„Taj slatki grad i tornjevi što snivaju romantične snove zaista ne trebaju čekati lipanj da pokažu svoju ljepotu!“
Matthew Arnold, engleski viktorijanski pjesnik
05.10.2019. kasno je popodne i na željezničkoj stanici u Gloucesteru čekam vlak za Oxford. Imao sam u planu još posjetiti Winchester no plan je jedno, a realizacija drugo. Kao prvo je već prilično kasno, a i umor je dao svoje. Do prvog vlaka imam 45 minuta čekanja što mi je taman dovoljno za malo doći k sebi. Vožnja vlakom od Gloucestera do Oxforda traje oko 90 minuta, s time da je bilo potrebno presjesti na postaji Didcot Parkway.
Po dolasku u Oxford odmah odlazim do hotela. I dalje sam vjeran Marriottu i odlučio sam se za hotel Courtyard by Marriott Oxford City Centre. Cijena noćenja bila je enormno visoka za ovaj tip hotela (oko 300 funti), no na sreću sam imao dovoljno Marriott bodova za platiti noćenje što je troškove stavilo u normalnije okvire. Hotel se nalazi relativno blizu željezničke stanice i do njega se dolazi vrlo ugodnom šetnjom uz oxfordski kanal.
Kad sam se smjestio u hotel odlučio sam zaključiti razgledavanje za taj dan i otići na večeru u hotelski restoran. Zamolio sam konobara da mi preporuči nešto lokalno i tako sam dobio Sausage with mashed potatoes za glavno jelo i Sticky Toffee Pudding za desert. Glavno jelo je točno to što je navedeno – kobasica i pire krumpir, nije neki gastronomski doživljaj – no iznimno ukusno. Desert me se i nije toliko dojmio, radi se u biti o biskvitu natopljenim nekom vrstom karamele, točnije – toffee je karamelizirani šećer pomiješan s maslacem. Nakon večere vraćam se u sobu i nemam snage za ništa više nego za spavanje.
Kao i na svakom mojem putovanju, raspored je gust te ustajem rano. U engleskoj sam pa dan započinjem s čim drugim nego pravim engleskim doručkom, odnosno doručkom poznatim kao Full English. Radi se o kuhanom obroku koji se sastoji od kobasica, jaja, zapečenog graha, pržene slanine, gljiva, grilanih rajčica i dva lokalna jela hash browns i black pudding. Hash browns nije ništa drugo nego prženi jako usitnjeni krumpir, a black pudding je najobičnija krvavica. Uz sve to obično se jede i tost. Doručak je u obliku švedskog stola pa ipak preskačem neke ne baš tako zanimljive elemente kao što je primjerice black pudding. Uz doručak se obično uzima i specifični slatko-kiseli smeđi umak, malo čudnog okusa na kojeg se jednostavno treba navići, ali izvrsno paše uz tradicionalne kobasice. Vrlo je sličan umaku Worchester, ali umak Worchester sadrži i inčune kojih u smeđem umaku nema.
Nakon doručka krećem u razgledavanje. Nemam previše vremena tako da je razgledavanje u biti samo jedna brza šetnja kojom ću pokušati pokriti što više atrakcija. Prvo prolazim uz oxfordski kanal, pa oxforski dvorac. Radi se o djelomično očuvanom srednjevjekovnom dvorcu koji je dugo vremena služio kao zatvor. Zatvor je danas preuređen u turističku atrakciju. Nakon dvorca dolazim do velikog trgovačkog centra Westgate te prolazim uz vijećnicu grofovije Oxfordshire.
Nastavljam do ulice Broad St i tu se nalazi prvi koledž koji sam ugledao – Trinity College. Za razliku od istoimenog koledža u Cambridgeu, ovaj se ne može pohvaliti nekim pretjerano zvučnim imenima niti prevelikim brojem studenata, no može se pohvaliti svojom ljepotom i veličinom, a često ga se izdvaja među najljepše koledže u Oxfordu, no nažalost u vrijeme mojeg posjeta bio je zatvoren za javnost.
S druge strane ulice nalazi se impozantna građevina iz 1663. godine poznata pod nazivom Sheldonian Theatre koju je dizajnirao jedan od najpoznatijih arhitekata engleskog baroka – Christpher Wren. U ovoj se zgradi odvijaju značajne oxfordske ceremonije i održavaju koncerti, a ime je dobila po Gilbertu Sheldonu, nadbiskupu od Canteburya koji je osigurao financiranje izgradnje, a u to vrijeme je bio i na čelnom mjestu Sveučilišta.
Nastavljam ulicom Catte St i dolazim do koledža Hertford, najpoznatijem po mostu uzdaha koji spaja dvije zgrade tog koledža. Izgledom je vrlo sličan istoimenom mostu u Veneciji, a još sličniji najpoznatijem mostu Venecije – mostu Rialto. Dok je most uzdaha u Veneciji povezan s uzdasima zatvorenika, uzdasi u Oxfordu potekli su od pretilih studenata kojima je uprava koledža zabranila upotrebu mosta kako bi potaknula njihovo kretanje i smanjenje tjelesne težine. Cesta ispod mosta uzdaha vodi do koledža kojeg je završio glumac Hugh Grant – New College.
