrži put do postaje Kings Cross te ulicama Southampton Row, Judd St i Euston Rd dolazim do Kings Crossa. Vlak za Cambridge samo što nije krenuo te imam vremena samo za kupiti kartu i naći peron, a razgled postaje, posebno dio posvećen peronu 9 i ¾ ostavljam za sutrašnji dan kad se budem vraćao.
Put do Cambridgea nije nosio neke zanimljivosti, kao ni sama šetnja od kolodvora do hotela. Čak moram priznati da mi je prvi dojam djelovao nekako obično i čudio sam se čemu toliko priče oko Cambridgea, no drugo jutro se pokazalo da se o Cambridgeu itekako ima što pričati.
Na svakom svojem putu nastojim barem jednu noć provesti u hotelu koji definira destinaciju, a ponekad čak i biram destinaciju prema hotelu. Na neki način to sam napravio i sada odlučivši provesti noć u hotelu University Arms. To je jedan povijesni hotel, točno na pola puta između željezničke postaje i centra grada. Hotel je nastao 1834. godine i više od sto godina zadržao je primat kao jedan od vodećih hotela u Cambridgeu. Nažalost, šezdesetih godina prošlog stoljeća upao je u ralje modernizacije koje su uništile njegov šarm, no kao feniks iz pepela izranja 2014. godine kad mu renovacija vraća stari povijesni sjaj i povijest počinje biti temelj njegova poslovanja. University Arms danas djeluje pod kapom brenda Autograph Collection – grupacije jedinstvenih hotela unutar lanca Marriott, što je bio primarni razlog zbog kojeg sam se za njega i odlučio.
Hotel ima 192 sobe od čega je 12 apartmana nazvanih po značajnim studentima Cambridga. Zahvaljujući svojoj vjernosti Marriottu bio sam smješten u predivni apartman na četvrtom katu nazvan po Virginiji Woolf. Kako i priliči spisateljici, apartmanom dominira knjižnica koja naprosto potiče na opuštanje u dobroj knjizi.
Jedan detalj engleske kulture koji naprosto obožavam je popodnevni čaj i ovo povijesno mjesto nezaobilazno je mjesto za uživanje u tom fantastičnom ritualu. Nezaobilazna tri kata hrane – prvi sa sendvičima od kojih je Coronation chicken (najobičniji sendvič od piletine s curryjem) moj favorit, drugi sa sconsima (posebnom vrstom peciva od prhkog tijesta) praćenim marmeladom od malina s čvrsto tučenim slatkim vrhnjem te zadnjim tanjurom prepunim nevjerojatno lijepih i ukusnih kolača. Sve je to popraćeno njihovim autorskim čajem, a kao poseban poklon dobio sam čokoladni tart nazvan po vojvodi od Cambridgea (ili za nepoznavatelje engleske kraljevske obitelji – budećem kralju, princu Williamu). Čaj je poslužen u hotelskoj knjižnici i čitava atmosfera naprosto me opušta te uživajući u čaju, gastronomskim delicijama i čitanju tu provodim gotovo dva sata. Već je poprilično kasno i dan ću zaključiti s opuštanjem u apartmanu. Ugodno me iznenadio poklon hotela za laku noć u vidu fenomenalno ukusne čokolade s karamelom te sviježeg mlijeka u slučaju da si tijekom večeri ili noći želim skuhati čaj.
Rano ustajem i naravno jutro započinjem bogatim engleskim doručkom, s možda malo preobilatom porcijom izvrsnih lokalnih kobasica – no dug je dan ispred mene. Prvo je u planu obići Cambridge u čemu mi je hotel pomogao s malom mapom najvažnijih atrakcija. Prvi dojam od jučer nije previše obećavao, no kako se približavam centru i koledžima – dojam se stubokom mijenja. Cambridge se iz dosadnog grada pretvara u pitoreskni izlet u prošlost, mjesto u kojem zaista mora biti ugodno živjeti.
Prvi koledž na koji nailazim je Christ’s College na kraju ulice St Andrew, a ovo je i jedini koledž u Cambridgeu u koji sam uspio ući. Iako izvana, osim monumentalnog grba i nije izgledao obećavajuće, čim sam ušao u prvo dvorište naprosto me očarao. Predivna parkovna arhitektura, lijepo uređene kućice – sve kao stvoreno za učenje. Inspirira i informacija da je ovdje studirao Charles Darwin, ali i jedno lice iz popularne kulture – glumac Sasha Baron Cohen.
Nastavljam kroz Sidney Street i dolazim do male okrugle crkve koja se smatra važnim identitetom Cambridgea, ako ništa zbog svoje starosti. Naime nastala je u vrijeme Templara 1130. godine, a jedna je od svega četiri crkve okruglog oblika u cijeloj Engleskoj.
Šetnju nastavljam ulicom Bridge i tako dolazim do rijeke Cam. Sad mi je jasno odakle i naziv Cambridge – most na rijeci Cam. Vraćam se istom ulicom i prolazim uz St. John College. Ovdje je studiralo čak šest engleskih premijera, a u sklopu ovog koledža je i poznati most uzdaha. Nažalost bilo je rano, a posjete koledžu moguće su tek nakon 10 sati te ga ne uspijevam detaljnije razgledati.
Ulicom St. John dolazim do najvećeg koledža u Cambridgeu – koledža Trinity, koledža na kojem studirao Isaac Newton, barem devet premijera iz više zemalja, 32 dobitnika Nobelove nagrade, ali i britanski prestolonasljednik princ Charles. Trinity College dom je i znamenite knjižnice Wren. Nažalost i za ovaj sam koledž došao prerano te ga uspijevam pogledati samo izvana.
Nastavljam ulicom King’s Pde i dolazim do jedne od najpoznatijih zgrada u Cambridgeu – monumentalne kapele King’s koledža. Skrećem u ulicu Silver i dolazim do koledža Queen’s i njegove posebne atrakcije Matematičkog mosta. Radi se drvenom mostu savršene statike i zbog te se preciznosti naziva Matematički most, no moram napomenuti da vizualno nije uopće atraktivan.
Vraćam se u ulicu Kings Pde i dolazim do još jedne atrakcije sata Corpus – grotesknog sata u izlogu knjižnice koledža Corpus Christi. Osim vizualno ovaj sat je zanimljiv i po činjenici da točno vrijeme pokazuje jednom u pet minuta simbolizirajući tako stohastičnost života. U ovom je koledžu studirao i Christopher Marlowe – autor klasika Dr. Faust.
Vrijeme je tipično englesko, odnosno počinje polako kišiti, a ja nisam ponio kišobran tako da mi je jedina opcija povratak u hotel kamo se vraćam preko glavnog gradskog trga – Market Square.
U Cambridgeu djeluje 31 koledž i osim ovih poznatijih koje sam prije naveo hodajući kroz grad naišao sam na još nekoliko manjih, kao što je primjerice Trinity Hall College na kojem je studirao Stephen Hawking. Moram priznati da me je ova šetnja prilično dojmila i Cambridge je definitivno mjesto u koje se želim vratiti, no malo bolje pripremljen, posebice vezano uz razglede samih koledža.
Kiša me spriječila i u sudjelovanju u jednoj od najautentičnijih aktivnosti Cambridgea – puntingu. Radi se o vožnji čamcem koji se pokreće pomoću štapa, slično kao što se kreću gondole u Veneciji te i to ostaje za idući posjet.
Vratio sam se u hotel, još malo uživao u komforu apartmana nakon čega sam se uputio u šetnju do željezničke stanice i povratak u London.