Nakon mosta uzdaha dolazim do jednog od najljepših trgova Oxforda – trga Radcliffe kojim dominira jedna od najčešće fotografiranih zgrada Oxforda – Radcliffe Camera. U toj se zgradi smjestila istoimena znanstvena knjižnica, najpoznatija po okrugloj čitaonici prepunoj prirodnog svijetla. Zgrada se može posjetiti samo u sklopu organiziranog razgledavanja, a zanimljivo je da je poslužila Tolkienu kao inspiracija za Sauronov hram u Gospodaru Prstenova. Naziv Camera dolazi od talijanske riječi za sobu.
Na trgu se nalaze i dva koledža. Koledž Brasenose i koledž All Souls. Koledž Brasenose maleni je koledž s izabranom populacijom studenata, a iznjedrio je niz poznatih osoba, kao što je primjerice bivši engleski premijer David Cameron ili pak komičar Michael Pallin. Koledž All Souls jedan je od najbogatijih koledža i njegove stipendije danas se smatraju jednima od najcjenjenijih u Engleskoj, a na njemu ne postoje preddiplomski studiji. Prijemni ispiti za ovaj koledž smatraju se među najtežima u svijetu. Tu je između ostalih studirao i Christopher Wren – zaslužan za najupečatljiviju oxfordsku arhitekturu iz doba baroka.
Na trgu se nalazi i Sveučilišna crkva St Mary Virgin te jedna od najpoznatijih svjetskih knjižnica – knjižnica Bodleain. Osim što se radi o jednoj od najstarijih knjižnica svijeta, zahvaljujući Sir Thomasu Bodleyu, bivšem studentu koledža Merton, uspostavljeno je pravilo da se primjerak svake knjige koja bude tiskana u Engleskoj mora deponirati u ovoj knjižnici. Međutim, ova je knjižnica poznata i po elementima popularne kulture. Tako je jedna od najstarijih predavaonica Oxforda, Divinity School, koja je dio ove knjižnice poslužila kao kulisa za bolničko krilo Hogwartsa u filmovima o Harryju Potteru. Posebno je zanimljiva srednjevjekovna knjižnica Duke Humfrey gdje je svojevremeno učilo više od 40 nobelovaca, niz britanskih premijera ali i neka poznata imena iz svijeta književnosti kao što je JRR Tolkien, pa je zasigurno značajan dio Gospodara prstenova proizašao iz ove knjižnice. Knjižnica je nažalost bila zatvorena, no pri sljedećem posjetu Oxfordu to će biti jedna od prvih stvari koje ću posjetiti.
Ulazim u ulicu High St gdje se nalaze neki od najznačajnijih koledža. Prvi koledž uz koji prolazim je koledž Merton do kojeg vodi ulica znakovita imena Logic lane. Ovaj koledž je prvi uspostavio koncept zajednice unutar koje u sklopu koledža žive i rade profesori i studenti. Slijedi koledž Magdalen koji se svrstava među najbogatije i najljepše koledže Oxforda. Tu su između ostalih studirali književnik Oscar Wilde, fizičar Erwin Schroedinger, ali i engleski kralj Edward VIII. Nasuprot koledža Magdalen nalazi se i oxfordski botanički vrt.
Nastavljam prema livadi u sklopu koledža Christ Church. Ovaj koledž osim svojom impozantnom arhitekturom privlači i svojom velikom salom koja je poslužila kao kulisa za Great Hall u Hogwartsu. Zdanjem dominira toranj u kojem se nalazi veliko zvono imena Tom. Tu je studiralo i nekoliko kraljeva, premijera te niz istaknutih imena iz svijeta znanosti i umjetnosti kao što je primjerice znanstvenik Robert Hook ili Lewice Caroll, autor Alise u Zemlji Čudesa.
Polako dolazim do kraja predviđenog vremena za Oxford te se vraćam u hotel. Putem ponovno prolazim uz oxfordski dvorac i kanal.
U planu mi je još šetnja Londonom te put u Cambridge gdje ću biti smješten iduću noć pa više i nemam previše vremena te uzimam stvari, odjavljujem se i odlazim pješice na željeznički kolodvor gdje ću prvom vezom otići za London.
Oxford je definitivno destinacija kojoj se treba vratiti, no vratiti se puno pripremljeniji. Tu djeluje čak 39 koledža i većinu njih isplatilo bi se detaljnije pogledati, ako ništa da se upije malo atmosfere gdje su studirali najveći umovi ljudske povijesti. Ono što definira Oxford je prije svega tradicija koja umire iznimno sporo i tamo se još dan danas može svjedočiti nekim ritualima nezamislivim u modernom svijetu (kao što su primjerice uniformirani ispiti i drugi rituali povezani s funkcioniranjem Sveučilišta). No ono što će definitivno oduševiti svakog posjetitelja, bez obzira koliko je zainteresiran za sveučilišni život, predivna je arhitektura boje meda. Ti svjedoci povijesti tu povijest žive i danas. U većini njih malo se toga promijenilo, premda iz njih izlaze najveći pokretači napretka današnjice.